Ivan Nepomuk Labaš: razlika između inačica
mNema sažetka uređivanja |
|||
| Redak 5: | Redak 5: | ||
Labaš je bio prisjednik od [[1804.]] godine i sudac [[1805.]]-[[1847.]] godina. Popunio je i [[Varaždinska županija|varaždinski]] sudbeni stol, od [[1807.]] godine prisjednik sudbenoga stola [[Zagrebačka županija|zagrebačke županije]]. |
Labaš je bio prisjednik od [[1804.]] godine i sudac [[1805.]]-[[1847.]] godina. Popunio je i [[Varaždinska županija|varaždinski]] sudbeni stol, od [[1807.]] godine prisjednik sudbenoga stola [[Zagrebačka županija|zagrebačke županije]]. |
||
Zanimao se za prošlost plemstva, prikupljao starine, napose novac, te posjedovao bogatu knjižnicu. Dio numizmatičke zbirke (4702 primjerka), uglavnom iz grčkoga i rimskoga doba, prodao je Mađarskomu Narodnomu muzeju [[1816]] |
Zanimao se za prošlost plemstva, prikupljao starine, napose novac, te posjedovao bogatu knjižnicu. Dio numizmatičke zbirke (4702 primjerka), uglavnom iz grčkoga i rimskoga doba, prodao je Mađarskomu Narodnomu muzeju [[1816.]] Podupro je inicijativu za osnivanje Hrvatskog Narodnoga muzeja u [[Zagreb]]u ([[1829.]]) darivajući, navlastito stari novac, Pravoslovnoj akademiji. |
||
U rukopisu su ostale njegove zabilješke o [[Hrvatska|hrvatskim]] [[grb]]ovima. Nacrtao je i poznate mu grbove hrvatskih plemićkih obitelji. Radio je u planu [[Zagrebačka nadbiskupija|zagrebačkog biskupa]] [[Maksimilijan Vrhovac|Maksimilijana Vrhovca]] za kajkavski prijevod [[Sveto pismo|Svetog pisma]]. Poslije smrti biskupa je podupirao [[Ignac Kristijanović|Ignaca Kristijanovića]], koji je nastavio ovaj plan. Labašu se pripisuje prijevod [[Job (knjiga)|Jobove knjige]]. |
U rukopisu su ostale njegove zabilješke o [[Hrvatska|hrvatskim]] [[grb]]ovima. Nacrtao je i poznate mu grbove hrvatskih plemićkih obitelji. Radio je u planu [[Zagrebačka nadbiskupija|zagrebačkog biskupa]] [[Maksimilijan Vrhovac|Maksimilijana Vrhovca]] za kajkavski prijevod [[Sveto pismo|Svetog pisma]]. Poslije smrti biskupa je podupirao [[Ignac Kristijanović|Ignaca Kristijanovića]], koji je nastavio ovaj plan. Labašu se pripisuje prijevod [[Job (knjiga)|Jobove knjige]]. |
||
Inačica od 22. ožujka 2021. u 15:33
Ivan Nepomuk Labaš-Blaškovečki (Blaškovec? o. 1785. – Lovrečan, 2. siječnja, 1849.) hrvatski je heraldičar i kolekcionar, te kajkavski prevoditelj.
Dokumenti na latinskom jeziku ga zabilježiju kao Joannes, Joannes Nepomucenes, Labas, Labass de Blaskowecz. Titula de Blaskowecz (Blaškovečki) pretpostavi da je rođen u Blaškovcu, baš nije nedvojbena ova mogućnost.
Labaš je bio prisjednik od 1804. godine i sudac 1805.-1847. godina. Popunio je i varaždinski sudbeni stol, od 1807. godine prisjednik sudbenoga stola zagrebačke županije.
Zanimao se za prošlost plemstva, prikupljao starine, napose novac, te posjedovao bogatu knjižnicu. Dio numizmatičke zbirke (4702 primjerka), uglavnom iz grčkoga i rimskoga doba, prodao je Mađarskomu Narodnomu muzeju 1816. Podupro je inicijativu za osnivanje Hrvatskog Narodnoga muzeja u Zagrebu (1829.) darivajući, navlastito stari novac, Pravoslovnoj akademiji.
U rukopisu su ostale njegove zabilješke o hrvatskim grbovima. Nacrtao je i poznate mu grbove hrvatskih plemićkih obitelji. Radio je u planu zagrebačkog biskupa Maksimilijana Vrhovca za kajkavski prijevod Svetog pisma. Poslije smrti biskupa je podupirao Ignaca Kristijanovića, koji je nastavio ovaj plan. Labašu se pripisuje prijevod Jobove knjige.
Njegova knjižnica, danas dijelom u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici.