El Shatt: razlika između inačica

Izvor: Wikipedija
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
−dojmovi, −sinteza, −podaci koji se ne mogu naći u izvorima
wikipoveznice, preuređenje, dodan dobar online izvor
Redak 1: Redak 1:
[[Datoteka:Dan Hadani collection (990048203140205171).jpg|mini|Majka Dalmatinka (Ante Kostović) i Groblje u El Shattu, 1969.]]
[[Datoteka:Dan Hadani collection (990048203140205171).jpg|mini|Majka Dalmatinka (Ante Kostović) i groblje u El Shattu, 1969.]]
'''El Shatt''' je kompleks izbjegličkih logora u pustinji na poluotoku [[Sinaj|Sinaju]] u [[Egipat|Egiptu]], u kojem je od ljeta [[1944]]. do [[20. ožujka]] [[1946]]. boravilo evakuirano stanovništvo dalmatinskih otoka, primorja i Zagore.
'''El Shatt''' je kompleks izbjegličkih logora u pustinji na poluotoku [[Sinaj|Sinaju]] u [[Egipat|Egiptu]], u kojem je od veljače [[1944]]. do ožujka [[1946]]. boravilo evakuirano stanovništvo [[Dalmacija|dalmatinskih]] otoka, primorja i [[Zagora|Zagore]].


== Zemljopisni položaj ==
== Zemljopisni položaj ==
Ti su logori bili nekoliko kilometara udaljeni jedan od drugog.<ref name="Perinović">Ferdinand Perinović: Dica Kalelarge protiv četiri lažna mita o Zadru, Zadar, 2010., str. 29.</ref> Ondje je u početku to bila samo željeznička postaja i ostatci pozadinskog logora britanskog feldmaršala Montgomeryja koji Englezima više nije bio bitan nakon što su pobijedili Nijemce kod El Alameina.<ref name="Perinović"/> Čini se da Egipat i nije bio baš slučajno određen.<ref name="Perinović"/> Ondje je bio formalni vladar Jugoslavije kralj Petar II. Karađorđević, dio ministarstava njegove vlade u izbjeglištvu, dijelovi kraljevske vojske.<ref name="Perinović"/> Među tom vojskom bio je bataljun Hrvata i Slovenaca koji je služio u talijanskoj vojsci, pa je dospio u britansko zarobljeništvo.<ref name="Perinović"/> Ti su se Hrvati i Slovenci pobunili malo prije nego što su došle izbjeglice, i nosili su zvijezdu petokraku na svojoj kapi.<ref name="Perinović"/>
Logori su bili nekoliko kilometara udaljeni jedan od drugog.<ref name="Perinović">Ferdinand Perinović: Dica Kalelarge protiv četiri lažna mita o Zadru, Zadar, 2010., str. 29.</ref> Ondje je u početku to bila samo željeznička postaja i ostatci pozadinskog logora britanskog feldmaršala [[Bernard Law Montgomery|Montgomeryja]] koji Englezima više nije bio bitan nakon što su pobijedili Nijemce kod [[El Alamein|El Alameina]].<ref name="Perinović"/> Čini se da Egipat i nije bio baš slučajno određen.<ref name="Perinović"/> Ondje je bio formalni vladar Jugoslavije kralj Petar II. Karađorđević, dio ministarstava njegove vlade u izbjeglištvu, dijelovi kraljevske vojske.<ref name="Perinović"/> Među tom vojskom bio je bataljun Hrvata i Slovenaca koji je služio u talijanskoj vojsci, pa je dospio u britansko zarobljeništvo.<ref name="Perinović"/> Ti su se Hrvati i Slovenci pobunili malo prije nego što su došle izbjeglice, i nosili su zvijezdu petokraku na svojoj kapi.<ref name="Perinović"/>


Postojali su još neki logori. [[Tolumbat]] koja je bila nedaleko od [[Aleksandrija|Aleksandrije]], bila je za žene s malom djecom i u njoj su bili najbolji uvjeti, dok je najgorih uvjeta bila [[El Khataba]]<ref name="virovitica">[http://www.virovitica.hr/grad/znacajni-viroviticani/ Grad Virovitica] Značajni Virovitičani</ref> koja je bila udaljena nekoliko sati od Tolumbate i El Shatta.<ref name="Perinović"/>
Postojali su još neki logori. [[Tolumbat]], nedaleko od [[Aleksandrija|Aleksandrije]], bio je za žene s malom djecom i u njemu su bili najbolji uvjeti, dok je najgorih uvjeta bio [[El Khataba]] koji je bio udaljen nekoliko sati od Tolumbata i El Shatta.<ref name="Perinović"/>


U blizini su bili i logori Grka i Poljaka. Hrvati su se s njima "mjerili" u organizaciji izbjegličkog naselja.<ref name="Perinović"/> Razlika je bila što su Grci i Poljaci za sve tražili arapsku poslugu, dok su Hrvati sve sami organizirali.<ref name="Perinović"/>
U blizini su bili i logori Grka i Poljaka. Hrvati su se s njima "mjerili" u organizaciji izbjegličkog naselja.<ref name="Perinović"/> Razlika je bila što su Grci i Poljaci za sve tražili arapsku poslugu, dok su Hrvati sve sami organizirali.<ref name="Perinović"/>


== Povijesni tijek događaja ==
== Povijesni tijek događaja ==
Bježeći pred njemačkom ofenzivom krajem [[1943]]. i početkom 1944. godine, kada je zauzeta čitava [[Dalmacija]], veliki broj civila (preko 30.000) se u strahu od odmazde sklonio na otok [[ Vis]]. Kako su na Visu već bili smješteni Glavni štab [[Partizani|partizanske vojske]] i saveznička britanska vojska, nije bilo mogućnosti prihvata i prehrane tolikoga broja ljudi. Stoga je odlučeno da se neboračko stanovništvo otoka i izbjeglice evakuiraju u Južnu Italiju, prvo u [[Bari]], a zatim u [[Taranto]]. U zbjegu je bilo najviše Makarana ( oko 6000 ), zatim Vodičana, Hvarana, Višana i Korčulana te nešto ljudi iz Ravnih Kotara i Bukovice. Kako je Italija još uvijek bila poprište teških borbi savezničkih snaga i Nijemaca, ubrzo je donesena odluka da se izbjeglo stanovništvo prebaci u sigurniji Egipat, tada pod upravom Britanaca.
Bježeći pred njemačkom ofenzivom krajem [[1943]]. i početkom 1944. godine, kada je zauzeta čitava [[Dalmacija]], veliki broj civila, preko 30.000, u strahu se od odmazde sklonio na otok [[ Vis]]. Kako su na Visu već bili smješteni Glavni štab [[Partizani|partizanske vojske]] i saveznička britanska vojska, nije bilo mogućnosti prihvata i prehrane tolikoga broja ljudi. Stoga je odlučeno da se neboračko stanovništvo otoka i izbjeglice evakuiraju u Južnu Italiju, prvo u [[Bari]], a zatim u [[Taranto]].<ref name=":0">{{Citiranje časopisa|author=Neven Bogdanić|title=El Shatt naš nezaboravljeni|url=https://hrcak.srce.hr/52270|date=1995-03-21|journal=Crkva u svijetu : Crkva u svijetu|volume=30|issue=1|pages=53–59|language=hr|accessdate=2021-02-23}}</ref> U zbjegu je bilo najviše Makarana (oko 5800), zatim Korčulana (4500), Bračana i Šoltana (4300), Vodičana (4000), Višana (3800), Hvarana (3000), Trogirana (2000) Šibenčana (2000) kao i tisuće iz drugih mjesta u Dalmaciji.<ref name=":0" /> Budući da je Italija još uvijek bila poprište teških borbi savezničkih snaga i Nijemaca, odlučeno je da se izbjeglo stanovništvo prebaci u sigurniji Egipat, tada pod upravom Britanaca.


Logor je formiran na površini od 260 km<sup>2</sup> u blizini [[Sueski kanal|Sueskog kanala]], i podijeljen na pet manjih podlogora. Izbjeglice su bile smještene u šatorima (prosječno u svakom jedna do dvije obitelji). Iako daleko od domovine i u lošim uvjetima, pokušali su očuvati privid normalnog života. Tako su osnovane škole, razne radionice, zajedničke praonice, izdavane su novine, a u jednom šatoru je uređena crkva. Ljudi iz Dalmacije su se teško prilagođavali na pustinjske uvjete, posebno djeca koja su oboljevala od crijevnih bolesti, te ih je veliki broj i umro. Britanska uprava je također držala strog režim, dopuštajući izlazak iz kompleksa samo s propusnicama.
Logor je formiran na površini od 260 km<sup>2</sup> u blizini [[Sueski kanal|Sueskog kanala]], i podijeljen na pet manjih podlogora. Izbjeglice su bile smještene u šatorima, prosječno u svakom jedna do dvije obitelji. Iako daleko od domovine i u lošim uvjetima, pokušali su očuvati privid normalnog života. Tako su osnovane škole, razne radionice, zajedničke praonice, izdavane su novine, a u jednom šatoru je uređena crkva.<ref name=":0" /> Ljudi iz Dalmacije su se teško prilagođavali na pustinjske uvjete, posebno djeca koja su oboljevala od crijevnih bolesti, te ih je veliki broj i umro. Britanska uprava je također držala strog režim, dopuštajući izlazak iz kompleksa samo s propusnicama.


Obitelji i naselja u logoru grupirali su se tako da su bili istog rasporeda kao i u starom kraju.<ref name="Perinović"/>
Obitelji i naselja u logoru grupirali su se tako da su bili istog rasporeda kao i u starom kraju.<ref name="Perinović"/>


Više od 30.000 ljudi provelo je u izbjegličkom logoru ukupno 18 mjeseci. Povratak kućama je počeo početkom 1946. godine, smirivanjem prilika u Jugoslaviji i učvršćenjem [[Josip Broz Tito|Titove]] vlasti. Na mjestu njihovog izbjeglištva ostalo je samo groblje s 856 ljudi koji nisu izdržali teške uvjete života u pustinji.
Više od 30.000 ljudi provelo je u izbjegličkom logoru ukupno 18 mjeseci. U logoru se rodilo 481 dijete.<ref name="Perinović" /> Dio djece se rodio u vezama Engleza i Hrvatica, no tek je dio tih veza ozakonjen.<ref name="Perinović" /> Trag boravka Hrvata u El Shattu je i u osobnim imenima. Brojni Hrvati koji su se rodili ondje dobili su ime Nila, Sinaj, Sinajka, Elšatka, Sueska,<ref name="Perinović" />, Suez, Nilka i slično.


Smirivanjem prilika u Jugoslaviji i učvršćenjem [[Josip Broz Tito|Titove]] vlasti, u svibnju 1945. počeo je polagan povratak zbjega kući.<ref name=":0" /> Povratak je kasnio zbog navodnog manjka brodova,<ref>HTV-ov dokumentarni film [[Pustinjska priča - El Shatt]]</ref> tako da je posljednji konvoj otišao [[24. ožujka]] [[1946.]]<ref name="Perinović" /><ref name=":0" /> Na mjestu izbjeglištva ostalo je groblje s oko 800 umrlih.<ref name=":0" />
Izbjegličko groblje je kasnije teško stradalo i bilo devastirano u izraelsko-arapskim ratovima. Konačno je 2003. uz potporu hrvatske vlade uređeno memorijalno područje sa spomen-obilježjem.


Izbjegličko groblje je s vremenom bilo devastirano, a onda i uništeno u izraelsko-arapskim ratovima. Groblje je 1985. po prvi put obnovljeno, no do tada je već bio izgubljen trag o većini grobova. Godine 2003. uz potporu hrvatske vlade uređeno je memorijalno područje sa spomen-obilježjem.
Više od 30.000 ljudi provelo je u izbjegličkom logoru ukupno 18 mjeseci. U logoru se rodilo 481 dijete.<ref name="Perinović"/> Dio djece se rodio u vezama Engleza i Hrvatica, no tek je dio tih veza ozakonjen.<ref name="Perinović"/> Povratak kućama je počeo početkom 1946. godine, smirivanjem prilika u Jugoslaviji i učvršćenjem Titove vlasti. Izbjeglice su se vratile u nekoliko valova. Posljednji je bio [[24. ožujka]] [[1946.]]<ref name="Perinović"/> Povratak je kasnio zbog navodnog manjka brodova.<ref>HTV-ov dokumentarni film [[Pustinjska priča - El Shatt]]</ref>

Trag boravka Hrvata u El Shattu je i u osobnim imenima. Brojni Hrvati koji su se rodili ondje dobili su ime Nila, Sinaj, Sinajka, Elšatka, Sueska,<ref name="Perinović"/>, Suez, Nilka i slično.


==Kontroverzija o povezivanju El Shatta s Jasenovcem==
==Kontroverzija o povezivanju El Shatta s Jasenovcem==
Redak 53: Redak 51:
* [[Rudolf Gerhart Bunk]]<ref>[http://www.culturenet.hr/default.aspx?id=49056 Culturenet.hr]</ref>
* [[Rudolf Gerhart Bunk]]<ref>[http://www.culturenet.hr/default.aspx?id=49056 Culturenet.hr]</ref>
* [[Ivica Hlevnjak]]<ref>[http://nogomet.lzmk.hr/clanak.aspx?id=895 Nogometni leksikon]</ref>
* [[Ivica Hlevnjak]]<ref>[http://nogomet.lzmk.hr/clanak.aspx?id=895 Nogometni leksikon]</ref>
* [[Miroslav Feldman]]<ref name="virovitica"/>
* [[Miroslav Feldman]]<ref name="virovitica">[http://www.virovitica.hr/grad/znacajni-viroviticani/ Grad Virovitica] Značajni Virovitičani</ref>
* Želimir Pašalić, prof. ekonomije<ref>[http://www.efst.hr/vijesti.php?n=1455 EFST] In memoriam - Prof. dr. sc. ŽELIMIR PAŠALIĆ</ref>
* Želimir Pašalić, prof. ekonomije<ref>[http://www.efst.hr/vijesti.php?n=1455 EFST] In memoriam - Prof. dr. sc. ŽELIMIR PAŠALIĆ</ref>
* Sinaj Juraj Bulimbašić, nagrađivani maslinar<ref>[http://oblizeki.com/o-nama Oblizeki - internetski magazin o kulturi stola, hrane i prehrane, pića i dobroga druženja, priče oko stola]</ref>
* Sinaj Juraj Bulimbašić, nagrađivani maslinar<ref>[http://oblizeki.com/o-nama Oblizeki - internetski magazin o kulturi stola, hrane i prehrane, pića i dobroga druženja, priče oko stola]</ref>

Inačica od 23. veljače 2021. u 18:01

Majka Dalmatinka (Ante Kostović) i groblje u El Shattu, 1969.

El Shatt je kompleks izbjegličkih logora u pustinji na poluotoku Sinaju u Egiptu, u kojem je od veljače 1944. do ožujka 1946. boravilo evakuirano stanovništvo dalmatinskih otoka, primorja i Zagore.

Zemljopisni položaj

Logori su bili nekoliko kilometara udaljeni jedan od drugog.[1] Ondje je u početku to bila samo željeznička postaja i ostatci pozadinskog logora britanskog feldmaršala Montgomeryja koji Englezima više nije bio bitan nakon što su pobijedili Nijemce kod El Alameina.[1] Čini se da Egipat i nije bio baš slučajno određen.[1] Ondje je bio formalni vladar Jugoslavije kralj Petar II. Karađorđević, dio ministarstava njegove vlade u izbjeglištvu, dijelovi kraljevske vojske.[1] Među tom vojskom bio je bataljun Hrvata i Slovenaca koji je služio u talijanskoj vojsci, pa je dospio u britansko zarobljeništvo.[1] Ti su se Hrvati i Slovenci pobunili malo prije nego što su došle izbjeglice, i nosili su zvijezdu petokraku na svojoj kapi.[1]

Postojali su još neki logori. Tolumbat, nedaleko od Aleksandrije, bio je za žene s malom djecom i u njemu su bili najbolji uvjeti, dok je najgorih uvjeta bio El Khataba koji je bio udaljen nekoliko sati od Tolumbata i El Shatta.[1]

U blizini su bili i logori Grka i Poljaka. Hrvati su se s njima "mjerili" u organizaciji izbjegličkog naselja.[1] Razlika je bila što su Grci i Poljaci za sve tražili arapsku poslugu, dok su Hrvati sve sami organizirali.[1]

Povijesni tijek događaja

Bježeći pred njemačkom ofenzivom krajem 1943. i početkom 1944. godine, kada je zauzeta čitava Dalmacija, veliki broj civila, preko 30.000, u strahu se od odmazde sklonio na otok Vis. Kako su na Visu već bili smješteni Glavni štab partizanske vojske i saveznička britanska vojska, nije bilo mogućnosti prihvata i prehrane tolikoga broja ljudi. Stoga je odlučeno da se neboračko stanovništvo otoka i izbjeglice evakuiraju u Južnu Italiju, prvo u Bari, a zatim u Taranto.[2] U zbjegu je bilo najviše Makarana (oko 5800), zatim Korčulana (4500), Bračana i Šoltana (4300), Vodičana (4000), Višana (3800), Hvarana (3000), Trogirana (2000) Šibenčana (2000) kao i tisuće iz drugih mjesta u Dalmaciji.[2] Budući da je Italija još uvijek bila poprište teških borbi savezničkih snaga i Nijemaca, odlučeno je da se izbjeglo stanovništvo prebaci u sigurniji Egipat, tada pod upravom Britanaca.

Logor je formiran na površini od 260 km2 u blizini Sueskog kanala, i podijeljen na pet manjih podlogora. Izbjeglice su bile smještene u šatorima, prosječno u svakom jedna do dvije obitelji. Iako daleko od domovine i u lošim uvjetima, pokušali su očuvati privid normalnog života. Tako su osnovane škole, razne radionice, zajedničke praonice, izdavane su novine, a u jednom šatoru je uređena crkva.[2] Ljudi iz Dalmacije su se teško prilagođavali na pustinjske uvjete, posebno djeca koja su oboljevala od crijevnih bolesti, te ih je veliki broj i umro. Britanska uprava je također držala strog režim, dopuštajući izlazak iz kompleksa samo s propusnicama.

Obitelji i naselja u logoru grupirali su se tako da su bili istog rasporeda kao i u starom kraju.[1]

Više od 30.000 ljudi provelo je u izbjegličkom logoru ukupno 18 mjeseci. U logoru se rodilo 481 dijete.[1] Dio djece se rodio u vezama Engleza i Hrvatica, no tek je dio tih veza ozakonjen.[1] Trag boravka Hrvata u El Shattu je i u osobnim imenima. Brojni Hrvati koji su se rodili ondje dobili su ime Nila, Sinaj, Sinajka, Elšatka, Sueska,[1], Suez, Nilka i slično.

Smirivanjem prilika u Jugoslaviji i učvršćenjem Titove vlasti, u svibnju 1945. počeo je polagan povratak zbjega kući.[2] Povratak je kasnio zbog navodnog manjka brodova,[3] tako da je posljednji konvoj otišao 24. ožujka 1946.[1][2] Na mjestu izbjeglištva ostalo je groblje s oko 800 umrlih.[2]

Izbjegličko groblje je s vremenom bilo devastirano, a onda i uništeno u izraelsko-arapskim ratovima. Groblje je 1985. po prvi put obnovljeno, no do tada je već bio izgubljen trag o većini grobova. Godine 2003. uz potporu hrvatske vlade uređeno je memorijalno područje sa spomen-obilježjem.

Kontroverzija o povezivanju El Shatta s Jasenovcem

U članku u Slobodnoj Dalmaciji 16. veljače 2011. autor Slaven Letica napisao je da se na mrežnim stranicama "Jasenovac Research Institute" u New Yorku može pronaći ime njegovog malog brata i svih Dalmatinaca stradalih u El Shattu.[4] Slaven Letica navodi da se možda radi i o britanskom ratnom zločinu[4], s obzirom da je više stotina Hrvata koji su umrli ondje "jugokomunistička i velikosrpska propaganda cijelo vrijeme Jugoslavije, pa i poslije vodila kao žrtve ustaškoga sabirnog logora Jasenovca". Letica dalje navodi da je novinarka Smiljana Šunde zabilježila kako su tako napravili s Podgoranima umrlima na Sinaju.[4] te kako se i do veljače 2011. imena umrlih Hrvata na Sinaju na mrežnim stranicama Jasenovac Research Institutea navode kao jasenovačke žrtve, nekima i uz krivotvorene podatke rođenja[5]).[4][6]

Međutim kao što piše na mrežnoj stranici tog instituta, oni ne navode samo žrtve Jasenovca, već navode 600.000 imena s popisa žrtava rata iz cijele Jugoslavije. Hrvatski demograf Vladimir Žerjavić također spominje taj isti popis oko 600.000 žrtava 2. svjetskog rata, napravljen 1966. godine. Žerjavić piše da je ta lista uvijek bila predstavljena kao popis žrtava rata u cijeloj Jugoslaviji, a ne kao lista samo jasenovačkih žrtava. Na službenoj stranici Spomen područja Jasenovac u Hrvatskoj, koja sadrži preko 83.000 imena, isključivo jasenovačkih žrtava, nema imena brata Slavena Letice, niti ostalih spomenutih žrtava iz Podgore i Dalmacije, koji su stradali u El Shattu.

Poznati zbjegani

Centralni odbor Zbjega (COZ):[7]

Osobe koje su bile u zbjegu u El Shattu ili su rođene ondje.

Poznate osobe čiji su roditelji bili u zbjegu u El Shattu:

Vidi

Izvori

  1. a b c d e f g h i j k l m n Ferdinand Perinović: Dica Kalelarge protiv četiri lažna mita o Zadru, Zadar, 2010., str. 29.
  2. a b c d e f Neven Bogdanić. 21. ožujka 1995. El Shatt naš nezaboravljeni. Crkva u svijetu : Crkva u svijetu. 30 (1): 53–59. Pristupljeno 23. veljače 2021.
  3. HTV-ov dokumentarni film Pustinjska priča - El Shatt
  4. a b c d e Slaven Letica. 16. veljače 2011. Slaven Letica: Moj brat, koji je umro u El Shattu, pretvoren je u žrtvu Jasenovca. Slobodna Dalmacija. Pristupljeno 19. rujna 2015.
  5. Jasenovac Research Institute Victim Search - Last Name Contains Letica
  6. HRT, Emisija Peti dan, emisija prije 11. veljače 2011.
  7. Karabatić, Marin. U Egipat – Izbjeglički logor El Shatt (3/7). Pristupljeno 22.1.2014. Provjerite vrijednost datuma u parametru: |accessdate= (pomoć)
  8. Culturenet.hr
  9. Nogometni leksikon
  10. Grad Virovitica Značajni Virovitičani
  11. EFST In memoriam - Prof. dr. sc. ŽELIMIR PAŠALIĆ
  12. Oblizeki - internetski magazin o kulturi stola, hrane i prehrane, pića i dobroga druženja, priče oko stola
  13. Knjižnica Solin
  14. Slobodna Dalmacija Toni Petrić: Sport u Splitu od 1941. do 1945. (7), 15. svibnja 2000.
  15. Milorad Bibić Mosor. 28. lipnja 2009. Šime Mišetić: Split je umra. Slobodna Dalmacija. Pristupljeno 19.rujna 2015. Provjerite vrijednost datuma u parametru: |accessdate= (pomoć)
  16. (): Preminuo Stjepan Vladimir Letinić, Društvo hrvatskih književnika. 23. travnja 2018. Pristupljeno 28. travnja 2018.
  17. Branka hlevnjak: IZVOR OREB
  18. Večernji list Tatjana Pacek: Željko Vukmirica tvrdi da je tek kopija svoje nadarene majke, 29. travnja 2012.
  19. Hercegovina.info Stipe Božić o svojim vodičima kroz pustinjska prostranstva