Razlika između inačica stranice »Ivan Babonić«

Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Dodana 24 bajta ,  prije 4 mjeseca
m
→‎top: pravopis
m (Bot: migracija 1 međuwiki veza sada dostupnih na stranici d:q31198924 na Wikidati)
Oznaka: uklanjanje ručnim načinom
m (→‎top: pravopis)
 
| website =
}}
'''Ivan I. Babonić''' († nakon [[1334.]]), [[Slavonija|slavonski]] [[knez]], [[ban|slavonski ban]] (1316.-1322.) i [[hrvatski ban]] (1322.-1323.) iz obitelji [[Babonići|Babonića]]. Bio je sin kneza Babonega II., brat slavonskog bana [[Stjepan IV. Babonić|Stjepana IV.]] († o. 1320.) i nećak bana [[Stjepan III. Babonić|Stjepana III.]] († nakon 1295.).
 
Poslije smrti njegova rođaka bana [[Radoslav I. Babonić|Radoslava I.]] [[1295.]] godine koji nije ostavio muških potomaka, knez Ivan I. i njegova braća Stjepan V., [[Radoslav II. Babonić|Radoslav II.]] i Oto sukobili su se s kraljem [[Andrija III. Mlečanin|Andrijom III.]] (1292.-1301.) oko rođakovog nasljedstva, osobito grada [[Vrbas (grad)|Vrbasa]]. Međutim, potaknut političkim akcijama suparničke [[Anžuvinci|anžuvinske dinastije]], Andrija III. se izmirio s Babonićima u ljeto [[1299.]] godine te im dodijelio sve posjede preminulog Radoslava I., izuzev [[Susedgrad]]a, Vrbasa i [[Glaž]]a te im predao banski naslov.<ref>Kekez, Hrvoje, Pod znamenjem propetog lava, Povijest knezova Babonića do kraja 14. stoljeća, str. 109.</ref> Kao odgovor na darovnicu Andrije III., napuljski je kralj [[Karlo II. Anžuvinac]] potvrdio Babonićima [[7. rujna]] [[1299.]] godine sve posjede i dodijelio im nasljednu bansku čast.
 
Dolaskom Anžuvinaca na hrvatsko-ugarsko prijestolje, Babonići su izgubili nasljednu bansku čast, zbog čega im je opala moć i utjecaj pa su se povezali s [[Habsburg]]ovcima preko bračnih veza s [[Gorički grofovi|Goričkim grofovima]], nakon što je knez Ivan I. uzeo [[1308.]] godine Klaru Eufemiju Goričku za svoju ženu.<ref>Kekez, Hrvoje, Pod znamenjem propetog lava, Povijest knezova Babonića do kraja 14. stoljeća, str. 114.</ref>
Godine [[1309.]] sudjelovao je u sukobima u [[Furlanija|Furlaniji]] na strani goričko-tirolskog grofa Henrika II. Sukobi su se nastavili i [[1310.]] godine kada je knez Ivan I. opet došao s vojskom od šest stotina vojnika i potukao saveznika Henrikova protivnika, kneza Rizzara de Camina. Godine [[1313.]] ponovno je priskočio u pomoć grofu Henriku II. i opsjeo grad [[Udine]] te popalio i opustošio okolna sela.
 
Naslijedio je brata u banskoj časti i nastavio sukob s [[Gisingovci]]ma, koji su bili protivnici kralja [[Karlo I. Robert|Karla I. Roberta]] (1301.-1342.). U tim borbama, ranjen je prilikom opsjedanja grada Zdenca. Kralj mu je za nagradu dao grad [[Moslavina|Moslavinu]] te posjede [[Međurječje]] i Položnicu u Goričkoj župi, a potvrdio mu je još neke posjede, koje je Ivan već bio oteo protivnicima. Godine [[1316.]] hrvatsko-dalmatinski ban [[Mladen II. Šubić Bribirski]] (1312.-1322.) digao je vojsku protiv slavonskog bana Ivana, ali već [[1319.]] godine njih dvojica zajedno ratuju protiv srpskog kralja [[Stefan Uroš II.|Stefana Uroša Milutina]] (1282.-1321.).<ref>[http://hbl.lzmk.hr/clanak.aspx?id=977 Babonići - Hrvatski biografski leksikon]</ref>
 
Braća Babonići podijelili su obiteljske posjede među sobom [[1313.]] i [[1314.]] godine, čime je Stjepan IV. dobio stare obiteljsku baštinu oko [[Sjeničak|Steničnjaka]], Ivan I. posjede oko [[Zrin]]a, a Radoslav II. posjede uz [[Sana|Sanu]] i grad [[Blagaj]], po kojem su njegovi potomci nazvani ''Blagajskima''.<ref>[http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=5050 Babonići - Hrvatska enciklopedija]</ref>
98.679

uređivanja

Navigacijski izbornik