Anatole France: razlika između inačica
povez. |
m →top: točke u wikipoveznice s godinama |
||
Redak 7: | Redak 7: | ||
puno ime = Jacques Anatole François Thibault | |
puno ime = Jacques Anatole François Thibault | |
||
pseudonim = | |
pseudonim = | |
||
rođenje = [[16. travnja]] [[1844]] |
rođenje = [[16. travnja]] [[1844.]]<br>[[Pariz]], [[Francuska]] | |
||
smrt = [[12. listopada]] [[1924]] |
smrt = [[12. listopada]] [[1924.]]<br>[[Saint-Cyr-sour-Loire]], [[Francuska]] | |
||
zanimanje = [[romanopisac]] | |
zanimanje = [[romanopisac]] | |
||
nacionalnost = [[Francuzi|Francuz]] | |
nacionalnost = [[Francuzi|Francuz]] | |
||
Redak 24: | Redak 24: | ||
fusnote = | |
fusnote = | |
||
}} |
}} |
||
'''Jacques Anatole François Thibault''', poznatiji pod pseudonimom '''Anatole France''' ([[Pariz]], [[16. travnja]] [[1844]] |
'''Jacques Anatole François Thibault''', poznatiji pod pseudonimom '''Anatole France''' ([[Pariz]], [[16. travnja]] [[1844.]] - [[Saint-Cyr-sour-Loire]], [[12. listopada]] [[1924.]]) francuski je književnik i Nobelovac. |
||
Rođen u obitelji poznatog pariškog knjižara, rano ulazi u svijet knjiga, među kojima će kao književnik i bibliotekar provesti sav svoj život. Afera [[Afera Dreyfus|Alfred Dreyfus]], u kojoj se oštro založio za reviziju procesa, znači prekretnicu u njegovu životu i stvaranju - izlazi iz knjiške izolacije, pristupa socijalistima i prelazi na ideološki angažiranu književnost. |
Rođen u obitelji poznatog pariškog knjižara, rano ulazi u svijet knjiga, među kojima će kao književnik i bibliotekar provesti sav svoj život. Afera [[Afera Dreyfus|Alfred Dreyfus]], u kojoj se oštro založio za reviziju procesa, znači prekretnicu u njegovu životu i stvaranju - izlazi iz knjiške izolacije, pristupa socijalistima i prelazi na ideološki angažiranu književnost. |
||
Redak 34: | Redak 34: | ||
Mada nije nikad postigao široku popularnost, France je bio jedan od najistaknutijih književnika na razmeđu stoljeća i glas svijesti svoje generacije, a skepticizmom, duhovitošću i ironijom, rafiniranim smislom za ljepotu i izvanrednim stilom, privlači i danas intelektualnu književnu publiku. |
Mada nije nikad postigao široku popularnost, France je bio jedan od najistaknutijih književnika na razmeđu stoljeća i glas svijesti svoje generacije, a skepticizmom, duhovitošću i ironijom, rafiniranim smislom za ljepotu i izvanrednim stilom, privlači i danas intelektualnu književnu publiku. |
||
Dobitnik je [[Nobelova nagrada za književnost|Nobelove nagrade za književnost]] za [[1921]] |
Dobitnik je [[Nobelova nagrada za književnost|Nobelove nagrade za književnost]] za [[1921.]] godinu. |
||
'''Ostala djela:''' |
'''Ostala djela:''' |
Inačica od 21. ožujka 2021. u 19:40
Anatole France | |
---|---|
Puno ime | Jacques Anatole François Thibault |
Rođenje | 16. travnja 1844. Pariz, Francuska |
Smrt | 12. listopada 1924. Saint-Cyr-sour-Loire, Francuska |
Zanimanje | romanopisac |
Nacionalnost | Francuz |
Važnija djela | |
Nagrade
| |
Potpis | |
Portal o životopisima |
Jacques Anatole François Thibault, poznatiji pod pseudonimom Anatole France (Pariz, 16. travnja 1844. - Saint-Cyr-sour-Loire, 12. listopada 1924.) francuski je književnik i Nobelovac.
Rođen u obitelji poznatog pariškog knjižara, rano ulazi u svijet knjiga, među kojima će kao književnik i bibliotekar provesti sav svoj život. Afera Alfred Dreyfus, u kojoj se oštro založio za reviziju procesa, znači prekretnicu u njegovu životu i stvaranju - izlazi iz knjiške izolacije, pristupa socijalistima i prelazi na ideološki angažiranu književnost.
U prvom razdoblju svog književnog rada France je prije svega estet i deletant, te objavljuje stihove u duhu Parnasa, impresionističke kritike i romane, u kojima, bez obzira tretira li suvremenu ("Zločin Silvestra Bonnarda", 1881.) ili povijesnu tematiku ("Thaïs", 1890., "Pečenjarnica kraljice Pédauque", 1893. i dr), dominira skepticizam i esteticizam.
Nakon Dreyfusove afere daje oštru društvenu kritiku u "Suvremenoj historiji"' i u nizu filozofsko-satiričkih romana ("Otok pingvina", 1908., "Bogovi žeđaju", 1912., "Pobuna anđela", 1914.). Napisao je i nekoliko djela autobiografskog karaktera ('"Knjiga moga prijatelja"', 1885., '"Mali Pierre"', 1918. i dr.).
Mada nije nikad postigao široku popularnost, France je bio jedan od najistaknutijih književnika na razmeđu stoljeća i glas svijesti svoje generacije, a skepticizmom, duhovitošću i ironijom, rafiniranim smislom za ljepotu i izvanrednim stilom, privlači i danas intelektualnu književnu publiku.
Dobitnik je Nobelove nagrade za književnost za 1921. godinu.
Ostala djela: