Otakar II.: razlika između inačica
Nema sažetka uređivanja |
m →Životopis: točke u wikipoveznice s godinama |
||
| Redak 11: | Redak 11: | ||
Zbog pitanja vezanih za nasljedstvo Svetog rimskog Carstva sukobio se sa njemačkim kraljem Rudolfom I. Habsburškim. Mirom u Beču, [[26. studenog]] [[1276.]] godine morao se odreći svih zemalja osim Češke i Moravske. Naslijedio ga je sin [[Vaclav II.]] |
Zbog pitanja vezanih za nasljedstvo Svetog rimskog Carstva sukobio se sa njemačkim kraljem Rudolfom I. Habsburškim. Mirom u Beču, [[26. studenog]] [[1276.]] godine morao se odreći svih zemalja osim Češke i Moravske. Naslijedio ga je sin [[Vaclav II.]] |
||
[[Dante]] ga u "Božanstvenoj komediji" opisao kao jednog od najvećih osoba svoga vremena. Njegove pristaše podigle su iznad [[Samobor]]a utvrdu - [[Stari grad Samobor| Stari grad]], između [[1260.]]-[[1264]] |
[[Dante]] ga u "Božanstvenoj komediji" opisao kao jednog od najvećih osoba svoga vremena. Njegove pristaše podigle su iznad [[Samobor]]a utvrdu - [[Stari grad Samobor| Stari grad]], između [[1260.]]-[[1264.]] godine.<ref name ="ing">[http://www.ing-grad.com/02projekti/02tvr/02pr02_16.html Stari grad Samobor, sa portala Ing-grad (pristupljeno 13. studenoga 2015.)]</ref> |
||
== Izvori == |
== Izvori == |
||
Inačica od 21. ožujka 2021. u 18:23
| Dodaj infookvir "monarh". (Primjeri uporabe predloška) |
Přemysl Otakar II. (1230. – 26. kolovoza 1278.), češki kralj od 1253. do 1278. godine. Bio je najmoćniji češki vladar iz dinastije Přemyslovići.
Životopis
Bio je sin kralja Vaclava I. Oženio se Margaretom od Babenberga, sestrom Fridrika II. Austrijskog, koja je bila 30 godina starija od njega. Tako je postao grofom Austrije. Godine 1261. se odrekao tog braka i oženio se Kunigundom, unukom mađarskog kralja Bele IV. Najmlađe njihovo dijete postalo je Vaclav II.
Vodio je masovnu kolonizaciju Nijemaca kako bi razvio eksploataciju rudnika srebra. Sudjelovao je u križarskom pohodu sa Teutoncima na pogansku Prusku te sa njima 1254. osnovao tvrđavu Königsberg (danas Kalinjingrad). U središnjoj Europi naslijedio je Korušku u sukobu sa Belom IV. te najveći dio Koruške, dijelove Kranjske i Slovačku. Time je stvorio veliku državu od Češke do Jadranskog mora.[1]
Zbog pitanja vezanih za nasljedstvo Svetog rimskog Carstva sukobio se sa njemačkim kraljem Rudolfom I. Habsburškim. Mirom u Beču, 26. studenog 1276. godine morao se odreći svih zemalja osim Češke i Moravske. Naslijedio ga je sin Vaclav II.
Dante ga u "Božanstvenoj komediji" opisao kao jednog od najvećih osoba svoga vremena. Njegove pristaše podigle su iznad Samobora utvrdu - Stari grad, između 1260.-1264. godine.[2]
Izvori
- ↑ enciklopedija.hr, pristupljeno 13. studenog 2015.
- ↑ Stari grad Samobor, sa portala Ing-grad (pristupljeno 13. studenoga 2015.)