Vespazijan: razlika između inačica
m Ispr |
m ispravak godina |
||
Redak 1: | Redak 1: | ||
{{dodaj infookvir|monarh}} |
{{dodaj infookvir|monarh}} |
||
[[Slika:Statue of Vespasian (Archaeological Museum Narona).jpg|minijatura|desno|150px|Kip Vespazijana u [[Arheološki muzej Narona|Arheološkom muzeju Narona]]]] |
[[Slika:Statue of Vespasian (Archaeological Museum Narona).jpg|minijatura|desno|150px|Kip Vespazijana u [[Arheološki muzej Narona|Arheološkom muzeju Narona]]]] |
||
'''Tit Flavije Vespazijan''' (lat. Titus Flavius Vespasianus, kasnije Caesar Vespasianus Augustus), ([[17. studenog]] [[9.]] - [[23. lipnja]] [[79.]]) [[Dodatak:Popis rimskih careva|rimski car]], posljednji iz plejade careva koji su vladali [[69]] |
'''Tit Flavije Vespazijan''' (lat. Titus Flavius Vespasianus, kasnije Caesar Vespasianus Augustus), ([[17. studenog]] [[9.]] - [[23. lipnja]] [[79.]]) [[Dodatak:Popis rimskih careva|rimski car]], posljednji iz plejade careva koji su vladali [[69.]] ([[Godina četiri cara]]) i jedini među njima koji se duže zadržao na vlasti. Bio je rimski vojskovođa za vrijeme cara [[Neron]]a. Vojska ga je proglasila carem dok je bio gušio ustanak u [[Judeja|Judeji]]. Kada je proglašen carem, prepustio je gušenje ustanka svome sinu Titu. Nakon dolaska za vlast, svoje sinove je proglasio cezarima, a sina Tita je uzeo za suvladara. Dao je latinsko građansko pravo stanovnicima [[Hispanija|Hispanije]]. Napunio je državnu blagajnu koju je ispraznio Neron, a dio novca je uložio na gradnju [[Kolosej]]a u Rimu (dovršili sinovi). Prema legendi prije smrti je izjavio da se osjeća kao da postaje bog, aludirajući na rimsko postumno proglašavanje careva bogovima. |
||
Ploča s natpisom cara Vespazijana nedavno je pronađena na pročelju građevine amfiteatra u sklopu rimskog vojnog logora u Burnumu, današnjem selu Ivoševci kraj [[Kistanje|Kistanja]]. Neukrašena monumentalna natpisna ploča cara Tita Flavija Vespazijana u vidu ''tabulae ansatae'', načinjena je od znatno kvalitetnijeg vapnenca nego što je to slučaj sa samom zgradom amfiteatra. Taj natpis nedvojbeno s određenom sigurnošću omogućuje datiranje lokaliteta odnosno, vjerojatno, jedne od njegovih građevinskih faza gradnje amfiteatra. Od jednakog značaja ujedno je i očitovanje posebnog interesa cara Vespazijana za područje Burnuma, jer se time naznačuje kako je car i u provincijama poticao izgradnju tamošnjih javnih građevina u svrhu carske promidžbe i propagande. Iz dotičnog natpisa možemo restituirati i iščitavati službeno carevo ime u standardiziranoj formi, formalne titulature, funkcije i nomenklature vezane uz samu ličnost-osobu cara. Isto tako možemo saznati da je dotična građevina nedvojbeno carska donacija, jer ime cara stoji u nominativu (''nominativus casus''). Drugim riječima, formulacija nedvojbeno upozorava da je investitor radova u amfiteatru bio sam car, a znakovito je da je upravo tada u logoru boravila legija koja nosi počasni naziv Vespazijanova gensa – Flavia, koji je jedino car mogao udijeliti. Car promicatelj rimskih običaja, među koje su spadali i različiti spektakli u amfiteatru, nije se oglušio o molbe „njegove“ legije i poklonom jedne takve građevine olakšao je tešku legionarsku službu u dalmatinskom zaleđu. Monumentalni Vespazijanov natpis pronađen na pročelju južnog ulaza datira dovršetak izgradnje u godinu 76./77., odnosno, nedvojbeno datira građevinu amfiteatra ili jednu od njezinih građevinskih faza u 76./77.godinu poslije Krista na temelju navoda titule narodnog tribuna. Budući da je Vespazijan bio donator ovoga amfiteatra, to pokazuje kako je car i u provincijama poticao izgradnju javnih građevina. Poznato je da je u Rimu potaknuo obnovu hrama na Kapitoliju, pa novoga foruma, a za njegove vladavine počinje i izgradnja čuvenog Koloseja. S druge strane, pak, izgradnja amfiteatra ukazuje na prosperitet rimske provincije Dalmacije u kojoj je civilno naselje Burnum imalo status municipija. |
Ploča s natpisom cara Vespazijana nedavno je pronađena na pročelju građevine amfiteatra u sklopu rimskog vojnog logora u Burnumu, današnjem selu Ivoševci kraj [[Kistanje|Kistanja]]. Neukrašena monumentalna natpisna ploča cara Tita Flavija Vespazijana u vidu ''tabulae ansatae'', načinjena je od znatno kvalitetnijeg vapnenca nego što je to slučaj sa samom zgradom amfiteatra. Taj natpis nedvojbeno s određenom sigurnošću omogućuje datiranje lokaliteta odnosno, vjerojatno, jedne od njegovih građevinskih faza gradnje amfiteatra. Od jednakog značaja ujedno je i očitovanje posebnog interesa cara Vespazijana za područje Burnuma, jer se time naznačuje kako je car i u provincijama poticao izgradnju tamošnjih javnih građevina u svrhu carske promidžbe i propagande. Iz dotičnog natpisa možemo restituirati i iščitavati službeno carevo ime u standardiziranoj formi, formalne titulature, funkcije i nomenklature vezane uz samu ličnost-osobu cara. Isto tako možemo saznati da je dotična građevina nedvojbeno carska donacija, jer ime cara stoji u nominativu (''nominativus casus''). Drugim riječima, formulacija nedvojbeno upozorava da je investitor radova u amfiteatru bio sam car, a znakovito je da je upravo tada u logoru boravila legija koja nosi počasni naziv Vespazijanova gensa – Flavia, koji je jedino car mogao udijeliti. Car promicatelj rimskih običaja, među koje su spadali i različiti spektakli u amfiteatru, nije se oglušio o molbe „njegove“ legije i poklonom jedne takve građevine olakšao je tešku legionarsku službu u dalmatinskom zaleđu. Monumentalni Vespazijanov natpis pronađen na pročelju južnog ulaza datira dovršetak izgradnje u godinu 76./77., odnosno, nedvojbeno datira građevinu amfiteatra ili jednu od njezinih građevinskih faza u 76./77.godinu poslije Krista na temelju navoda titule narodnog tribuna. Budući da je Vespazijan bio donator ovoga amfiteatra, to pokazuje kako je car i u provincijama poticao izgradnju javnih građevina. Poznato je da je u Rimu potaknuo obnovu hrama na Kapitoliju, pa novoga foruma, a za njegove vladavine počinje i izgradnja čuvenog Koloseja. S druge strane, pak, izgradnja amfiteatra ukazuje na prosperitet rimske provincije Dalmacije u kojoj je civilno naselje Burnum imalo status municipija. |
||
Redak 12: | Redak 12: | ||
{{Redoslijed| |
{{Redoslijed| |
||
|prethodnik=[[Vitelije]] ([[69]] |
|prethodnik=[[Vitelije]] ([[69.]]) |
||
|gl_članak_funkcija=[[Dodatak:Popis rimskih careva|Rimski carevi]] |
|gl_članak_funkcija=[[Dodatak:Popis rimskih careva|Rimski carevi]] |
||
|nasljednik=[[Tit Flavije|Tit]] ([[79]] |
|nasljednik=[[Tit Flavije|Tit]] ([[79.]] - [[81.]]) |
||
}} |
}} |
||
Inačica od 27. ožujka 2021. u 11:49
Dodaj infookvir "monarh". (Primjeri uporabe predloška) |
Tit Flavije Vespazijan (lat. Titus Flavius Vespasianus, kasnije Caesar Vespasianus Augustus), (17. studenog 9. - 23. lipnja 79.) rimski car, posljednji iz plejade careva koji su vladali 69. (Godina četiri cara) i jedini među njima koji se duže zadržao na vlasti. Bio je rimski vojskovođa za vrijeme cara Nerona. Vojska ga je proglasila carem dok je bio gušio ustanak u Judeji. Kada je proglašen carem, prepustio je gušenje ustanka svome sinu Titu. Nakon dolaska za vlast, svoje sinove je proglasio cezarima, a sina Tita je uzeo za suvladara. Dao je latinsko građansko pravo stanovnicima Hispanije. Napunio je državnu blagajnu koju je ispraznio Neron, a dio novca je uložio na gradnju Koloseja u Rimu (dovršili sinovi). Prema legendi prije smrti je izjavio da se osjeća kao da postaje bog, aludirajući na rimsko postumno proglašavanje careva bogovima.
Ploča s natpisom cara Vespazijana nedavno je pronađena na pročelju građevine amfiteatra u sklopu rimskog vojnog logora u Burnumu, današnjem selu Ivoševci kraj Kistanja. Neukrašena monumentalna natpisna ploča cara Tita Flavija Vespazijana u vidu tabulae ansatae, načinjena je od znatno kvalitetnijeg vapnenca nego što je to slučaj sa samom zgradom amfiteatra. Taj natpis nedvojbeno s određenom sigurnošću omogućuje datiranje lokaliteta odnosno, vjerojatno, jedne od njegovih građevinskih faza gradnje amfiteatra. Od jednakog značaja ujedno je i očitovanje posebnog interesa cara Vespazijana za područje Burnuma, jer se time naznačuje kako je car i u provincijama poticao izgradnju tamošnjih javnih građevina u svrhu carske promidžbe i propagande. Iz dotičnog natpisa možemo restituirati i iščitavati službeno carevo ime u standardiziranoj formi, formalne titulature, funkcije i nomenklature vezane uz samu ličnost-osobu cara. Isto tako možemo saznati da je dotična građevina nedvojbeno carska donacija, jer ime cara stoji u nominativu (nominativus casus). Drugim riječima, formulacija nedvojbeno upozorava da je investitor radova u amfiteatru bio sam car, a znakovito je da je upravo tada u logoru boravila legija koja nosi počasni naziv Vespazijanova gensa – Flavia, koji je jedino car mogao udijeliti. Car promicatelj rimskih običaja, među koje su spadali i različiti spektakli u amfiteatru, nije se oglušio o molbe „njegove“ legije i poklonom jedne takve građevine olakšao je tešku legionarsku službu u dalmatinskom zaleđu. Monumentalni Vespazijanov natpis pronađen na pročelju južnog ulaza datira dovršetak izgradnje u godinu 76./77., odnosno, nedvojbeno datira građevinu amfiteatra ili jednu od njezinih građevinskih faza u 76./77.godinu poslije Krista na temelju navoda titule narodnog tribuna. Budući da je Vespazijan bio donator ovoga amfiteatra, to pokazuje kako je car i u provincijama poticao izgradnju javnih građevina. Poznato je da je u Rimu potaknuo obnovu hrama na Kapitoliju, pa novoga foruma, a za njegove vladavine počinje i izgradnja čuvenog Koloseja. S druge strane, pak, izgradnja amfiteatra ukazuje na prosperitet rimske provincije Dalmacije u kojoj je civilno naselje Burnum imalo status municipija.