Renco Posinković: razlika između inačica
Nema sažetka uređivanja |
m →top: točke u wikipoveznice s godinama |
||
| Redak 5: | Redak 5: | ||
{{Medalje zlato | [[OI_1988.|Seul 1988.]] | [[Vaterpolo na OI 1988.|SFR Jugoslavija]]}} |
{{Medalje zlato | [[OI_1988.|Seul 1988.]] | [[Vaterpolo na OI 1988.|SFR Jugoslavija]]}} |
||
{{Medalje dno}} |
{{Medalje dno}} |
||
'''Renco Posinković''' ([[Split]], [[4. siječnja]] [[1964]] |
'''Renco Posinković''' ([[Split]], [[4. siječnja]] [[1964.]]) je bivši hrvatski vaterpolist (vratar). |
||
S 14 godina počinje trenirati vaterpolo u [[Vaterpolski klub Mornar|VK “Mornar”]]. Za prvu momčad nastupa već dvije godine poslije. Prvi poziv za reprezentaciju bivše države dobiva 1985., nakon čega započinje plodno razdoblje osvajanja trofeja. Između ostalog, 1986. osvaja Kup Kupova s [[Vaterpolski klub Mornar|“Mornarom”]]. Svjetski Kup s reprezentacijom osvaja '87., '89. i '91. U [[Vaterpolo na OI 1988.|Seulu 1988.]] ostvaruje san svih sportaša – zlato na [[Olimpijske igre|Olimpijskim igrama]]. Godinu kasnije, iz [[Vaterpolski klub Mornar|“Mornara”]] prelazi u [[Vaterpolski klub Jadran|“Jadran”]]. Te iste godine osvaja srebro s reprezentacijom na Europskom prvenstvu, a '91. postaje prvak svijeta. |
S 14 godina počinje trenirati vaterpolo u [[Vaterpolski klub Mornar|VK “Mornar”]]. Za prvu momčad nastupa već dvije godine poslije. Prvi poziv za reprezentaciju bivše države dobiva 1985., nakon čega započinje plodno razdoblje osvajanja trofeja. Između ostalog, 1986. osvaja Kup Kupova s [[Vaterpolski klub Mornar|“Mornarom”]]. Svjetski Kup s reprezentacijom osvaja '87., '89. i '91. U [[Vaterpolo na OI 1988.|Seulu 1988.]] ostvaruje san svih sportaša – zlato na [[Olimpijske igre|Olimpijskim igrama]]. Godinu kasnije, iz [[Vaterpolski klub Mornar|“Mornara”]] prelazi u [[Vaterpolski klub Jadran|“Jadran”]]. Te iste godine osvaja srebro s reprezentacijom na Europskom prvenstvu, a '91. postaje prvak svijeta. |
||
| Redak 13: | Redak 13: | ||
Paralelno s igračkom karijerom završava i Elektrotehnički fakultet u [[Split|Splitu]]. Nikad nije radio u struci, već 1996. počinje raditi kao sportski novinar [[Vjesnik (novine)|“Vjesnika”]], za kojeg radi punih 10 godina. Nakon toga kratko vrijeme piše za [[Sportske novosti|“Sportske novosti”]]. Početkom ove godine sudjeluje u osnivanju novina i internetskog portala "[[Glas Dalmacije]]". |
Paralelno s igračkom karijerom završava i Elektrotehnički fakultet u [[Split|Splitu]]. Nikad nije radio u struci, već 1996. počinje raditi kao sportski novinar [[Vjesnik (novine)|“Vjesnika”]], za kojeg radi punih 10 godina. Nakon toga kratko vrijeme piše za [[Sportske novosti|“Sportske novosti”]]. Početkom ove godine sudjeluje u osnivanju novina i internetskog portala "[[Glas Dalmacije]]". |
||
[[1993]] |
[[1993.]] godine dobitnik je [[Nagrada Franjo Bučar|Državne nagrade za šport "Franjo Bučar"]]. |
||
Od 2008. radi u Spaladium Areni, sudjeluje u organizacija niza događaja, koncerata, sajmova, sportskih ogleda i dr. Na sportskom planu aktivan je u VK Mornar Brodospas (i kao trener i kao član uprave), te je suradnik od 2007. do 2012. izborniku hrvatske vaterpolske reprezentacije Ratku Rudiću. Bio je zadužen za vratare. Tijekom tog razdoblja osvojeno je zlato na SP u Australiji 2007., zatim zlato na EP u Zagrebu 2010., te zlatna medalja na OI u Londonu 2012. |
Od 2008. radi u Spaladium Areni, sudjeluje u organizacija niza događaja, koncerata, sajmova, sportskih ogleda i dr. Na sportskom planu aktivan je u VK Mornar Brodospas (i kao trener i kao član uprave), te je suradnik od 2007. do 2012. izborniku hrvatske vaterpolske reprezentacije Ratku Rudiću. Bio je zadužen za vratare. Tijekom tog razdoblja osvojeno je zlato na SP u Australiji 2007., zatim zlato na EP u Zagrebu 2010., te zlatna medalja na OI u Londonu 2012. |
||
Inačica od 21. ožujka 2021. u 23:23
| Osvojene medalje | |||
|---|---|---|---|
| [[Slika:|Center|200px]] Renco Posinković | |||
| Vaterpolo | |||
| Olimpijske igre | |||
| zlato | Seul 1988. | SFR Jugoslavija | |
Renco Posinković (Split, 4. siječnja 1964.) je bivši hrvatski vaterpolist (vratar).
S 14 godina počinje trenirati vaterpolo u VK “Mornar”. Za prvu momčad nastupa već dvije godine poslije. Prvi poziv za reprezentaciju bivše države dobiva 1985., nakon čega započinje plodno razdoblje osvajanja trofeja. Između ostalog, 1986. osvaja Kup Kupova s “Mornarom”. Svjetski Kup s reprezentacijom osvaja '87., '89. i '91. U Seulu 1988. ostvaruje san svih sportaša – zlato na Olimpijskim igrama. Godinu kasnije, iz “Mornara” prelazi u “Jadran”. Te iste godine osvaja srebro s reprezentacijom na Europskom prvenstvu, a '91. postaje prvak svijeta.
Renco je prvi sportaš u Hrvatskoj koji je napustio reprezentaciju Jugoslavije, u društvu Bezmalinovića, Bukića, Šimenca i Vasovića. S “Jadranom” osvaja Kup prvaka Europe, što je i prvi trofej našeg kluba u Europi. Taj uspjeh ponavljaju i godinu kasnije u legendarnom finalu protiv “Mladosti” iz Zagreba. U oba finala Renco brani ključne lopte te biva proglašen za najboljeg igrača finala Kupa prvaka. Četiri godine je igrao za reprezentaciju Hrvatske (1992.-1996.), a nakon toga završava profesionalnu igračku karijeru. Međutim, s time ne završava njegova sportska karijera jer se odnedavno vraća vaterpolu kao pomoćni trener u VK “Mornar”.
Paralelno s igračkom karijerom završava i Elektrotehnički fakultet u Splitu. Nikad nije radio u struci, već 1996. počinje raditi kao sportski novinar “Vjesnika”, za kojeg radi punih 10 godina. Nakon toga kratko vrijeme piše za “Sportske novosti”. Početkom ove godine sudjeluje u osnivanju novina i internetskog portala "Glas Dalmacije".
1993. godine dobitnik je Državne nagrade za šport "Franjo Bučar".
Od 2008. radi u Spaladium Areni, sudjeluje u organizacija niza događaja, koncerata, sajmova, sportskih ogleda i dr. Na sportskom planu aktivan je u VK Mornar Brodospas (i kao trener i kao član uprave), te je suradnik od 2007. do 2012. izborniku hrvatske vaterpolske reprezentacije Ratku Rudiću. Bio je zadužen za vratare. Tijekom tog razdoblja osvojeno je zlato na SP u Australiji 2007., zatim zlato na EP u Zagrebu 2010., te zlatna medalja na OI u Londonu 2012.