Nagrada Meša Selimović (Beograd): razlika između inačica

Izvor: Wikipedija
Pregledaj povijest
← Starija izmjenaNovija izmjena →
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
VizualnoWikitekst
m Vrtleska225 premjestio je stranicu Nagrada "Meša Selimović" (Srbija) na Nagrada Meša Selimović (Beograd): pravilnije
Nema sažetka uređivanja
Redak 1: Redak 1:
{{drugo značenje2|[[Nagrada "Meša Selimović"]]}}
{{drugo značenje2|[[Nagrada Meša Selimović (Tuzla)]]}}
[[Datoteka:Meša Selimović.jpg|thumb|[[Meša Selimović]] (1910.-1982.)]]
[[Datoteka:Meša Selimović.jpg|thumb|[[Meša Selimović]] (1910.-1982.)]]
[[Datoteka:Meša Selimović and Borisav Stanković Awards (Legacy of Danilo Nikolić).jpg|thumb|Nagrada Meša Selimović]]
[[Datoteka:Meša Selimović and Borisav Stanković Awards (Legacy of Danilo Nikolić).jpg|thumb|Nagrada Meša Selimović]]

Inačica od 22. veljače 2021. u 12:46

Za druga značenja pogledajte Nagrada Meša Selimović (Tuzla).
Meša Selimović (1910.-1982.)
Nagrada Meša Selimović

Nagrada Meša Selimović, za knjigu godine,[1] dodjeljuje se u Srbiji od 1988. godine. Ustanovitelji nagrade su novine Večernje novosti i Udruženje izdavača i knjižara Srbije i Crne Gore (od 2007. godine samo Srbije) na inicijativu Ognjena Lakićevića i Dragana Bogutovića.[1] Nagrada "Meša Selimović" sastoji se od reljefa s likom Meše Selimovića koji je rad akademskog umjetnika Miroslava D. Savića, povelje i novčane nagrade.

Dobitnici

  • 1988.: Dubravka Ugrešić - Forsiranje romana rijeke i Milorad Pavić - Predeo slikan čajem
  • 1989.: Slobodan Selenić - Timor mortis
  • 1990.: Svetlana Velmar-Janković - Lagum
  • 1991.: Radoslav Bratić - Strah od zvona
  • 1992.: Ivan V. Lalić - Pismo
  • 1993.: Radoslav Petković - Sudbina i komentari
  • 1994.: Dragan Jovanović Danilov - Živi pergament
  • 1995.: Antonije Isaković - Gospodar i sluge
  • 1996.: Dobrica Ćosić - Vreme vlasti
  • 1997.: Goran Petrović - Opsada crkve Svetoga Spasa
  • 1998.: Dobrilo Nenadić - Despot i žrtva
  • 1999.: Milosav Tešić - Sedmica
  • 2000.: Radovan Beli Marković - Liminacija u ćelijama
  • 2001.: Danilo Nikolić - Jesenja svila
  • 2002.: Rajko Petrov Nogo - Nedremano oko
  • 2003.: Vojislav Karanović - Svetlost u naletu
  • 2004.: Stevan Raičković - Fascikla 1999/2000
  • 2005.: Miro Vuksanović - Semolj zemlja
  • 2006.: Novica Tadić za zbirku pjesama Neznan.[1]
  • 2007.: Dragan Velikić - Ruski prozor[2]
  • 2008.: Petar Sarić - Sara i Vladimir Kecmanović - Top je bio vreo[3]
  • 2009.: Živorad Nedeljković za zbirku pjesama Ovaj svet[4]
  • 2010.: Vladan Matijević - Vrlo malo svetlosti[5]
  • 2011.: Dejan Aleksić za knjigu pjesama Jedino vetar[6]
  • 2012.: Aleksandar Gatalica - Veliki rat[7]
  • 2013.: Ivan Negrišorac za zbirku pjesama Kamena čtenija i Slobodan Vladušić za roman Mi, izbrisani.
  • 2014.: Enes Halilović za zbirku pjesama Zidovi
  • 2015.: Milisav Savić za roman La Sans Pareille
  • 2016.: Vladislav Bajac za knjigu Hronika sumnje i Mirko Demić za knjigu Ćutanja iz Gore
  • 2017.: Dejan Ilić za poetsku zbirku Dolina Plistos
  • 2018.: Alek Vukadinović za zbirku U vatri se bog odmara i Milo Lompar za knjigu Crnjanski - biografija jednog osećanja
  • 2019.: Vladimir Pištalo za knjigu eseja Značenje džokera
  • 2020.: Igor Marojević za roman Ostaci sveta

Izvori

  1. ↑ a b c (srp.) Novosti.rs: Meša nagradio nagradu, preuzeto 11. travnja 2011.
  2. ↑ (srp.) Blic.rs: Meša i ja pišemo o ljudskoj samoći, preuzeto 11. travnja 2011.
  3. ↑ (srp.) Danas.rs: Sarićev strah od svetlosti, preuzeto 11. travnja 2011.
  4. ↑ (srp.) Politika.rs: Nedeljkoviću nagrada "Meša Selimović", preuzeto 11. travnja 2011.
  5. ↑ (srp.) Novosti.rs: Nagrada „Meša Selimović“ Vladanu Matijeviću, preuzeto 11. travnja 2011.
  6. ↑ (srp.) RTS: Aleksiću nagrada "Meša Selimović", preuzeto 21. rujna 2013.
  7. ↑ (srp.) RTS: Gatalici nagrada "Meša Selimović", preuzeto 21. rujna 2013.

Vanjske povezice

v • u
Nagrada Meša Selimović (Beograd)
Dubravka Ugrešić, Milorad Pavić (1988.) • Slobodan Selenić (1989.) • Svetlana Velmar Janković (1990.) • Radoslav Bratić (1991.) • Ivan V. Lalić (1992.) • Radoslav Petković (1993.) • Dragan Jovanović Danilov (1994.) • Antonije Isaković (1995.) • Dobrica Ćosić (1996.) • Goran Petrović (1997.) • Dobrilo Nenadić (1998.) • Milosav Tešić (1999.) • Radovan Beli Marković (2000.) • Danilo Nikolić (2001.) • Rajko Petrov Nogo (2002.) • Vojislav Karanović (2003.) • Stevan Raičković (2004.) • Miro Vuksanović (2005.) • Novica Tadić (2006.) • Dragan Velikić (2007.) • Petar Sarić, Vladimir Kecmanović (2008.) • Živorad Nedeljković (2009.) • Vladan Matijević (2010.) • Dejan Aleksić (2011.) • Aleksandar Gatalica (2012.) • Ivan Negrišorac, Slobodan Vladušić (2013.) • Enes Halilović (2014.) • Milisav Savić (2015.) • Vladislav Bajac, Mirko Demić (2016.) • Dejan Ilić (2017.) • Alek Vukadinović, Milo Lompar (2018.) • Vladimir Pištalo (2019.) • Igor Marojević (2020.)
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Nagrada_Meša_Selimović_(Beograd)&oldid=5755362"