Razlika između inačica stranice »Komunistička partija Hrvatske«

Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
m
točke u wikipoveznice s godinama
(Rescuing 1 sources and submitting 0 for archiving.) #IABot (v2.0.4)
m (točke u wikipoveznice s godinama)
[[Datoteka:Spomenik osnutku KPH.JPG|mini|370px|Spomenik u [[Anindol]]u kod [[Samobor]]a, gdje je [[1937.]] godine osnovana Komunistička partija Hrvatske, autor spomenika [[Zdenko Kolacio]].]]
'''Komunistička partija Hrvatske''' osnovana je [[1937.]]. godine kao dio [[Komunistička partija Jugoslavije|Komunističke partije Jugoslavije]].
 
== Osnivanje ==
 
S povratkom [[Tito|Josipa Broza]] iz emigracije u Moskvi - gdje radi i školuje se pri [[Kominterna|Kominterni]], međunarodnoj organizaciji putem koje je [[Komunistička partija Sovjetskog Saveza]] kontrolirala druge komunističke organizacije u svijetu - započinje rad na stvaranju Komunističke partije Hrvatske. [[14. travnja]] [[1937.]].
 
Kominterna je prepoznavala mogućnost da dođe do raspada dvadesetak godina stare i vrlo nestabilne [[Kraljevina Jugoslavija|Kraljevine Jugoslavije]], za što se htjela pripremiti organiziranjem Komunističke partije Hrvatske i Komunističke partije Slovenije.
== Do Drugoga svjetskog rata ==
[[File:Demonstracije u Beogradu 27. marta 1941.jpg|mini|lijevo|Komunisti nisu ni na koji način sudjelovali u [[Državni udar u Kraljevini Jugoslaviji|državnom udaru u Beogradu 27. ožujka 1941. god.]], pa ni u demonstracijama protiv približavanja Jugoslavije nacističkoj Njemačkoj, tadašnjem savezniku komunističkog Sovjetskog Saveza. Međutim se u iskrivljenoj povijesti kakva se podučavala po školama u desetljećima jugoslavenske komunističke vladavine prikazivalo drugačije: upravo ova fotografija i na demonstracijama izvikivana parola "Bolje rat nego pakt, bolje grob nego rob!" bila je poznata svakom školarcu u Jugoslaviji, uz poruku da su sa tim događajima - u kojima su ključnu ulogu zapravo imali [[četnici]] - komunisti imali stanovite veze.]]
Glavni odbor Komunističke stranke Hrvatske traži stvaranje ''Narodne fronte za slobodu i demokraciju''. Prvi značajniji potez KPH bilo je osnivanje [[Narodna fronta|Narodne fronte]], koja je trebala predstavljati široki narodni pokret. Ubrzo će međutim doći do sukoba unutar vodstva KPH i to poglavito s obzirom na odnos prema [[Hrvatska seljačka stranka|Hrvatskoj seljačkoj stranci]] čiji je utjecaj u narodu sve više jačao. Usto, napravljeno je više ozbiljnijih propusta u reagiranju na važne političke događaje u zemlji, poput neizlaska na izbore za skupštinu [[1938.]]. U jesen [[1939.]]. započinje stoga reorganizacija KPH, a utjecaj komunista raste u Hrvatskoj, zbog čega onda ban [[Banovina Hrvatska|Banovine Hrvatske]], uz podršku HSS-a, zabranjuje rad svim organizacijama koje je kontrolirala KPH, a njihova se novinska izdanja strogo nadziru i cenzuriraju. Narodna fronta otada svaki važniji događaj u političkom životu prati organiziranjem demonstracija. U kolovozu [[1940.]]. održana je Prva zemaljska konferencija KPH, na kojoj je KPH ocijenjena kao najbrojnija partijska organizacija u [[Kraljevina Jugoslavija|Kraljevini Jugoslaviji]].
 
1940. KPH još zastupa "pacifističku liniju" - u situaciji kada je komunistički [[Sovjetski Savez]] slijedom [[Pakt Ribbentrop-Molotov|Pakta Ribbentropp-Molotov]] u savezništvu s [[Treći Reich|nacističkom Njemačkom]] redom osvajao područja zemalja istoka Europe i na taj način širio komunizam. Glavni sekretar KPH Rade Končar s dijelom rukovodstva Partije sklanja se u Split koji je priključen Kraljevini Italiji, gdje pod budnim okom talijanskih policijskih vlasti može pripremati akcije radi destabilizacije [[Ustaše|ustaškog]] režima koji na iznimno agresivan način provodi ekstremne protužidovske, proturomske i protusrpske mjere u [[Nezavisna Država Hrvatska|NDH]] pod njemačkim pokroviteljstvom: izgleda da su talijanske vlasti vidjele u komunistima (još) jedan faktor koji je mogao oslabiti poziciju ustaških vlasti koje nisu Kraljevini Italiji htjele predati baš sva hrvatska područja uz Jadran koja je Italija zahtijevala nakon sloma Jugoslavije.
 
Nakon odluke jugoslavenskog režima da pristupi [[trojni savez|Trojnom savezu]] KPH nije ni na koji način sudjelovala u aktivnostima protivnika približavanja Njemačkoj - koji su mahom bili vezani uz [[Ujedinjeno Kraljevstvo|Britanske]] interese, na način sličan vezanosti KPH uz interese tadašnjeg njemačkog saveznika Sovjetskog Saveza. U [[Državni udar u Kraljevini Jugoslaviji|državnom udaru od 27. ožujka 1941. god.]] komunisti nisu sudjelovali ni na kakav način. Odmah nakon iznenadnog [[Operacija Barbarossa|napada Njemačke na Sovjetski Savez]], hrvatski komunisti (koji su prema Sovjetskom Savezu gojili zanos upravo religioznog tipa) i bez formalne odluke Partije [[22. lipnja]] [[1941.]]. osnivaju [[Prvi sisački partizanski odred]] (vidi: [[Dan antifašističke borbe]]). Vodeća je bila uloga KPH i Narodne fronte u kasnijem oružanom otporu, kao i prilikom uspostavljanja [[Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Hrvatske|Zemaljskoga antifašističkoga vijeće narodnoga oslobođenja Hrvatske]].
 
== Nakon Drugoga svjetskog rata ==
{{glavni|Savez komunista Hrvatske}}
Nakon oslobođenja zemlje od njemačke okupacije KPH, kao dio [[KPJ]], preuzima vlast u Hrvatskoj i nakon - [[Jugokomunistički zločini nakon završetka Drugog svjetskog rata|provođenja revolucionarnog terora]] - zavodi komunističku [[Totalitarizam|totalitarnu]] vladavinu. Nakon razlaza [[Tito i staljinizam|Tita i Staljina]] [[1948.]] godine sa zidova školskih učionica i drugih javnih prostor skidaju se Staljinove slike, a među članovima KPH provodi se "čistka" u kojoj mnogo članova KPH završava u [[Politički logor Goli otok|logoru na Golom Otoku]]; komunistički režim u Jugoslaviji opstaje zahvaljujući znatnoj gospodarskoj, humanitarnoj i vojnoj pomoći [[Sjedinjene Američke Države|SAD]] i [[Ujedinjeno Kraljevstvo|Velike Britanije]]. Godine [[1952.]]. KPH mijenja ime u Savez komunista Hrvatske; te nastavlja čvrsto vladati [[Socijalistička Republika Hrvatska|Socijalističkom Republikom Hrvatskom]] koja se - doduše ne jednakom brzinom kao europske zemlje koje nisu pod komunističkom vladavinom - znatno industrijalizira i modernizira. 1971. godine vodstvo SKH kojem je na čelu [[Savka Dabčević-Kučar]] nastoji liberalizirati vladavinu uz veće uvažavanje hrvatskog nacionalnog interesa, ali to tzv. [[Hrvatsko proljeće]] biva vrlo grubo slomljeno i vlast u Hrvatskoj preuzimaju [[Antihrvatstvo|antihrvatski]] elementi u redovima SKH. Nakon demokratskih promjena početkom 1990.-ih godina djeluje pod imenom "[[Socijaldemokratska partija Hrvatske]]", te je do sada u dva mandata predvodila vladajuću većinu u [[Hrvatski sabor|Hrvatskom saboru]] i [[Vlada Republike Hrvatske|Vladi]] [[Republika Hrvatska|Republike Hrvatske]].
 
== Sekretari Centralnog komiteta KPH-SKH ==
 
== Nasljedstvo ==
Pred prvih slobodnih izbora [[1990.]]. mijenja ime u '''Savez komunista Hrvatske - Stranka demokratskih promjena'''. Koristi kraticu '''SDP'''. Kasnije mijenja ime u '''[[Socijaldemokratska partija Hrvatske]]''', koje i danas nosi.
 
SDP je u posjedu cjelokupnoga arhivskoga gradiva iz vremena kada je vladao [[Socijalistička Republika Hrvatska|Socijalističkom Republikom Hrvatskom]], te je za sada (2014. godine) pristup tom gradivu moguć samo uz odobrenje SDP-a. U lipnju 2014. godine dr. sc. [[Ivica Lučić]] sa Hrvatskog instituta za povijest optužuje vrh SDP da pristup dozvoljava samo svojim pristalicama, koji potom prezentiraju samo informacije koje u boljem svjetlu prikazuju djelovanje komunističke partije: "Za neke neovisne, kritične istraživače nema uopće govora da će doći do takvog gradiva, čak niti gradivo nekadašnjih Komiteta za općenarodnu obranu i društvenu samozaštitu koji nisu bili partijska institucija, nego državna, ali i to gradivo smješteno je unutar partijskog i morate i zato tražiti dopuštenje SDP-a".<ref>[http://narod.hr/hrvatska/ima-onih-koji-sprjecavaju-pristup-arhivu-udbe-starom-30-40-godina-ali-ti-isti-ce-otvoriti-tudmanov-arhiv/ "SDP u arhivu SKH i “Udbe” pušta samo apologete; Tuđmanova arhiva za političku uporabu"], Anita Maćašević za "Narod.hr" Anita Maćašević, 09.06.2014.</ref> Inače je izučavanje povijesti u razdoblju od drugog svjetskog rata pa do kraja [[komunizam|komunističke vladavine]] praktično nemoguće bez pravilnog valoriziranja činjenica o radu tijela Partije - jer je državna vlast u tadašnjem [[Jednostranački sustav|jednostranačkom sustavu]] bespogovorno provodila odluke Partije, te se upravo o najvažnijim stvarima na sjednicama državnih tijela najmanje raspravljalo; rasprave su se o takvim stvarima vodile upravo na partijskim forumima.
92.223

uređivanja

Navigacijski izbornik