Riječka nadbiskupija: razlika između inačica

Riječka nadbiskupija; Archidioecesis Fluminensis
	Područje
Država	Hrvatska
	Statistika
Površina	2.580 km2
Katolici	213.650 (2004.)
	Podatci
Obred	Latinski
Osnovana	30. travnja 1920. (kao Riječka apostolska administracija
Uzdignuće	27. srpnja 1969.
Promjena statusa	25. svibnja 2000. razdvajanje Riječko-senjske biskupije
Katedrala	Katedrala sv. Vida
	Vodstvo
Papa	Franjo
Nadbiskup	Ivan Devčić
Biskup	Mate Uzinić nadbiskup koadjutor
	Ostalo
Službene stranice	Riječka nadbiskupija
Stanje od	13. srpnja 2015.

Pregledaj povijest

← Starija izmjena Novija izmjena →

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj

VizualnoWikitekst

Prikaz u jednom stupcu

Inačica od 26. ožujka 2021. u 20:18

Riječka nadbiskupija dijeceza je Rimokatoličke Crkve sa sjedištem u Rijeci, a obuhvaća grad Rijeku, Hrvatsko primorje i Gorski kotar. Ujedno je i sjedište Riječke metropolije kojoj, osim Riječke nadbiskupije, pripadaju još i Porečko-pulska, Krčka i Gospićko-senjska biskupija.

Povijest

Tragovi kršćanstva u ovim krajevima vidljivi su još iz 3. i 4. stoljeća, a po nekim zapisima već u 5. stoljeću postoji biskupija u Senju, na južnom području bivše Riječko-senjske nadbiskupije.
U srednjem vijeku ovo područje pripada vlasti akvilejskoga patrijarha. Kasnije je područje nadbiskupije podijeljeno između pulskog biskupa na zapadu i krbavskoga na istoku (od 1185. koji će se od 1460. nazivati modruškim biskupom. Nakon poraza u Krbavskoj bitci 1493. biskup se smješta u Novom Vinodolskom, a uskoro će se za Modrušku biskupiju početi brinuti senjski biskupi.
Konačno su 1630. te dvije biskupije sjedinjene pod nazivom Senjsko-modruška biskupija.

Ovo će područje, osobito u 16. stoljeću, postati jednim od središta glagoljskoga tiskarstva. Nakon Tridentinskog sabora pulski biskup nastojao je zabraniti glagoljsku službu u Rijeci, no tome se usprotivila općina grada Rijeke koja je 1593. zaprijetila da će prestati plaćati crkvenu destinu ukine li se glagoljska služba. 1739. glagoljsku službu potvrdio je i car Karlo VI., a tek je 1848. djelomično ukinuta.

Pod talijanskom okupacijom, 1925., osnovana je Riječka biskupija u čiji su sastav ušli hrvatska i slovenska područja izvan Istre. Nakon Drugog svjetskog rata talijanski biskup i svećenici napuštaju Rijeku, a 1950. razdijeljeni su slovenski i hrvatski dio podrujčja biskupije.

Dana 27. srpnja 1969. ujedinjene su Senjsko-modruška i hrvatski dio Riječke biskupije, te je tako nastala Riječko-senjska nadbiskupija. Sjedište nove nadbiskupije i metropolije postala je Rijeka s katedralom sv. Vida.

Bulom od 25. svibnja 2000. godine Sveta Stolica odvojila je iz Riječko-senjska nadbiskupije područje na kojem je utemeljena Gospićko-senjska biskupija, a ostali dio nadbiskupije preimenovan je u Riječku nadbiskupiju.

Današnje stanje

Danas Riječka nadbiskupija obuhvaća površinu od 2.580 km², na kojem živi 266.818 stanovnika, od čega 213.854 katolika.

Zaštitnik je nadbiskupije, katedrale i grada Rijeke sveti Vid, a slavi se 15. lipnja, dok se posveta katedrale slavi 6. svibnja.

Na čelu nadbiskupije nalazi se nadbiskup i metropolit msgr. dr. Ivan Devčić.

Vidi još

Vanjske poveznice

http://www.ri-nadbiskupija.hr/ Službene stranice

@@ Redak 29: / Redak 29: @@
 [[Datoteka:Zgrada Rijecke nadbiskupije Rijeka 08042012 2.jpg|mini|280px|Zgrada Riječke nadbiskupije sa stražnje strane]]
 Tragovi [[kršćanstvo|kršćanstva]] u ovim krajevima vidljivi su još iz [[3. stoljeće|3.]] i [[4. stoljeće|4. stoljeća]], a po nekim zapisima već u [[5. stoljeće|5. stoljeću]] postoji [[Senjska biskupija|biskupija u Senju]], na južnom području bivše Riječko-senjske nadbiskupije. <br>
-U [[srednji vijek|srednjem vijeku]] ovo područje pripada vlasti [[Akvileja|akvilejskoga]] [[patrijarh]]a. Kasnije je područje nadbiskupije podijeljeno između pulskog biskupa na zapadu i krbavskoga na istoku (od [[1185]]. koji će se od [[1460]]. nazivati [[modruš]]kim biskupom. Nakon poraza u [[Krbavska bitka|Krbavskoj bitci]] [[1493]]. biskup se smješta u [[Novi Vinodolski|Novom Vinodolskom]], a uskoro će se za [[Modruška biskupija|Modrušku biskupiju]] početi brinuti senjski biskupi. <br>
+U [[srednji vijek|srednjem vijeku]] ovo područje pripada vlasti [[Akvileja|akvilejskoga]] [[patrijarh]]a. Kasnije je područje nadbiskupije podijeljeno između pulskog biskupa na zapadu i krbavskoga na istoku (od [[1185.]] koji će se od [[1460.]] nazivati [[modruš]]kim biskupom. Nakon poraza u [[Krbavska bitka|Krbavskoj bitci]] [[1493.]] biskup se smješta u [[Novi Vinodolski|Novom Vinodolskom]], a uskoro će se za [[Modruška biskupija|Modrušku biskupiju]] početi brinuti senjski biskupi. <br>
-Konačno su [[1630]]. te dvije biskupije sjedinjene pod nazivom [[Senjsko-modruška biskupija]].
+Konačno su [[1630.]] te dvije biskupije sjedinjene pod nazivom [[Senjsko-modruška biskupija]].
-Ovo će područje, osobito u [[16. stoljeće|16. stoljeću]], postati jednim od središta [[glagoljica|glagoljskoga]] tiskarstva. Nakon [[Tridentinski sabor|Tridentinskog sabora]] pulski biskup nastojao je zabraniti glagoljsku službu u Rijeci, no tome se usprotivila općina grada Rijeke koja je [[1593]]. zaprijetila da će prestati plaćati crkvenu destinu ukine li se glagoljska služba. [[1739]]. glagoljsku službu potvrdio je i car [[Karlo VI., car Svetog Rimskog Carstva|Karlo VI.]], a tek je [[1848]]. djelomično ukinuta.
+Ovo će područje, osobito u [[16. stoljeće|16. stoljeću]], postati jednim od središta [[glagoljica|glagoljskoga]] tiskarstva. Nakon [[Tridentinski sabor|Tridentinskog sabora]] pulski biskup nastojao je zabraniti glagoljsku službu u Rijeci, no tome se usprotivila općina grada Rijeke koja je [[1593.]] zaprijetila da će prestati plaćati crkvenu destinu ukine li se glagoljska služba. [[1739.]] glagoljsku službu potvrdio je i car [[Karlo VI., car Svetog Rimskog Carstva|Karlo VI.]], a tek je [[1848.]] djelomično ukinuta.
-Pod [[Italija|talijanskom]] okupacijom, [[1925]]., osnovana je Riječka biskupija u čiji su sastav ušli hrvatska i slovenska područja izvan [[Istra|Istre]]. Nakon [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]] talijanski [[biskup]] i [[svećenik|svećenici]] napuštaju Rijeku, a [[1950]]. razdijeljeni su slovenski i hrvatski dio podrujčja biskupije.
+Pod [[Italija|talijanskom]] okupacijom, [[1925.]], osnovana je Riječka biskupija u čiji su sastav ušli hrvatska i slovenska područja izvan [[Istra|Istre]]. Nakon [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]] talijanski [[biskup]] i [[svećenik|svećenici]] napuštaju Rijeku, a [[1950.]] razdijeljeni su slovenski i hrvatski dio podrujčja biskupije.
 Dana [[27. srpnja]] [[1969.]] ujedinjene su Senjsko-modruška i hrvatski dio Riječke biskupije, te je tako nastala Riječko-senjska nadbiskupija. Sjedište nove nadbiskupije i metropolije postala je Rijeka s katedralom sv. Vida.
-Bulom od [[25. svibnja]] [[2000]]. godine [[Sveta Stolica]] odvojila je iz Riječko-senjska nadbiskupije područje na kojem je utemeljena [[Gospićko-senjska biskupija]], a ostali dio nadbiskupije preimenovan je u Riječku nadbiskupiju.
+Bulom od [[25. svibnja]] [[2000.]] godine [[Sveta Stolica]] odvojila je iz Riječko-senjska nadbiskupije područje na kojem je utemeljena [[Gospićko-senjska biskupija]], a ostali dio nadbiskupije preimenovan je u Riječku nadbiskupiju.
 == Današnje stanje ==