El Shatt: razlika između inačica

Koordinate: 30°02′10″N 32°36′50″E / 30.036°N 32.614°E / 30.036; 32.614
Izvor: Wikipedija
Pregledaj povijest
← Starija izmjenaNovija izmjena →
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
VizualnoWikitekst
m ref.
+slike iz kolekcije LOC/USA; zemljopis u zemljopis, povijest u povijest; kompaktniji popis poznatih
Redak 1: Redak 1:
[[Datoteka:Dan Hadani collection (990048203140205171).jpg|mini|Majka Dalmatinka (Ante Kostović) i groblje u El Shattu, 1969.]]
[[Datoteka:Dan Hadani collection (990048203140205171).jpg|mini|Majka Dalmatinka (Ante Kostović) i groblje u El Shattu, 1969.]]
[[Datoteka:El Shatt refugee camp for Yugoslavs 1944-09 - Library of Congress-FSA.8d37800-8d37894v.jpg|mini|El Shatt u rujnu 1944.]]
'''El Shatt''' je kompleks izbjegličkih logora u pustinji na poluotoku [[Sinaj|Sinaju]] u [[Egipat|Egiptu]],<ref>{{Citiranje weba|url=http://povijest.net/2018/?p=3041|title=Izbjeglički logor El Shatt – Dalmatinski grad na Sinaju (1/7)|archiveurl=https://web.archive.org/web/20201001215731/http://povijest.net/2018/?p=3041|archivedate=2020-10-01|last=Karabatić|first=Marin|work=Hrvatski povijesni portal|language=hr|accessdate=2021-02-23}}</ref> u kojem je od veljače [[1944]]. do ožujka [[1946]]. boravilo evakuirano stanovništvo [[Dalmacija|dalmatinskih]] otoka, primorja i [[Zagora|Zagore]].<ref name=":0" />
'''El Shatt''' je kompleks izbjegličkih logora u pustinji na poluotoku [[Sinaj|Sinaju]] u [[Egipat|Egiptu]],<ref>{{Citiranje weba|url=http://povijest.net/2018/?p=3041|title=Izbjeglički logor El Shatt – Dalmatinski grad na Sinaju (1/7)|archiveurl=https://web.archive.org/web/20201001215731/http://povijest.net/2018/?p=3041|archivedate=2020-10-01|last=Karabatić|first=Marin|work=Hrvatski povijesni portal|language=hr|accessdate=2021-02-23}}</ref> u kojem je od veljače [[1944]]. do ožujka [[1946]]. boravilo evakuirano stanovništvo [[Dalmacija|dalmatinskih]] otoka, primorja i [[Zagora|Zagore]].<ref name=":0" />


== Zemljopisni položaj ==
== Zemljopisni položaj ==
Logori su bili nekoliko kilometara udaljeni jedan od drugog.<ref name="Perinović">Perinović, Ferdinand. Dica Kalelarge protiv četiri lažna mita o Zadru. Društvo za zaštitu biciklista u prometu Zadar, 2010.
Logori su bili nekoliko kilometara udaljeni jedan od drugoga. Ondje je u početku bila samo željeznička postaja i ostatci pozadinskog logora britanskog feldmaršala [[Bernard Law Montgomery|Montgomeryja]] koji Englezima više nije bio bitan nakon što su pobijedili Nijemce kod [[El Alamein|El Alameina]].<ref name="Perinović">Perinović, Ferdinand. Dica Kalelarge protiv četiri lažna mita o Zadru. Društvo za zaštitu biciklista u prometu Zadar, 2010.
</ref>

⚫
</ref> Ondje je u početku to bila samo željeznička postaja i ostatci pozadinskog logora britanskog feldmaršala [[Bernard Law Montgomery|Montgomeryja]] koji Englezima više nije bio bitan nakon što su pobijedili Nijemce kod [[El Alamein|El Alameina]].<ref name="Perinović"/> Čini se da Egipat i nije bio baš slučajno određen.<ref name="Perinović"/> Ondje je bio formalni vladar Jugoslavije kralj Petar II. Karađorđević, dio ministarstava njegove vlade u izbjeglištvu, dijelovi kraljevske vojske.<ref name="Perinović"/> Među tom vojskom bio je bataljun Hrvata i Slovenaca koji je služio u talijanskoj vojsci, pa je dospio u britansko zarobljeništvo.<ref name="Perinović"/> Ti su se Hrvati i Slovenci pobunili malo prije nego što su došle izbjeglice, i nosili su zvijezdu petokraku na svojoj kapi.<ref name="Perinović"/>


Postojali su još neki logori. [[Tolumbat]], nedaleko od [[Aleksandrija|Aleksandrije]], bio je za žene s malom djecom i u njemu su bili najbolji uvjeti, dok je najgorih uvjeta bio [[El Khataba]] koji je bio udaljen nekoliko sati od Tolumbata i El Shatta.<ref name="Perinović"/>
Postojali su još neki logori. [[Tolumbat]], nedaleko od [[Aleksandrija|Aleksandrije]], bio je za žene s malom djecom i u njemu su bili najbolji uvjeti, dok je najgorih uvjeta bio [[El Khataba]] koji je bio udaljen nekoliko sati od Tolumbata i El Shatta.<ref name="Perinović"/>


U blizini su bili i logori Grka i Poljaka. Dalmatinci su se s njima ''mjerili'' u organizaciji izbjegličkog naselja.<ref name="Perinović"/> Razlika je bila što su Grci i Poljaci za sve tražili arapsku poslugu, dok su Dalmatinci sve sami organizirali.<ref name="Perinović"/>
U blizini su bili i logori Grka i Poljaka. Dalmatinci su se s njima ''mjerili'' u organizaciji izbjegličkog naselja. Razlika je bila što su Grci i Poljaci za sve tražili arapsku poslugu, dok su Dalmatinci sve sami organizirali.<ref name="Perinović"/>


== Povijesni tijek događaja ==
== Povijesni tijek događaja ==
Bježeći pred njemačkom ofenzivom krajem [[1943]]. i početkom 1944. godine, kada je zauzeta čitava [[Dalmacija]], veliki broj civila, preko 30.000, u strahu se od odmazde sklonio na otok [[Vis]]. Kako su na Visu već bili smješteni Glavni štab [[Partizani|partizanske vojske]] i saveznička britanska vojska, nije bilo mogućnosti prihvata i prehrane tolikoga broja ljudi. Stoga je odlučeno da se neboračko stanovništvo otoka i izbjeglice evakuiraju u Južnu Italiju, prvo u [[Bari]], a zatim u [[Taranto]].<ref name=":0">{{Citiranje časopisa|author=Neven Bogdanić|title=El Shatt naš nezaboravljeni|url=https://hrcak.srce.hr/52270|date=1995-03-21|journal=Crkva u svijetu : Crkva u svijetu|volume=30|issue=1|pages=53–59|language=hr|accessdate=2021-02-23}}</ref> U zbjegu je bilo najviše Makarana (oko 5800), zatim Korčulana (4500), Bračana i Šoltana (4300), Vodičana (4000), Višana (3800), Hvarana (3000), Trogirana (2000), Šibenčana (2000) kao i tisuće iz drugih mjesta u Dalmaciji.<ref name=":0" /> Hrvata je u zbjegu bilo oko 80%, a 7% bili su Srbi, uz nešto Slovenaca, Židova i drugih.<ref name=":0" /> Budući da je Italija još uvijek bila poprište teških borbi savezničkih snaga i Nijemaca, odlučeno je da se izbjeglo stanovništvo prebaci u sigurniji Egipat, tada pod upravom Britanaca.
Bježeći pred njemačkom ofenzivom krajem [[1943]]. i početkom 1944. godine, kada je zauzeta čitava [[Dalmacija]], veliki broj civila, preko 30.000, u strahu se od odmazde sklonio na otok [[Vis]]. Kako su na Visu već bili smješteni Glavni štab [[Partizani|partizanske vojske]] i saveznička britanska vojska, nije bilo mogućnosti prihvata i prehrane tolikoga broja ljudi. Stoga je odlučeno da se neboračko stanovništvo otoka i izbjeglice evakuiraju u Južnu Italiju, prvo u [[Bari]], a zatim u [[Taranto]].<ref name=":0">{{Citiranje časopisa|author=Neven Bogdanić|title=El Shatt naš nezaboravljeni|url=https://hrcak.srce.hr/52270|date=1995-03-21|journal=Crkva u svijetu : Crkva u svijetu|volume=30|issue=1|pages=53–59|language=hr|accessdate=2021-02-23}}</ref> U zbjegu je bilo najviše Makarana (oko 5800), zatim Korčulana (4500), Bračana i Šoltana (4300), Vodičana (4000), Višana (3800), Hvarana (3000), Trogirana (2000), Šibenčana (2000) kao i tisuće iz drugih mjesta u Dalmaciji.<ref name=":0" /> Hrvata je u zbjegu bilo oko 80%, a 7% bili su Srbi, uz nešto Slovenaca, Židova i drugih.<ref name=":0" /> Budući da je Italija još uvijek bila poprište teških borbi savezničkih snaga i Nijemaca, odlučeno je da se izbjeglo stanovništvo prebaci u sigurniji Egipat, tada pod upravom Britanaca.

⚫
Egipat, po nekima, nije bio slučajno određen. Ondje je bio formalni vladar Jugoslavije kralj Petar II. Karađorđević, dio ministarstava njegove vlade u izbjeglištvu, dijelovi kraljevske vojske. Među tom vojskom bio je bataljun Hrvata i Slovenaca koji je služio u talijanskoj vojsci, pa je dospio u britansko zarobljeništvo. Ti su se Hrvati i Slovenci pobunili malo prije nego što su došle izbjeglice, i nosili su zvijezdu petokraku na svojoj kapi.<ref name="Perinović" />


Logor je formiran na površini od 260 km<sup>2</sup> u blizini [[Sueski kanal|Sueskog kanala]], i podijeljen na pet manjih podlogora. Izbjeglice su bile smještene u šatorima, prosječno u svakom jedna do dvije obitelji. Iako daleko od domovine i u lošim uvjetima, pokušali su očuvati privid normalnog života. Tako su osnovane škole, razne radionice, zajedničke praonice, izdavane su novine, a u jednom šatoru je uređena crkva.<ref name=":0" /> Ljudi iz Dalmacije su se teško prilagođavali na pustinjske uvjete, posebno djeca koja su oboljevala od crijevnih bolesti, te ih je veliki broj i umro. Britanska uprava je također držala strog režim, dopuštajući izlazak iz kompleksa samo s propusnicama.
Logor je formiran na površini od 260 km<sup>2</sup> u blizini [[Sueski kanal|Sueskog kanala]], i podijeljen na pet manjih podlogora. Izbjeglice su bile smještene u šatorima, prosječno u svakom jedna do dvije obitelji. Iako daleko od domovine i u lošim uvjetima, pokušali su očuvati privid normalnog života. Tako su osnovane škole, razne radionice, zajedničke praonice, izdavane su novine, a u jednom šatoru je uređena crkva.<ref name=":0" /> Ljudi iz Dalmacije su se teško prilagođavali na pustinjske uvjete, posebno djeca koja su oboljevala od crijevnih bolesti, te ih je veliki broj i umro. Britanska uprava je također držala strog režim, dopuštajući izlazak iz kompleksa samo s propusnicama.
Redak 18: Redak 20:
Obitelji i naselja u logoru grupirali su se tako da su bili istog rasporeda kao i u starom kraju.<ref name="Perinović"/>
Obitelji i naselja u logoru grupirali su se tako da su bili istog rasporeda kao i u starom kraju.<ref name="Perinović"/>


Više od 30.000 ljudi provelo je u izbjegličkom logoru ukupno 18 mjeseci. U logoru se rodilo 481 dijete.<ref name="Perinović" /> Dio djece se rodio u vezama Engleza i Hrvatica, no tek je dio tih veza ozakonjen.<ref name="Perinović" /> Trag boravka Hrvata u El Shattu je i u osobnim imenima. Neka od djece dobila su imena poput Nila, Sinaj, Sinajka, Elšatka, Sueska, Suez, Nilka i sl.<ref name="Perinović" />
Više od 30.000 ljudi provelo je u izbjegličkom logoru osamnaest i više mjeseci. U logoru se rodilo 481 dijete. Dio djece se rodio u vezama Engleza i Hrvatica, no tek je dio tih veza ozakonjen. Trag boravka Hrvata u El Shattu je i u osobnim imenima. Neka od djece dobila su imena poput Nila, Sinaj, Sinajka, Elšatka, Sueska, Suez, Nilka i sl.<ref name="Perinović" />


Smirivanjem prilika u Jugoslaviji i učvršćenjem [[Josip Broz Tito|Titove]] vlasti, u svibnju 1945. počeo je polagan povratak zbjega kući.<ref name=":0" /> Povratak je kasnio zbog navodnog manjka brodova,<ref>HTV-ov dokumentarni film [[Pustinjska priča - El Shatt]]</ref> tako da je posljednji konvoj otišao [[24. ožujka]] [[1946.]]<ref name="Perinović" /><ref name=":0" /> Na mjestu izbjeglištva ostalo je groblje s oko 800 umrlih.<ref name=":0" />
Smirivanjem prilika u Jugoslaviji i učvršćenjem [[Josip Broz Tito|Titove]] vlasti, u svibnju 1945. počeo je polagan povratak zbjega kući.<ref name=":0" /> Povratak je kasnio zbog navodnog manjka brodova,<ref>HTV-ov dokumentarni film [[Pustinjska priča - El Shatt]]</ref> tako da je posljednji konvoj otišao [[24. ožujka]] [[1946.]]<ref name="Perinović" /><ref name=":0" /> Na mjestu izbjeglištva ostalo je groblje s oko 800 umrlih.<ref name=":0" />
Redak 24: Redak 26:
Izbjegličko groblje je s vremenom bilo devastirano, a onda i uništeno u izraelsko-arapskim ratovima. Groblje je 1985. po prvi put obnovljeno, no do tada je već bio izgubljen trag o većini grobova.<ref name=":0" /> Godine 2003. uz potporu hrvatske vlade uređeno je memorijalno područje sa spomen-obilježjem.
Izbjegličko groblje je s vremenom bilo devastirano, a onda i uništeno u izraelsko-arapskim ratovima. Groblje je 1985. po prvi put obnovljeno, no do tada je već bio izgubljen trag o većini grobova.<ref name=":0" /> Godine 2003. uz potporu hrvatske vlade uređeno je memorijalno područje sa spomen-obilježjem.


== Slike iz života u logoru ==
Fotografije logora iz rujna 1944. godine, iz zbirke sa 175 fotografija [[Kongresna knjižnica|Kongresne knjižnice]] [[Sjedinjene Američke Države|Sjedinjenih Američkih Država]].<ref>{{Citiranje weba|url=https://www.loc.gov/pictures/item/2005675128/|title=Cairo (vicinity), Egypt. Sept. 1944. Comprehensive, overall photographic study of El Shatt, the United Nations Relief and Rehabilitation Administration's refugee camp for Yugoslavs|last=Gilmore|first=Otto|date=1944|work=www.loc.gov|language=en|accessdate=2021-03-04}}</ref><gallery widths="110" perrow="6">
Datoteka:El Shatt refugee camp for Yugoslavs 1944-09 - Library of Congress-FSA.8d37800-8d37895v.jpg
Datoteka:El Shatt refugee camp for Yugoslavs 1944-09 - Library of Congress-FSA.8d37900-8d37915v.jpg
Datoteka:El Shatt refugee camp for Yugoslavs 1944-09 - Library of Congress-FSA.8d37900-8d37968v.jpg
Datoteka:El Shatt refugee camp for Yugoslavs 1944-09 - Library of Congress-FSA.8d37900-8d37988v.jpg
Datoteka:El Shatt refugee camp for Yugoslavs 1944-09 - Library of Congress-FSA.8d37900-8d37996v.jpg
Datoteka:El Shatt refugee camp for Yugoslavs 1944-09 - Library of Congress-FSA.8d37900-8d37949v.jpg
Datoteka:Service-pnp-fsa-8d37000-8d37900-8d37934r.jpg
Datoteka:El Shatt refugee camp for Yugoslavs 1944-09 - Library of Congress-FSA.8d37900-8d37936v.jpg
Datoteka:El Shatt refugee camp for Yugoslavs 1944-09 - Library of Congress-FSA.8d37900-8d37960v.jpg
Datoteka:El Shatt refugee camp for Yugoslavs 1944-09 - Library of Congress-FSA.8d38000-8d38038v.jpg
Datoteka:El Shatt refugee camp for Yugoslavs 1944-09 - Library of Congress-FSA.8d38000-8d38052v.jpg
Datoteka:El Shatt refugee camp for Yugoslavs 1944-09 - Library of Congress-FSA.8d38000-8d38056v.jpg
</gallery>


== Centralni odbor zbjega ==
== Centralni odbor zbjega ==
[[Datoteka:El Shatt refugee camp for Yugoslavs 1944-09 - Library of Congress-FSA.8d37800-8d37899v.jpg|mini]]
Centralni odbor zbjega činili su:<ref>{{Citiranje weba|url=http://povijest.net/2018/?p=3052|title=U Egipat – Izbjeglički logor El Shatt (3/7)|last=Karabatić|first=Marin|work=Hrvatski povijesni portal|language=hr|accessdate=2021-02-23}}</ref>
Centralni odbor zbjega činili su:<ref>{{Citiranje weba|url=http://povijest.net/2018/?p=3052|title=U Egipat – Izbjeglički logor El Shatt (3/7)|last=Karabatić|first=Marin|work=Hrvatski povijesni portal|language=hr|accessdate=2021-02-23}}</ref>
* predsjednik: [[Ivo Markić]] (1944., 1945.), [[Mate Barbić]] (1944.), don [[Andrija Štambuk|Andro Štambuk]] (1946.)
* predsjednik: [[Ivo Markić]] (1944., 1945.), [[Mate Barbić]] (1944.), don [[Andrija Štambuk|Andro Štambuk]] (1946.)
* glavni tajnik: [[Zvonimir Bešker]] (1944.), Mate Barbić (1944. - 1945.)
* glavni tajnik: [[Zvonimir Bešker]] (1944.), Mate Barbić (1944. – 1945.)
* voditelj Prosvjetno-propagandnog odjela: [[Marin Franičević]] (1944.), [[Zoran Palčok]] i don Andro Štambuk (1944.-1946.)
* voditelj Prosvjetno-propagandnog odjela: [[Marin Franičević (pjesnik)|Marin Franičević]] (1944.), [[Zoran Palčok]] i don Andro Štambuk (1944. – 1946.)
* voditelj Političko-upravnog odjela: Zvonimir Bešker (1944.), Mate Barbić (1944. - 1945.)
* voditelj Političko-upravnog odjela: Zvonimir Bešker (1944.), Mate Barbić (1944. – 1945.)
* voditelj Zdravstvenog odsjeka: dr. [[Milivoj Visković]], kasnije i [[Milan Bijelić]]
* voditelj Zdravstvenog odsjeka: dr. [[Milivoj Visković]], kasnije i [[Milan Bijelić]]
* voditelj Gospodarskog odsjeka: [[Duško Čurčija]]
* voditelj Gospodarskog odsjeka: [[Duško Čurčija]]
* voditelj Tehničkog odsjeka: [[Savka Dabčević-Kučar|Savka Dabčević]] (1944.), Zvonimir Bešker (1944. - 1945.), kasnije i [[Ivo Franetović]] (1944. - 1946.)
* voditelj Tehničkog odsjeka: [[Savka Dabčević-Kučar|Savka Dabčević]] (1944.), Zvonimir Bešker (1944. – 1945.), kasnije i [[Ivo Franetović]] (1944. – 1946.)
* voditelj Kulturno-informativnog odjela: [[Ivan Jurlina]], kasnije i [[Marija Lujak]]
* voditelj Kulturno-informativnog odjela: [[Ivan Jurlina]], kasnije i [[Marija Lujak]]


== Poznati u zbjegu u El Shattu ==
== Poznati u zbjegu u El Shattu ==
Osobe koje su bile u zbjegu u El Shattu ili su rođene ondje: [[Ranko Marinković]], [[Vjekoslav Kaleb]], [[Savka Dabčević-Kučar]], [[Josip Hatze]], [[Estera Paunović]], [[Roko Dobra]], [[Gojko Borić]], [[Tomislav Zuppa]] (prebacivao je civile preko Leccea u El Shatt), [[Jakša Miličić]], [[Rudolf Gerhart Bunk]],<ref>[http://www.culturenet.hr/default.aspx?id=49056 Culturenet.hr]</ref> [[Ivica Hlevnjak]],<ref>[http://nogomet.lzmk.hr/clanak.aspx?id=895 Nogometni leksikon]</ref> [[Miroslav Feldman]],<ref name="virovitica">[http://www.virovitica.hr/grad/znacajni-viroviticani/ Grad Virovitica] Značajni Virovitičani</ref> Želimir Pašalić (prof. ekonomije), Sinaj Juraj Bulimbašić (nagrađivani maslinar),<ref>[http://oblizeki.com/o-nama Oblizeki - internetski magazin o kulturi stola, hrane i prehrane, pića i dobroga druženja, priče oko stola]</ref> Živko Kljaković (akad. slikar), Zvonimir Barišić (svestrani sportski radnik),<ref>[http://arhiv.slobodnadalmacija.hr/20000515/prilozi-sp3.htm Slobodna Dalmacija] [[Toni Petrić]]: Sport u Splitu od 1941. do 1945. (7), 15. svibnja 2000.</ref> Šime Mišetić (nogometni djelatnik),<ref>{{cite web |url=http://www.slobodnadalmacija.hr/Spektar/tabid/94/articleType/ArticleView/articleId/59667/Default.aspx |publisher=Slobodna Dalmacija |author=Milorad Bibić Mosor |title=Šime Mišetić: Split je umra |date=28. lipnja 2009. |accessdate=19.rujna 2015.}}</ref> [[Stjepan Vladimir Letinić]] (agronom, pjesnik i novinar).<ref name="DHK">(): [http://dhk.hr/dogadanja/hrvatska/preminuo-stjepan-vladimir-letinic ''Preminuo Stjepan Vladimir Letinić''], Društvo hrvatskih književnika. 23. travnja 2018. Pristupljeno 28. travnja 2018.</ref> Poznate osobe čiji su roditelji bili u zbjegu u El Shattu: [[Izvor Oreb]] ("majka mu bila na Mojsijevom izvoru"),<ref>[http://www.superknjizara.hr/index.php?page=knjiga&id_knjiga=22634 Branka hlevnjak: IZVOR OREB]</ref> [[Željko Vukmirica]],<ref>[http://www.vecernji.hr/scena/zeljko-vukmirica-tvrdi-da-je-tek-kopija-svoje-nadarene-majke-clanak-403786 Večernji list] Tatjana Pacek: Željko Vukmirica tvrdi da je tek kopija svoje nadarene majke, 29. travnja 2012.</ref> [[Stipe Božić]].<ref>[http://www.hercegovina.info/vijesti/vijesti/hrvatska/stipe-bozic-o-svojim-vodicima-kroz-pustinjska-prostranstva Hercegovina.info] Stipe Božić o svojim vodičima kroz pustinjska prostranstva </ref>
Osobe koje su bile u zbjegu u El Shattu ili su rođene ondje.
* [[Ranko Marinković]]
* [[Vjekoslav Kaleb]]
* [[Savka Dabčević-Kučar]]
* [[Josip Hatze]]
* [[Estera Paunović]]
* [[Roko Dobra]]
* [[Gojko Borić]]
* [[Tomislav Zuppa]], prebacivao je civile preko Leccea u El Shatt
* [[Jakša Miličić]]
* [[Rudolf Gerhart Bunk]]<ref>[http://www.culturenet.hr/default.aspx?id=49056 Culturenet.hr]</ref>
* [[Ivica Hlevnjak]]<ref>[http://nogomet.lzmk.hr/clanak.aspx?id=895 Nogometni leksikon]</ref>
* [[Miroslav Feldman]]<ref name="virovitica">[http://www.virovitica.hr/grad/znacajni-viroviticani/ Grad Virovitica] Značajni Virovitičani</ref>
* Želimir Pašalić, prof. ekonomije
* Sinaj Juraj Bulimbašić, nagrađivani maslinar<ref>[http://oblizeki.com/o-nama Oblizeki - internetski magazin o kulturi stola, hrane i prehrane, pića i dobroga druženja, priče oko stola]</ref>
* [[Živko Kljaković]], akad. slikar
* [[Zvonimir Barišić]], svestrani športski radnik<ref>[http://arhiv.slobodnadalmacija.hr/20000515/prilozi-sp3.htm Slobodna Dalmacija] [[Toni Petrić]]: Sport u Splitu od 1941. do 1945. (7), 15. svibnja 2000.</ref>
* [[Šime Mišetić]], nogometni djelatnik<ref>{{cite web |url=http://www.slobodnadalmacija.hr/Spektar/tabid/94/articleType/ArticleView/articleId/59667/Default.aspx |publisher=Slobodna Dalmacija |author=Milorad Bibić Mosor |title=Šime Mišetić: Split je umra |date=28. lipnja 2009. |accessdate=19.rujna 2015.}}</ref>
* [[Stjepan Vladimir Letinić]], agronom, pjesnik i novinar<ref name="DHK">(): [http://dhk.hr/dogadanja/hrvatska/preminuo-stjepan-vladimir-letinic ''Preminuo Stjepan Vladimir Letinić''], Društvo hrvatskih književnika. 23. travnja 2018. Pristupljeno 28. travnja 2018.</ref>

Poznate osobe čiji su roditelji bili u zbjegu u El Shattu:
* [[Izvor Oreb]] čija je majka izjavila da je bila na Mojsijevom izvoru<ref>[http://www.superknjizara.hr/index.php?page=knjiga&id_knjiga=22634 Branka hlevnjak: IZVOR OREB]</ref>
*[[Željko Vukmirica]]<ref>[http://www.vecernji.hr/scena/zeljko-vukmirica-tvrdi-da-je-tek-kopija-svoje-nadarene-majke-clanak-403786 Večernji list] Tatjana Pacek: Željko Vukmirica tvrdi da je tek kopija svoje nadarene majke, 29. travnja 2012.</ref>
*[[Stipe Božić]]<ref>[http://www.hercegovina.info/vijesti/vijesti/hrvatska/stipe-bozic-o-svojim-vodicima-kroz-pustinjska-prostranstva Hercegovina.info] Stipe Božić o svojim vodičima kroz pustinjska prostranstva </ref>


== Vidi ==
== Vidi ==

Inačica od 4. ožujka 2021. u 10:34

Majka Dalmatinka (Ante Kostović) i groblje u El Shattu, 1969.
El Shatt u rujnu 1944.

El Shatt je kompleks izbjegličkih logora u pustinji na poluotoku Sinaju u Egiptu,[1] u kojem je od veljače 1944. do ožujka 1946. boravilo evakuirano stanovništvo dalmatinskih otoka, primorja i Zagore.[2]

Zemljopisni položaj

Logori su bili nekoliko kilometara udaljeni jedan od drugoga. Ondje je u početku bila samo željeznička postaja i ostatci pozadinskog logora britanskog feldmaršala Montgomeryja koji Englezima više nije bio bitan nakon što su pobijedili Nijemce kod El Alameina.[3]

Postojali su još neki logori. Tolumbat, nedaleko od Aleksandrije, bio je za žene s malom djecom i u njemu su bili najbolji uvjeti, dok je najgorih uvjeta bio El Khataba koji je bio udaljen nekoliko sati od Tolumbata i El Shatta.[3]

U blizini su bili i logori Grka i Poljaka. Dalmatinci su se s njima mjerili u organizaciji izbjegličkog naselja. Razlika je bila što su Grci i Poljaci za sve tražili arapsku poslugu, dok su Dalmatinci sve sami organizirali.[3]

Povijesni tijek događaja

Bježeći pred njemačkom ofenzivom krajem 1943. i početkom 1944. godine, kada je zauzeta čitava Dalmacija, veliki broj civila, preko 30.000, u strahu se od odmazde sklonio na otok Vis. Kako su na Visu već bili smješteni Glavni štab partizanske vojske i saveznička britanska vojska, nije bilo mogućnosti prihvata i prehrane tolikoga broja ljudi. Stoga je odlučeno da se neboračko stanovništvo otoka i izbjeglice evakuiraju u Južnu Italiju, prvo u Bari, a zatim u Taranto.[2] U zbjegu je bilo najviše Makarana (oko 5800), zatim Korčulana (4500), Bračana i Šoltana (4300), Vodičana (4000), Višana (3800), Hvarana (3000), Trogirana (2000), Šibenčana (2000) kao i tisuće iz drugih mjesta u Dalmaciji.[2] Hrvata je u zbjegu bilo oko 80%, a 7% bili su Srbi, uz nešto Slovenaca, Židova i drugih.[2] Budući da je Italija još uvijek bila poprište teških borbi savezničkih snaga i Nijemaca, odlučeno je da se izbjeglo stanovništvo prebaci u sigurniji Egipat, tada pod upravom Britanaca.

Egipat, po nekima, nije bio slučajno određen. Ondje je bio formalni vladar Jugoslavije kralj Petar II. Karađorđević, dio ministarstava njegove vlade u izbjeglištvu, dijelovi kraljevske vojske. Među tom vojskom bio je bataljun Hrvata i Slovenaca koji je služio u talijanskoj vojsci, pa je dospio u britansko zarobljeništvo. Ti su se Hrvati i Slovenci pobunili malo prije nego što su došle izbjeglice, i nosili su zvijezdu petokraku na svojoj kapi.[3]

Logor je formiran na površini od 260 km2 u blizini Sueskog kanala, i podijeljen na pet manjih podlogora. Izbjeglice su bile smještene u šatorima, prosječno u svakom jedna do dvije obitelji. Iako daleko od domovine i u lošim uvjetima, pokušali su očuvati privid normalnog života. Tako su osnovane škole, razne radionice, zajedničke praonice, izdavane su novine, a u jednom šatoru je uređena crkva.[2] Ljudi iz Dalmacije su se teško prilagođavali na pustinjske uvjete, posebno djeca koja su oboljevala od crijevnih bolesti, te ih je veliki broj i umro. Britanska uprava je također držala strog režim, dopuštajući izlazak iz kompleksa samo s propusnicama.

Obitelji i naselja u logoru grupirali su se tako da su bili istog rasporeda kao i u starom kraju.[3]

Više od 30.000 ljudi provelo je u izbjegličkom logoru osamnaest i više mjeseci. U logoru se rodilo 481 dijete. Dio djece se rodio u vezama Engleza i Hrvatica, no tek je dio tih veza ozakonjen. Trag boravka Hrvata u El Shattu je i u osobnim imenima. Neka od djece dobila su imena poput Nila, Sinaj, Sinajka, Elšatka, Sueska, Suez, Nilka i sl.[3]

Smirivanjem prilika u Jugoslaviji i učvršćenjem Titove vlasti, u svibnju 1945. počeo je polagan povratak zbjega kući.[2] Povratak je kasnio zbog navodnog manjka brodova,[4] tako da je posljednji konvoj otišao 24. ožujka 1946.[3][2] Na mjestu izbjeglištva ostalo je groblje s oko 800 umrlih.[2]

Izbjegličko groblje je s vremenom bilo devastirano, a onda i uništeno u izraelsko-arapskim ratovima. Groblje je 1985. po prvi put obnovljeno, no do tada je već bio izgubljen trag o većini grobova.[2] Godine 2003. uz potporu hrvatske vlade uređeno je memorijalno područje sa spomen-obilježjem.

Slike iz života u logoru

Fotografije logora iz rujna 1944. godine, iz zbirke sa 175 fotografija Kongresne knjižnice Sjedinjenih Američkih Država.[5]

Centralni odbor zbjega

Centralni odbor zbjega činili su:[6]

Poznati u zbjegu u El Shattu

Osobe koje su bile u zbjegu u El Shattu ili su rođene ondje: Ranko Marinković, Vjekoslav Kaleb, Savka Dabčević-Kučar, Josip Hatze, Estera Paunović, Roko Dobra, Gojko Borić, Tomislav Zuppa (prebacivao je civile preko Leccea u El Shatt), Jakša Miličić, Rudolf Gerhart Bunk,[7] Ivica Hlevnjak,[8] Miroslav Feldman,[9] Želimir Pašalić (prof. ekonomije), Sinaj Juraj Bulimbašić (nagrađivani maslinar),[10] Živko Kljaković (akad. slikar), Zvonimir Barišić (svestrani sportski radnik),[11] Šime Mišetić (nogometni djelatnik),[12] Stjepan Vladimir Letinić (agronom, pjesnik i novinar).[13] Poznate osobe čiji su roditelji bili u zbjegu u El Shattu: Izvor Oreb ("majka mu bila na Mojsijevom izvoru"),[14] Željko Vukmirica,[15] Stipe Božić.[16]

Vidi

Izvori

  1. ↑ Karabatić, Marin. Izbjeglički logor El Shatt – Dalmatinski grad na Sinaju (1/7). Hrvatski povijesni portal. Inačica izvorne stranice arhivirana 1. listopada 2020. Pristupljeno 23. veljače 2021.
  2. ↑ a b c d e f g h i Neven Bogdanić. 21. ožujka 1995. El Shatt naš nezaboravljeni. Crkva u svijetu : Crkva u svijetu. 30 (1): 53–59. Pristupljeno 23. veljače 2021.
  3. ↑ a b c d e f g Perinović, Ferdinand. Dica Kalelarge protiv četiri lažna mita o Zadru. Društvo za zaštitu biciklista u prometu Zadar, 2010.
  4. ↑ HTV-ov dokumentarni film Pustinjska priča - El Shatt
  5. ↑ Gilmore, Otto. 1944. Cairo (vicinity), Egypt. Sept. 1944. Comprehensive, overall photographic study of El Shatt, the United Nations Relief and Rehabilitation Administration's refugee camp for Yugoslavs. www.loc.gov (engleski). Pristupljeno 4. ožujka 2021.
  6. ↑ Karabatić, Marin. U Egipat – Izbjeglički logor El Shatt (3/7). Hrvatski povijesni portal. Pristupljeno 23. veljače 2021.
  7. ↑ Culturenet.hr
  8. ↑ Nogometni leksikon
  9. ↑ Grad Virovitica Značajni Virovitičani
  10. ↑ Oblizeki - internetski magazin o kulturi stola, hrane i prehrane, pića i dobroga druženja, priče oko stola
  11. ↑ Slobodna Dalmacija Toni Petrić: Sport u Splitu od 1941. do 1945. (7), 15. svibnja 2000.
  12. ↑ Milorad Bibić Mosor. 28. lipnja 2009. Šime Mišetić: Split je umra. Slobodna Dalmacija. Pristupljeno 19.rujna 2015. Provjerite vrijednost datuma u parametru: |accessdate= (pomoć)
  13. ↑ (): Preminuo Stjepan Vladimir Letinić, Društvo hrvatskih književnika. 23. travnja 2018. Pristupljeno 28. travnja 2018.
  14. ↑ Branka hlevnjak: IZVOR OREB
  15. ↑ Večernji list Tatjana Pacek: Željko Vukmirica tvrdi da je tek kopija svoje nadarene majke, 29. travnja 2012.
  16. ↑ Hercegovina.info Stipe Božić o svojim vodičima kroz pustinjska prostranstva


Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=El_Shatt&oldid=5769464"