Roberto de Visiani: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj

Prikaz u jednom stupcu

Inačica od 21. ožujka 2021. u 21:17

Robero de Visiani (Šibenik, 9. travnja 1800. - Padova, 4. svibnja 1878.), hrvatski botaničar talijanskog porijekla.

Prof. Roberto de Visiani bio je dugogodišnji ravnatelj botaničkog vrta u Padovi od 1837. do 1878. Napisao je djelo „Flora Dalmatica” u tri velika toma. U njoj je obradio 2250 biljnih vrsta i nižih taksonomskih jedinica. Po prvi put je opisao 60 vrsta i 5 novih rodova biljaka. Po preporuci Antuna Dropca u djelo je uvrstio i po prvi put opisao sva fiziološka obilježja dalmatinskog buhača.^[1] Pisao je hrvatske i latinske nazive. Istakao se u hortikulturnoj djelatnosti. Za istraživanje oplodnje vanilije (Vanila planifolia), nagrađen je zlatnom kolajnom Hortikulturnog društva u Beču. Organizirao je prvu izložbu cvijeća u tadašnjoj Lombardsko-venetskoj kraljevini 1845., u čast 300. obljetnice osnutka botaničkog vrta. U Botaničkom vrtu u Padovi, nastavio je rad svojih prethodnika, sadnjom cedrova, borova, magnolija, a izveo je i brežuljke s krivudavim stazama u engleskom stilu. Po njemu su nazvane biljke: Vizianijev vrisak (lat. Satureja visianni) i Vizianijeva modričica (lat. Asperula visianni). Pronašao je endemsku biljku dalmatinsko zvonce 1847. godine u okolici Klisa. Pokopan je u Šibeniku.

Izvori

↑ Perić, Ivo, Dubrovačke teme XIX. stoljeća, Matica hrvatska, Zagreb, 1997., ISBN 953-150-109-2, str. 41.

[1] Perić, Ivo, Dubrovačke teme XIX. stoljeća, Matica hrvatska, Zagreb, 1997., ISBN 953-150-109-2, str. 41.

[1]

@@ Redak 1: / Redak 1: @@
 {{dodaj infookvir|znanstvenik}}
-'''Robero de Visiani''' ([[Šibenik]], [[9. travnja]] [[1800.]] - [[Padova]], [[4. svibnja]] [[1878]].), [[Hrvatska|hrvatski]] botaničar [[Italija|talijanskog]] porijekla.
+'''Robero de Visiani''' ([[Šibenik]], [[9. travnja]] [[1800.]] - [[Padova]], [[4. svibnja]] [[1878.]]), [[Hrvatska|hrvatski]] botaničar [[Italija|talijanskog]] porijekla.
-Prof. Roberto de Visiani bio je dugogodišnji ravnatelj botaničkog vrta u [[Padova|Padovi]] od [[1837]]. do [[1878]]. Napisao je djelo „Flora Dalmatica” u tri velika toma. U njoj je obradio 2250 [[biljka|biljnih]] vrsta i nižih [[taksonomija|taksonomskih]] jedinica. Po prvi put je opisao 60 vrsta i 5 novih rodova biljaka. Po preporuci [[Antun Drobac|Antuna Dropca]] u djelo je uvrstio i po prvi put opisao sva fiziološka obilježja [[Dalmatinski buhač|dalmatinskog buhača]].<ref>Perić, Ivo, ''Dubrovačke teme XIX. stoljeća'', [[Matica hrvatska]], Zagreb, 1997., {{ISBN|953-150-109-2}}, str. 41.</ref> Pisao je [[hrvatski jezik|hrvatske]] i [[latinski jezik|latinske]] nazive. Istakao se u [[hortikultura|hortikulturnoj]] djelatnosti. Za istraživanje oplodnje [[vanilija|vanilije]] (''Vanila planifolia''), nagrađen je zlatnom kolajnom Hortikulturnog društva u [[Beč]]u. Organizirao je prvu izložbu cvijeća u tadašnjoj Lombardsko-venetskoj kraljevini [[1845]]., u čast 300. obljetnice osnutka botaničkog vrta. U Botaničkom vrtu u Padovi, nastavio je rad svojih prethodnika, sadnjom [[cedar|cedrova]], [[borovi|bor]]ova, [[magnolija]], a izveo je i brežuljke s krivudavim stazama u [[Engleska|engleskom]] stilu. Po njemu su nazvane biljke: Vizianijev vrisak ([[latinski jezik|lat]]. ''[[Satureja visianni]]'') i Vizianijeva modričica ([[latinski jezik|lat]]. ''[[Asperula visianni]]''). Pronašao je endemsku biljku [[dalmatinsko zvonce]] [[1847]]. godine u okolici [[Klis]]a. Pokopan je u Šibeniku.
+Prof. Roberto de Visiani bio je dugogodišnji ravnatelj botaničkog vrta u [[Padova|Padovi]] od [[1837.]] do [[1878.]] Napisao je djelo „Flora Dalmatica” u tri velika toma. U njoj je obradio 2250 [[biljka|biljnih]] vrsta i nižih [[taksonomija|taksonomskih]] jedinica. Po prvi put je opisao 60 vrsta i 5 novih rodova biljaka. Po preporuci [[Antun Drobac|Antuna Dropca]] u djelo je uvrstio i po prvi put opisao sva fiziološka obilježja [[Dalmatinski buhač|dalmatinskog buhača]].<ref>Perić, Ivo, ''Dubrovačke teme XIX. stoljeća'', [[Matica hrvatska]], Zagreb, 1997., {{ISBN|953-150-109-2}}, str. 41.</ref> Pisao je [[hrvatski jezik|hrvatske]] i [[latinski jezik|latinske]] nazive. Istakao se u [[hortikultura|hortikulturnoj]] djelatnosti. Za istraživanje oplodnje [[vanilija|vanilije]] (''Vanila planifolia''), nagrađen je zlatnom kolajnom Hortikulturnog društva u [[Beč]]u. Organizirao je prvu izložbu cvijeća u tadašnjoj Lombardsko-venetskoj kraljevini [[1845.]], u čast 300. obljetnice osnutka botaničkog vrta. U Botaničkom vrtu u Padovi, nastavio je rad svojih prethodnika, sadnjom [[cedar|cedrova]], [[borovi|bor]]ova, [[magnolija]], a izveo je i brežuljke s krivudavim stazama u [[Engleska|engleskom]] stilu. Po njemu su nazvane biljke: Vizianijev vrisak ([[latinski jezik|lat]]. ''[[Satureja visianni]]'') i Vizianijeva modričica ([[latinski jezik|lat]]. ''[[Asperula visianni]]''). Pronašao je endemsku biljku [[dalmatinsko zvonce]] [[1847.]] godine u okolici [[Klis]]a. Pokopan je u Šibeniku.
 == Izvori ==