Bjeloglavi sup: razlika između inačica

Bjeloglavi sup
	Bjeloglavi sup (Gyps fulvus)
Status zaštite
	; Status zaštite: Najmanja zabrinutost (lc)
Sistematika
Carstvo:	Animalia;
Koljeno:	Chordata;
Razred:	Aves;
Red:	Accipitriformes;
Porodica:	Accipitridae;
Rod:	Gyps;
Vrsta:	G. fulvus;
Dvojno ime
	Gyps fulvus; (Hablizl, 1783.)
Rasprostranjenost
	; Tamno zeleno: cjelogodišnja staništa bjeloglavih supova
Baze podataka
	GBIF;
	wikivrste; WD; wikislike; wikigalerija;

Pregledaj povijest

← Starija izmjena Novija izmjena →

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj

VizualnoWikitekst

Prikaz u jednom stupcu

Inačica od 3. srpnja 2021. u 19:00

Bjeloglavi sup (lat. Gyps fulvus) je vrsta ptica grabljivica iz porodice jastrebova. Pripada potporodici strvinara starog svijeta (Aegypiinae).

Izgled

Ptica ima relativno malu glavu koju u letu drži spuštenu prema dolje, vrlo velika krila koja djeluju trokutasto i kratak rep koji izgleda kao odrezan. Krila su mu puno šira a rep kraći nego kod kostoberine (Gypaetus barbatus). Mlade ptice su tamnije od odraslih životinja. Odrasli imaju bijelo paperje na glavi i vratu i bjelkast namreškani "okovratnik".

Bjeloglavi sup je velika ptica s rasponom krila od 2,40 - 2,80 m. Duljina ptice je oko 100 cm , a može doseći masu između 6 i 13 kg.

Način života

Očekivani životni vijek im iznosi 30 do 40 godina, a spolnu zrelost dostižu u dobi između 5 i 7 godina. Gnijezdi se između siječnja i ožujka, a ženka polaže samo jedno jaje između sredine siječnja i kraja veljače. Ležanje na jajima traje 110 do 120 dana. Hrani se isključivo uginulim životinjama, najčešće krupnim sisavcima. Nikada ne napada živi plijen. Bjeloglavi supovi tvore labave kolonije i uobičajeno su vjerni svom stalnom staništu. Često lete u jatima od više jedinki.

Životni prostor

Bjeloglavi sup Gyps fulvus živi u južnoj Europi, sjevernoj Africi do sjevero-zapadne Indije, Tibeta i Mongolije. U Europi staništa su im u brdovitim područjima, dok drugdje žive i na ravnicama. Na otoku Cresu nalazi se Centar za posjetitelje i oporavilište za bjeloglave supove Beli kojim upravlja Javna ustanova "Priroda".

Rasprostranjenost

Bjeloglavi sup živi u Maroku, Alžiru, Španjolskoj (8 100 parova), na Sardiniji, duž istočne obale Jadrana (prije svega na otocima Cresu, Krku, Prviću, Plavniku i Rabu (manji broj jedinki), u Nacionalnom parku Paklenica je do 1999. živijela manja kolonija, kada su prilikom trovanja vukova otrovane posljednje jedinke. Također žive i u Crnoj Gori. Rasprostranjen je u Grčkoj (450 parova), Turskoj, istočnoj obali Sredozemlja i preko Iraka do Irana, Arapskog poluotoka, Indije i središnje Azije.

Pojedinačne životinje su dolazeći iz Slovenije stigle u Austriju. Tu žive poludivlje i već su se i gnijezdile. U Francuskoj je uspješno provedeno vraćanje u prirodu oko 220 parova. U Švicarskoj je prije kratkog vremena izbrojano 54 jedinki, a čini se da populacija snažno raste. Promatrači ptica su 2006. godine izvijestili da su u Njemačkoj, gdje je vrsta bila izumrla, vidjeli oko 200 jedinki.

Veliki dolazak ovih ptica u područja u kojima ih nije bilo dovodi se u vezu s vjerojatnim nedostatkom hrane u Španjolskoj i južnoj Francuskoj što je uslijedilo zbog smjernica Europske unije o uklanjanju životinjskih lešina ^[1]. U lipnju 2007. godine su velika jata ovih ptica ponovo viđene u Njemačkoj (samo nad Mönchengladbachom 22 jedinke) i Belgiji (~100 jedinki) ^[2].

Više tisuća životinja, prije svega mladih, prezimljavaju u Africi do koje stižu prelijećući Gibraltar i Bospor. Pri tome dolaze na jug do Senegala, Malija i Nigera, kao i Sudana i Etiopije.

Na hrvatskom otoku Cresu u mjestu Beli nalazi se Centar za posjetitelje i oporavilište za bjeloglave supove Beli. U oporavilište dolaze supove koji stradaju te se nakon oporavka ponovno puštaju u prirodu. Bjeloglavi supovi su zaštićeni zakonom o zaštiti prirode.

Bjeloglavi sup Oštro s otoka Cresa tijekom petogodišnjeg lutanja prevalio je 18 tisuća kilometara i stigao do švedskoga grada Tuvea, do 57. paralele. Nikada do sada niti jedan primjerak njegove vrste nije zabilježen tako daleko na sjeveru planeta. Nakon boravka u oporavilištu za ptice u Göteborgu nastavit će s oporavkom u Hrvatskoj te će krajem rujna 2012. u Belom biti pušten u prirodu.^[3]

Galerija

Bjeloglavi sup, područje glave
Između Cresa i Plavnika 22.VII.2009.
Bjeloglavi sup
Bjeloglavi sup u letu
Bjeloglavi sup u letu
Mlada ptica slijeće
Mladunac u Jeruzalemskom zoološkom vrtu
U zaštićenom parku životinja Tripsdrill, Njemačka
Jaje (muzejski primjerak)

Literatura

Josep del Hoyo, Andrew Elliot, Jordi Sargatal: Handbook of the birds of the World. Vol. 2. New World Vultures to Guineafowl. Lynx Edicions, Barcelona 1994, ISBN 84-87334-15-6

Izvori

↑ Handelsblatt: Großer Geier-Einflug über Deutschland 30. Juni 2006
↑ n-tv.de: Gänsegeier in Deutschland 22. Juni 2007. Inačica izvorne stranice arhivirana 14. listopada 2008. Pristupljeno 9. kolovoza 2008. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
↑ http://www.hrt.hr/index.php?id=466&tx_ttnews%5Btt_news%5D=177952&tx_ttnews%5BbackPid%5D=465&cHash=e03dc04b0e Sup doletio do Švedske i vraćen na Cres (pristupljeno 29. kolovoza 2012.)

Vanjske poveznice

	Zajednički poslužitelj ima stranicu o temi Bjeloglavi sup
	Wikivrste imaju podatke o taksonu Bjeloglavom supu

O eko-centru "Beli" (njem.)
Videomaterijali o bjeloglavom supu (engl.)
Uvac Special Nature Reserve (engl.)
Životni ciklus i spol (PDF), Javier Blasco-Zumeta (engl.)
Flickerov odabir (engl.)
Javna ustanova Priroda

[1] Handelsblatt: Großer Geier-Einflug über Deutschland 30. Juni 2006

[2] -tv.de: Gänsegeier in Deutschland 22. Juni 2007. Inačica izvorne stranice arhivirana 14. listopada 2008. Pristupljeno 9. kolovoza 2008. journal zahtijeva |journal= (pomoć)

[3] ttp://www.hrt.hr/index.php?id=466&tx_ttnews%5Btt_news%5D=177952&tx_ttnews%5BbackPid%5D=465&cHash=e03dc04b0e Sup doletio do Švedske i vraćen na Cres (pristupljeno 29. kolovoza 2012.)

[1]

[2]

[3]

@@ Redak 39: / Redak 39: @@
 Pojedinačne životinje su dolazeći iz Slovenije stigle u Austriju. Tu žive poludivlje i već su se i gnijezdile. U Francuskoj je uspješno provedeno vraćanje u prirodu oko 220 parova. U Švicarskoj je prije kratkog vremena izbrojano 54 jedinki, a čini se da populacija snažno raste. Promatrači ptica su 2006. godine izvijestili da su u Njemačkoj, gdje je vrsta bila izumrla, vidjeli oko 200 jedinki.
-Veliki dolazak ovih ptica u područja u kojima ih nije bilo dovodi se u vezu s vjerojatnim nedostatkom hrane u Španjolskoj i južnoj Francuskoj što je uslijedilo zbog smjernica Europske Unije o uklanjanju životinjskih lešina <ref>[http://www.handelsblatt.com/Technologie/Forschung-Innovation/pshb/fn/relhbi/sfn/buildhbi/cn/GoArt!200104,203116,1101341/SH/0/depot/0/-grosser-geier-einflug-ueber-deutschland-.html Handelsblatt: ''Großer Geier-Einflug über Deutschland'' 30. Juni 2006]</ref>. U lipnju 2007. godine su velika jata ovih ptica ponovo viđene u Njemačkoj (samo nad [[Mönchengladbach]]om 22 jedinke) i Belgiji (~100 jedinki) <ref>{{Citiranje časopisa |url=http://n-tv.de/817963.html |accessdate=9. kolovoza 2008. |title=n-tv.de: ''Gänsegeier in Deutschland'' 22. Juni 2007 |archiveurl=https://web.archive.org/web/20081014045529/http://www.n-tv.de/817963.html |archivedate=14. listopada 2008. }}</ref>.
+Veliki dolazak ovih ptica u područja u kojima ih nije bilo dovodi se u vezu s vjerojatnim nedostatkom hrane u Španjolskoj i južnoj Francuskoj što je uslijedilo zbog smjernica Europske unije o uklanjanju životinjskih lešina <ref>[http://www.handelsblatt.com/Technologie/Forschung-Innovation/pshb/fn/relhbi/sfn/buildhbi/cn/GoArt!200104,203116,1101341/SH/0/depot/0/-grosser-geier-einflug-ueber-deutschland-.html Handelsblatt: ''Großer Geier-Einflug über Deutschland'' 30. Juni 2006]</ref>. U lipnju 2007. godine su velika jata ovih ptica ponovo viđene u Njemačkoj (samo nad [[Mönchengladbach]]om 22 jedinke) i Belgiji (~100 jedinki) <ref>{{Citiranje časopisa |url=http://n-tv.de/817963.html |accessdate=9. kolovoza 2008. |title=n-tv.de: ''Gänsegeier in Deutschland'' 22. Juni 2007 |archiveurl=https://web.archive.org/web/20081014045529/http://www.n-tv.de/817963.html |archivedate=14. listopada 2008. }}</ref>.
 Više tisuća životinja, prije svega mladih, prezimljavaju u Africi do koje stižu prelijećući Gibraltar i Bospor. Pri tome dolaze na jug do Senegala, Malija i Nigera, kao i Sudana i Etiopije.