Ivo Latin: razlika između inačica
m točke u wikipoveznice s godinama |
m →Izvori: pravopis |
||
| Redak 17: | Redak 17: | ||
{{Redoslijed | |
{{Redoslijed | |
||
prethodnik = [[Ante Marković]]<br>[[1986.]] |
prethodnik = [[Ante Marković]]<br>[[1986.]] – [[1988.]] | |
||
gl_članak_funkcija = predsjednik Predsjedništva [[SR Hrvatska|SR Hrvatske]]<br>[[1988.]] |
gl_članak_funkcija = predsjednik Predsjedništva [[SR Hrvatska|SR Hrvatske]]<br>[[1988.]] – [[1990.]] | |
||
nasljednik = [[Franjo Tuđman]]<br>[[1990.]]<br>[[Predsjednik Hrvatske|Predsjednik Republike Hrvatske]]<br>[[1990.]] |
nasljednik = [[Franjo Tuđman]]<br>[[1990.]]<br>[[Predsjednik Hrvatske|Predsjednik Republike Hrvatske]]<br>[[1990.]] – [[1999.]] |
||
}} |
}} |
||
Inačica od 18. travnja 2021. u 18:18
Ivo Latin (1929. - 2. ožujka 2002.) bio je predsjednik Sabora i predsjednik Predsjedništva Socijalističke Republike Hrvatske.
U ranoj se mladosti priključio antifašističkom pokretu. Pravni fakultet završio je u Zagrebu 1957. Od 1978. do 1982. bio je predsjednik Skupštine grada Zagreba, a zatim postaje generalni direktor poduzeća Croatia osiguranja.
Od 1984. do 1985. bio je predsjednik Sabora Republike Hrvatske, 1986. ulazi u republičko Predsjedništvo, a 1988. postaje i predsjednik Predsjedništva SR Hrvatske, naslijedivši na toj dužnosti Antu Markovića. Tu je funkciju obnašao sve do 1990., kad ju je, nakon prvih višestranačkih izbora u Hrvatskoj, predao Franji Tuđmanu.
Jeseni 1989. bio je dionikom velikog raskola vrha vladajućeg SKH i čelnika državnog aparata koje je postavila partija. Latin se kao i ondašnji nominalni hrvatski premijer Antun Milović i hrvatskog sabora Anđelko Runjić žalili su se da ih iz vrha SKH ne obavještavaju o namjerama SKH. Druga strana im je na to uzvraćala napadima u kojima ih je optuživala za nesposobnost, nepopularnost, nesnalažljivost u političkim okolnostima i da jedino znaju napraviti štetu.[1]
Latin je napravio propust kojim je kulminirao ovaj raskol i sukob. Proljeća 1990. je prihvatio suorganiziranje srpskog mitinga na Petrovoj gori, koji se pokazao velikosrpskim huškačkim mitingom, čime je izazvao zgražanje vrha SKH.[1] Taj je propust bio uoči prvih slobodnih višestranačkih izbora u Hrvatskoj 1990. godine, čime je samo još više odmogao vladajućim komunistima i pomogao oporbi.
Umro je 2. ožujka 2002. od posljedica srčanog udara.
2009. odlikovan je posmrtno Redom hrvatskog pletera za osobit doprinos razvitku i ugledu Republike Hrvatske i dobrobiti njezinih građana.[2] Unatoč svim svojim propustima, odlikovan je u samostalnoj Hrvatskoj i to na Dan neovisnosti RH.[1]
Izvori
- ↑ a b c Večernji list Zvonimir Despot: Partijci nisu vidjeli Hrvatsku izvan Jugoslavije, ali su svejedno odlikovani, 11. listopada 2009. Pristupljeno 23. rujna 2012.
- ↑ Narodne novine br.122/12. listopada 2009. Odluka o odlikovanju Redom hrvatskog pletera za osobit doprinos razvitku i ugledu Republike Hrvatske i dobrobiti njezinih građana
| Prethodnik: | predsjednik Predsjedništva SR Hrvatske 1988. – 1990. |
Nasljednik: |
| Ante Marković 1986. – 1988. |
Franjo Tuđman 1990. Predsjednik Republike Hrvatske 1990. – 1999. |
