Mato Vodopić: razlika između inačica

Izvor: Wikipedija
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja
m točke u wikipoveznice s godinama
Redak 4: Redak 4:
| slika_širina = 200 px
| slika_širina = 200 px
| slika_opis =
| slika_opis =
| datum_rođenja = [[13. prosinca]] [[1816]].
| datum_rođenja = [[13. prosinca]] [[1816.]]
| mjesto_rođenja = [[Dubrovnik]]
| mjesto_rođenja = [[Dubrovnik]]
| datum_smrti = [[13. ožujka]] [[1893]].
| datum_smrti = [[13. ožujka]] [[1893.]]
| mjesto_smrti = [[Dubrovnik]]
| mjesto_smrti = [[Dubrovnik]]
| svećenik =
| svećenik =
Redak 15: Redak 15:
| grb =
| grb =
}}
}}
'''Mato Vodopić''' ([[Dubrovnik]], [[13. prosinca]] [[1816]]. - Dubrovnik, [[13. ožujka]] [[1893]].), [[Hrvatska|hrvatski]] teolog, biskup, književnik i prirodoslovac.
'''Mato Vodopić''' ([[Dubrovnik]], [[13. prosinca]] [[1816.]] - Dubrovnik, [[13. ožujka]] [[1893.]]), [[Hrvatska|hrvatski]] teolog, biskup, književnik i prirodoslovac.


== Životopis ==
== Životopis ==


Studirao je [[filozofija|filozofiju]] i [[teologija|teologiju]] u Zadru. Bio je [[Dubrovačka biskupija|dubrovački]] [[biskup]] od [[1882]]. do [[1893]]. godine. Jedan je od prvih hrvatskih pripovjedača koji je tematski i stilski blizak [[realizam (književnost)|realizmu]]. Djelovao je i kao amater prirodoslovac, prikupljajući narodna imena biljaka koje je slao [[Bogoslav Šulek|B. Šuleku]]. Nakon [[1849]]. godine kuća braće Pucić je postala središte okupljanja dubrovačke inteligencije, u kojoj su se često navraćali (osim braće Pucić i Mate Vodopić) [[Antun Kaznačić]], [[Ivan August Kaznačić]], [[Antun Pasko Kazali]], [[Mato Natali]], [[Pero Marinović]], [[Ivo Vojnović]], [[Frano Supilo]] i mnogi drugi.
Studirao je [[filozofija|filozofiju]] i [[teologija|teologiju]] u Zadru. Bio je [[Dubrovačka biskupija|dubrovački]] [[biskup]] od [[1882.]] do [[1893.]] godine. Jedan je od prvih hrvatskih pripovjedača koji je tematski i stilski blizak [[realizam (književnost)|realizmu]]. Djelovao je i kao amater prirodoslovac, prikupljajući narodna imena biljaka koje je slao [[Bogoslav Šulek|B. Šuleku]]. Nakon [[1849.]] godine kuća braće Pucić je postala središte okupljanja dubrovačke inteligencije, u kojoj su se često navraćali (osim braće Pucić i Mate Vodopić) [[Antun Kaznačić]], [[Ivan August Kaznačić]], [[Antun Pasko Kazali]], [[Mato Natali]], [[Pero Marinović]], [[Ivo Vojnović]], [[Frano Supilo]] i mnogi drugi.


Njegov prvi rad, roman ''[[Marija Konavoka]]'' pisan prema istinitom događaju,<ref>[https://dubrovacki.slobodnadalmacija.hr/vijesti/kultura/clanak/id/458165/200obljetnica-roenja-biskupa-i-knjizevnika-mata-vodopica Dubrovački vjesnik, 200.obljetnica rođenja biskupa i književnika Mata Vodopića], objavljeno 14. prosinca 2016., pristupljeno 22. srpnja 2018.</ref> ostao je nedovršen, a objavljen je u dijelovima od 1863. Za ovaj roman je zanimljivo da su ga završili Niko Vodopić (Matov brat), [[Juraj Carić]] i [[Marcel Kušar]]. Njegov drugi rad, kratki roman, ''[[Tužna Jele]]'' je završen [[1868]]. godine, i bio je iznimno popularan među Dubrovčanima i Konavljanima, mnogo puta se ovaj rad i igrao na sceni [[Dubrovačke ljetne igre|Dubrovačkih ljetnih igara]]. Treći njegov rad, nezavršen isto kao prvi, Na doborskijem razvalinam , objavljen je 1881. godine.
Njegov prvi rad, roman ''[[Marija Konavoka]]'' pisan prema istinitom događaju,<ref>[https://dubrovacki.slobodnadalmacija.hr/vijesti/kultura/clanak/id/458165/200obljetnica-roenja-biskupa-i-knjizevnika-mata-vodopica Dubrovački vjesnik, 200.obljetnica rođenja biskupa i književnika Mata Vodopića], objavljeno 14. prosinca 2016., pristupljeno 22. srpnja 2018.</ref> ostao je nedovršen, a objavljen je u dijelovima od 1863. Za ovaj roman je zanimljivo da su ga završili Niko Vodopić (Matov brat), [[Juraj Carić]] i [[Marcel Kušar]]. Njegov drugi rad, kratki roman, ''[[Tužna Jele]]'' je završen [[1868.]] godine, i bio je iznimno popularan među Dubrovčanima i Konavljanima, mnogo puta se ovaj rad i igrao na sceni [[Dubrovačke ljetne igre|Dubrovačkih ljetnih igara]]. Treći njegov rad, nezavršen isto kao prvi, Na doborskijem razvalinam , objavljen je 1881. godine.


Od [[1878]]. do [[1884]]. godine Mato Vodopić je pisao u časopisu ''[[Slovinac]]''. Još dvije knjige koje je poslije napisao su ''[[Đenevrija]]'', tiskana u časopisu ''Srđ''.<ref>[http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=65156 Hrvatska enciklopedija, Mato Vodopić], pristupljeno 22. srpnja 2018.</ref>
Od [[1878.]] do [[1884.]] godine Mato Vodopić je pisao u časopisu ''[[Slovinac]]''. Još dvije knjige koje je poslije napisao su ''[[Đenevrija]]'', tiskana u časopisu ''Srđ''.<ref>[http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=65156 Hrvatska enciklopedija, Mato Vodopić], pristupljeno 22. srpnja 2018.</ref>


==Djela==
==Djela==

Inačica od 21. ožujka 2021. u 21:19

Monsinjor
Mato Vodopić
Dubrovački biskup
Trebinjsko-mrkanski apostolski upravitelj

Rođen 13. prosinca 1816.
Dubrovnik
Umro 13. ožujka 1893.
Dubrovnik
Portal: Kršćanstvo
Portal o životopisima

Mato Vodopić (Dubrovnik, 13. prosinca 1816. - Dubrovnik, 13. ožujka 1893.), hrvatski teolog, biskup, književnik i prirodoslovac.

Životopis

Studirao je filozofiju i teologiju u Zadru. Bio je dubrovački biskup od 1882. do 1893. godine. Jedan je od prvih hrvatskih pripovjedača koji je tematski i stilski blizak realizmu. Djelovao je i kao amater prirodoslovac, prikupljajući narodna imena biljaka koje je slao B. Šuleku. Nakon 1849. godine kuća braće Pucić je postala središte okupljanja dubrovačke inteligencije, u kojoj su se često navraćali (osim braće Pucić i Mate Vodopić) Antun Kaznačić, Ivan August Kaznačić, Antun Pasko Kazali, Mato Natali, Pero Marinović, Ivo Vojnović, Frano Supilo i mnogi drugi.

Njegov prvi rad, roman Marija Konavoka pisan prema istinitom događaju,[1] ostao je nedovršen, a objavljen je u dijelovima od 1863. Za ovaj roman je zanimljivo da su ga završili Niko Vodopić (Matov brat), Juraj Carić i Marcel Kušar. Njegov drugi rad, kratki roman, Tužna Jele je završen 1868. godine, i bio je iznimno popularan među Dubrovčanima i Konavljanima, mnogo puta se ovaj rad i igrao na sceni Dubrovačkih ljetnih igara. Treći njegov rad, nezavršen isto kao prvi, Na doborskijem razvalinam , objavljen je 1881. godine.

Od 1878. do 1884. godine Mato Vodopić je pisao u časopisu Slovinac. Još dvije knjige koje je poslije napisao su Đenevrija, tiskana u časopisu Srđ.[2]

Djela

  • "Marija Konavoka" - roman,
  • "Tužna Jele" (1868.) - roman,
  • "Robinjica" (1875.) - romantična poema.

Izvori

  1. Dubrovački vjesnik, 200.obljetnica rođenja biskupa i književnika Mata Vodopića, objavljeno 14. prosinca 2016., pristupljeno 22. srpnja 2018.
  2. Hrvatska enciklopedija, Mato Vodopić, pristupljeno 22. srpnja 2018.

Poveznice