Siscia: razlika između inačica

Izvor: Wikipedija
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Oznake: mobilni uređaj m.wiki
Oznake: mobilni uređaj m.wiki
Redak 9: Redak 9:
Kao glavno trgovinsko središte u to vrijeme uz Segestane, obilaze trgovci u manjem broju iz obližnjog ilirsko-keltsko plemena te sudjeluju u njegovom razvoju.
Kao glavno trgovinsko središte u to vrijeme uz Segestane, obilaze trgovci u manjem broju iz obližnjog ilirsko-keltsko plemena te sudjeluju u njegovom razvoju.


Rimljani su u više navrata pokušavali osvojiti Segesticu, no to ima je pošlo od ruke tek 35. pr. Kr., kad mladi Oktavijan, koji će kasnije postati rimski car [[August|Oktavijan August]], nakon jednomjesečne opsade, s vojskom od 12.000 ljudi, osvaja keltsko-ilirski grad, a s lijeve obale Kupe osniva rimski vojni logor - Sisciju. Ovaj je logor, utvrđen zidinama sa četiri vrata, ubrzo dobio status grada, a njegov je zemljopisni položaj pridonio jačanju vojnog, prometnog i upravnog značenja toga urbanog središta, a osobito razvoju trgovine i obrta. Područje rimske Siscije se proteže do antičke [[Andautonia|Andautonije]] (današnje Šćitarjevo kraj Zagreba) na zapadu i do Dubice na istoku. Rimska Siscia postaje također i [[Tiberije| Tiberijevo]] uporište u doba panonsko-delmatskog ustanka. Car [[Vespazijan]] je kolonizirao antičku Sisciju (dedukcija ravenske flote ''Classis praetoriae''). Tada je uvrštena u tribus Qvirina, te po gentiliciju dinastije Flavijevaca dobiva naziv ''Colonia Flavia Siscia''. Za Domicijanovih ratnih pohoda protiv čuvenih [[Delmati|Delmata]] i [[Dačani| Dačana]], postaje poprište velikog prometa, jer je Siscia bila prometnicama povezana preko Emone s Akvilejom na zapadu, Sirmiumom na istoku, te sa Salonom preko [[Sambotel| Savariae]] na jugu. Za vladanje
Rimljani su u više navrata pokušavali osvojiti Segesticu (156. i 119. god.pr.Kr.), no to ima je pošlo od ruke tek 35. pr. Kr., kad mladi Oktavijan, koji će kasnije postati rimski car [[August|Oktavijan August]], nakon jednomjesečne opsade, s vojskom od 12.000 ljudi, osvaja keltsko-ilirski grad, a s lijeve obale Kupe osniva rimski vojni logor - Sisciju. Ovaj je logor, utvrđen zidinama sa četiri vrata, ubrzo dobio status grada, a njegov je zemljopisni položaj pridonio jačanju vojnog, prometnog i upravnog značenja toga urbanog središta, a osobito razvoju trgovine i obrta. Područje rimske Siscije se proteže do antičke [[Andautonia|Andautonije]] (današnje Šćitarjevo kraj Zagreba) na zapadu i do Dubice na istoku. Rimska Siscia postaje također i [[Tiberije| Tiberijevo]] uporište u doba panonsko-delmatskog ustanka. Car [[Vespazijan]] je kolonizirao antičku Sisciju (dedukcija ravenske flote ''Classis praetoriae''). Tada je uvrštena u tribus Qvirina, te po gentiliciju dinastije Flavijevaca dobiva naziv ''Colonia Flavia Siscia''. Za Domicijanovih ratnih pohoda protiv čuvenih [[Delmati|Delmata]] i [[Dačani| Dačana]], postaje poprište velikog prometa, jer je Siscia bila prometnicama povezana preko Emone s Akvilejom na zapadu, Sirmiumom na istoku, te sa Salonom preko [[Sambotel| Savariae]] na jugu. Za vladanje
[[Septimije Sever|Septimija Severa]] Siscia dobiva naziv ''Colonia Septimia Siscia Augusta''.
[[Septimije Sever|Septimija Severa]] Siscia dobiva naziv ''Colonia Septimia Siscia Augusta''.



Inačica od 21. ožujka 2021. u 23:46

Sisak: ostaci starorimskih gradskih zidina

Siscia je ime rimskog grada na mjestu današnjeg Siska.

Povijest

U 4. stoljeću prije Krista u ovo područje provaljuje pleme keltsko-iliriziranih Skita pod imenom Jasi, te se miješaju s većinskim ilirskim starosjediocima Breucima (kasnije odjeljak zvan Kolapjani), a zajedničkom naselju daju svoje ime - Segestica, stanovnici naselja prihvaćaju naziv Segestani (grč. Segestanoi). Čini se da je ovaj grad, smješten s desne obale Kupe, tada bio najveći grad zapadnog dijela Panonske nizine. Kao glavno trgovinsko središte u to vrijeme uz Segestane, obilaze trgovci u manjem broju iz obližnjog ilirsko-keltsko plemena te sudjeluju u njegovom razvoju.

Rimljani su u više navrata pokušavali osvojiti Segesticu (156. i 119. god.pr.Kr.), no to ima je pošlo od ruke tek 35. pr. Kr., kad mladi Oktavijan, koji će kasnije postati rimski car Oktavijan August, nakon jednomjesečne opsade, s vojskom od 12.000 ljudi, osvaja keltsko-ilirski grad, a s lijeve obale Kupe osniva rimski vojni logor - Sisciju. Ovaj je logor, utvrđen zidinama sa četiri vrata, ubrzo dobio status grada, a njegov je zemljopisni položaj pridonio jačanju vojnog, prometnog i upravnog značenja toga urbanog središta, a osobito razvoju trgovine i obrta. Područje rimske Siscije se proteže do antičke Andautonije (današnje Šćitarjevo kraj Zagreba) na zapadu i do Dubice na istoku. Rimska Siscia postaje također i Tiberijevo uporište u doba panonsko-delmatskog ustanka. Car Vespazijan je kolonizirao antičku Sisciju (dedukcija ravenske flote Classis praetoriae). Tada je uvrštena u tribus Qvirina, te po gentiliciju dinastije Flavijevaca dobiva naziv Colonia Flavia Siscia. Za Domicijanovih ratnih pohoda protiv čuvenih Delmata i Dačana, postaje poprište velikog prometa, jer je Siscia bila prometnicama povezana preko Emone s Akvilejom na zapadu, Sirmiumom na istoku, te sa Salonom preko Savariae na jugu. Za vladanje Septimija Severa Siscia dobiva naziv Colonia Septimia Siscia Augusta.

Rimska je Siscija imala luku na Kupi, a od sredine 3. stoljeća, za vrijeme cara Galijena, i kovnicu novca koji se koristio na čitavom području prostranog Rimskog Carstva (nekoliko je primjeraka novca kovanog u Sisciji nađeno čak u Palestini), jer su ga obično koristile vojne postrojbe. Na čelu kovnice novca u Siciji je stajao procurator monetae Sisciane. Kovnicu novca su koristili samostalno i rimski uzurpatori poput Sabin Julijana.

Siscia kao gradska uprva također postaje sjedište prefekta, carskog ureda za ubiranje poreza i upravom delmatsko-panonskih rudnika srebra. Usto, uz obalu Kupe bile su smještene i terme. Također se na području antičke Siscije pretpostavlja postojanje javnih građevina namjenjenih za zabavu stanovništva, kao što su primjerice teatar i amfiteatar. Urbanističku shemu rimske Sicije upotpunjuju ostaci vodovoda i nekropola ubiciranih izvan obrambenih zidina grada.

Arheološka istraživanja s kraja 20. i početka 21. stoljeća donijela su na vidjelo i dijelove gradskih zidina, osobito njihov krajnji sjeverni i južni dio. Iz toga su razdoblja poznati tlocrti mnogih građevina koje se nalaze ispod današnjeg središta grada, a u Gradskom muzeju, kao i u privatnim zbirkama Siščana mogu se naći brojne kovanice, geme i »rimske cigle«, kao i dijelovi keramičkih posuda.

U doba cara Dioklecijana, rimska provincija Panonija podijeljena je 297. na četiri dijela, a Siscija postaje glavnim gradom provincije Pannonia Savia (Savska Panonija).

Literatura

  • Ivo Maroević: Sisak, grad i graditeljstvo, Matica hrvatska Sisak, Muzej Sisak, Sisak 1970.
  • Aleksandar Durman: O geostrateškom položaju Siscije. Časopis: Opvscvla Archaeologica Radovi Arheološkog zavoda. sv. 16(1); str. 117-131. 1992. (Hrčak)
  • Zdenko Burkowsky: Sisak u prapovijesti, antici i starohrvatskom dobu, Gradski muzej Sisak, Sisak 1999.
  • Katica Mrgić: Život na vodi, Gradski muzej Sisak, Sisak 2001.
  • Marin Buovac: Amphitheatres in the Republic of Croatia, 13th Annual Meeting of the European Association of Archaeologists, Sveučilište u Zadru, Zadar 2007.
  • Nenad Cambi: Antika, Naklada Ljevak, Zagreb, 2002.
  • Mate Suić: Antički grad na istočnom Jadranu, drugo izmijenjeno i dopunjeno izdanje, Golden marketing, Zagreb, 2003.
  • Marin Buovac: Kultovi, mitovi i vjerovanja rimskih gladijatora na području Republike Hrvatske, u: Zbornik radova – međunarodni kongres Kost.ar – kult i religija, br. 1, Zadar, 2013, str. 40-50.