Ivan Babonić: razlika između inačica

Izvor: Wikipedija
Pregledaj povijest
← Starija izmjenaNovija izmjena →
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
VizualnoWikitekst
YiFeiBot (razgovor | doprinosi)
1.845 edits
m Bot: migracija 1 međuwiki veza sada dostupnih na stranici d:q31198924 na Wikidati
Oznaka: uklanjanje ručnim načinom
m →‎top: pravopis
Redak 31: Redak 31:
| website =
| website =
}}
}}
'''Ivan I. Babonić''' († nakon [[1334.]]), [[Slavonija|slavonski]] [[knez]], [[ban|slavonski ban]] (1316.-1322.) i [[hrvatski ban]] (1322.-1323.) iz obitelji [[Babonići|Babonića]]. Bio je sin kneza Babonega II., brat slavonskog bana [[Stjepan IV. Babonić|Stjepana IV.]] († o. 1320.) i nećak bana [[Stjepan III. Babonić|Stjepana III.]] († nakon 1295.).
'''Ivan I. Babonić''' († nakon [[1334.]]), [[Slavonija|slavonski]] [[knez]], [[ban|slavonski ban]] (1316. – 1322.) i [[hrvatski ban]] (1322. – 1323.) iz obitelji [[Babonići|Babonića]]. Bio je sin kneza Babonega II., brat slavonskog bana [[Stjepan IV. Babonić|Stjepana IV.]] († o. 1320.) i nećak bana [[Stjepan III. Babonić|Stjepana III.]] († nakon 1295.).


Poslije smrti njegova rođaka bana [[Radoslav I. Babonić|Radoslava I.]] [[1295.]] godine koji nije ostavio muških potomaka, knez Ivan I. i njegova braća Stjepan V., [[Radoslav II. Babonić|Radoslav II.]] i Oto sukobili su se s kraljem [[Andrija III. Mlečanin|Andrijom III.]] (1292.-1301.) oko rođakovog nasljedstva, osobito grada [[Vrbas (grad)|Vrbasa]]. Međutim, potaknut političkim akcijama suparničke [[Anžuvinci|anžuvinske dinastije]], Andrija III. se izmirio s Babonićima u ljeto [[1299.]] godine te im dodijelio sve posjede preminulog Radoslava I., izuzev [[Susedgrad]]a, Vrbasa i [[Glaž]]a te im predao banski naslov.<ref>Kekez, Hrvoje, Pod znamenjem propetog lava, Povijest knezova Babonića do kraja 14. stoljeća, str. 109.</ref> Kao odgovor na darovnicu Andrije III., napuljski je kralj [[Karlo II. Anžuvinac]] potvrdio Babonićima [[7. rujna]] [[1299.]] godine sve posjede i dodijelio im nasljednu bansku čast.
Poslije smrti njegova rođaka bana [[Radoslav I. Babonić|Radoslava I.]] [[1295.]] godine koji nije ostavio muških potomaka, knez Ivan I. i njegova braća Stjepan V., [[Radoslav II. Babonić|Radoslav II.]] i Oto sukobili su se s kraljem [[Andrija III. Mlečanin|Andrijom III.]] (1292. – 1301.) oko rođakovog nasljedstva, osobito grada [[Vrbas (grad)|Vrbasa]]. Međutim, potaknut političkim akcijama suparničke [[Anžuvinci|anžuvinske dinastije]], Andrija III. se izmirio s Babonićima u ljeto [[1299.]] godine te im dodijelio sve posjede preminulog Radoslava I., izuzev [[Susedgrad]]a, Vrbasa i [[Glaž]]a te im predao banski naslov.<ref>Kekez, Hrvoje, Pod znamenjem propetog lava, Povijest knezova Babonića do kraja 14. stoljeća, str. 109.</ref> Kao odgovor na darovnicu Andrije III., napuljski je kralj [[Karlo II. Anžuvinac]] potvrdio Babonićima [[7. rujna]] [[1299.]] godine sve posjede i dodijelio im nasljednu bansku čast.


Dolaskom Anžuvinaca na hrvatsko-ugarsko prijestolje, Babonići su izgubili nasljednu bansku čast, zbog čega im je opala moć i utjecaj pa su se povezali s [[Habsburg]]ovcima preko bračnih veza s [[Gorički grofovi|Goričkim grofovima]], nakon što je knez Ivan I. uzeo [[1308.]] godine Klaru Eufemiju Goričku za svoju ženu.<ref>Kekez, Hrvoje, Pod znamenjem propetog lava, Povijest knezova Babonića do kraja 14. stoljeća, str. 114.</ref>
Dolaskom Anžuvinaca na hrvatsko-ugarsko prijestolje, Babonići su izgubili nasljednu bansku čast, zbog čega im je opala moć i utjecaj pa su se povezali s [[Habsburg]]ovcima preko bračnih veza s [[Gorički grofovi|Goričkim grofovima]], nakon što je knez Ivan I. uzeo [[1308.]] godine Klaru Eufemiju Goričku za svoju ženu.<ref>Kekez, Hrvoje, Pod znamenjem propetog lava, Povijest knezova Babonića do kraja 14. stoljeća, str. 114.</ref>
Redak 39: Redak 39:
Godine [[1309.]] sudjelovao je u sukobima u [[Furlanija|Furlaniji]] na strani goričko-tirolskog grofa Henrika II. Sukobi su se nastavili i [[1310.]] godine kada je knez Ivan I. opet došao s vojskom od šest stotina vojnika i potukao saveznika Henrikova protivnika, kneza Rizzara de Camina. Godine [[1313.]] ponovno je priskočio u pomoć grofu Henriku II. i opsjeo grad [[Udine]] te popalio i opustošio okolna sela.
Godine [[1309.]] sudjelovao je u sukobima u [[Furlanija|Furlaniji]] na strani goričko-tirolskog grofa Henrika II. Sukobi su se nastavili i [[1310.]] godine kada je knez Ivan I. opet došao s vojskom od šest stotina vojnika i potukao saveznika Henrikova protivnika, kneza Rizzara de Camina. Godine [[1313.]] ponovno je priskočio u pomoć grofu Henriku II. i opsjeo grad [[Udine]] te popalio i opustošio okolna sela.


Naslijedio je brata u banskoj časti i nastavio sukob s [[Gisingovci]]ma, koji su bili protivnici kralja [[Karlo I. Robert|Karla I. Roberta]] (1301.-1342.). U tim borbama, ranjen je prilikom opsjedanja grada Zdenca. Kralj mu je za nagradu dao grad [[Moslavina|Moslavinu]] te posjede [[Međurječje]] i Položnicu u Goričkoj župi, a potvrdio mu je još neke posjede, koje je Ivan već bio oteo protivnicima. Godine [[1316.]] hrvatsko-dalmatinski ban [[Mladen II. Šubić Bribirski]] (1312.-1322.) digao je vojsku protiv slavonskog bana Ivana, ali već [[1319.]] godine njih dvojica zajedno ratuju protiv srpskog kralja [[Stefan Uroš II.|Stefana Uroša Milutina]] (1282.-1321.).<ref>[http://hbl.lzmk.hr/clanak.aspx?id=977 Babonići - Hrvatski biografski leksikon]</ref>
Naslijedio je brata u banskoj časti i nastavio sukob s [[Gisingovci]]ma, koji su bili protivnici kralja [[Karlo I. Robert|Karla I. Roberta]] (1301. – 1342.). U tim borbama, ranjen je prilikom opsjedanja grada Zdenca. Kralj mu je za nagradu dao grad [[Moslavina|Moslavinu]] te posjede [[Međurječje]] i Položnicu u Goričkoj župi, a potvrdio mu je još neke posjede, koje je Ivan već bio oteo protivnicima. Godine [[1316.]] hrvatsko-dalmatinski ban [[Mladen II. Šubić Bribirski]] (1312. – 1322.) digao je vojsku protiv slavonskog bana Ivana, ali već [[1319.]] godine njih dvojica zajedno ratuju protiv srpskog kralja [[Stefan Uroš II.|Stefana Uroša Milutina]] (1282. – 1321.).<ref>[http://hbl.lzmk.hr/clanak.aspx?id=977 Babonići - Hrvatski biografski leksikon]</ref>


Braća Babonići podijelili su obiteljske posjede među sobom [[1313.]] i [[1314.]] godine, čime je Stjepan IV. dobio stare obiteljsku baštinu oko [[Sjeničak|Steničnjaka]], Ivan I. posjede oko [[Zrin]]a, a Radoslav II. posjede uz [[Sana|Sanu]] i grad [[Blagaj]], po kojem su njegovi potomci nazvani ''Blagajskima''.<ref>[http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=5050 Babonići - Hrvatska enciklopedija]</ref>
Braća Babonići podijelili su obiteljske posjede među sobom [[1313.]] i [[1314.]] godine, čime je Stjepan IV. dobio stare obiteljsku baštinu oko [[Sjeničak|Steničnjaka]], Ivan I. posjede oko [[Zrin]]a, a Radoslav II. posjede uz [[Sana|Sanu]] i grad [[Blagaj]], po kojem su njegovi potomci nazvani ''Blagajskima''.<ref>[http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=5050 Babonići - Hrvatska enciklopedija]</ref>

Inačica od 22. srpnja 2021. u 20:57

Ivan Babonić
slavonski ban
knez
Smrtiza 1334.
Plemićka kuća/obiteljBabonić
SuprugaKlara Eufemija Gorička
Djeca
nekoliko kćeri
OtacBaboneg II.
Vjerarimokatoličanstvo

Ivan I. Babonić († nakon 1334.), slavonski knez, slavonski ban (1316. – 1322.) i hrvatski ban (1322. – 1323.) iz obitelji Babonića. Bio je sin kneza Babonega II., brat slavonskog bana Stjepana IV. († o. 1320.) i nećak bana Stjepana III. († nakon 1295.).

Poslije smrti njegova rođaka bana Radoslava I. 1295. godine koji nije ostavio muških potomaka, knez Ivan I. i njegova braća Stjepan V., Radoslav II. i Oto sukobili su se s kraljem Andrijom III. (1292. – 1301.) oko rođakovog nasljedstva, osobito grada Vrbasa. Međutim, potaknut političkim akcijama suparničke anžuvinske dinastije, Andrija III. se izmirio s Babonićima u ljeto 1299. godine te im dodijelio sve posjede preminulog Radoslava I., izuzev Susedgrada, Vrbasa i Glaža te im predao banski naslov.[1] Kao odgovor na darovnicu Andrije III., napuljski je kralj Karlo II. Anžuvinac potvrdio Babonićima 7. rujna 1299. godine sve posjede i dodijelio im nasljednu bansku čast.

Dolaskom Anžuvinaca na hrvatsko-ugarsko prijestolje, Babonići su izgubili nasljednu bansku čast, zbog čega im je opala moć i utjecaj pa su se povezali s Habsburgovcima preko bračnih veza s Goričkim grofovima, nakon što je knez Ivan I. uzeo 1308. godine Klaru Eufemiju Goričku za svoju ženu.[2]

Godine 1309. sudjelovao je u sukobima u Furlaniji na strani goričko-tirolskog grofa Henrika II. Sukobi su se nastavili i 1310. godine kada je knez Ivan I. opet došao s vojskom od šest stotina vojnika i potukao saveznika Henrikova protivnika, kneza Rizzara de Camina. Godine 1313. ponovno je priskočio u pomoć grofu Henriku II. i opsjeo grad Udine te popalio i opustošio okolna sela.

Naslijedio je brata u banskoj časti i nastavio sukob s Gisingovcima, koji su bili protivnici kralja Karla I. Roberta (1301. – 1342.). U tim borbama, ranjen je prilikom opsjedanja grada Zdenca. Kralj mu je za nagradu dao grad Moslavinu te posjede Međurječje i Položnicu u Goričkoj župi, a potvrdio mu je još neke posjede, koje je Ivan već bio oteo protivnicima. Godine 1316. hrvatsko-dalmatinski ban Mladen II. Šubić Bribirski (1312. – 1322.) digao je vojsku protiv slavonskog bana Ivana, ali već 1319. godine njih dvojica zajedno ratuju protiv srpskog kralja Stefana Uroša Milutina (1282. – 1321.).[3]

Braća Babonići podijelili su obiteljske posjede među sobom 1313. i 1314. godine, čime je Stjepan IV. dobio stare obiteljsku baštinu oko Steničnjaka, Ivan I. posjede oko Zrina, a Radoslav II. posjede uz Sanu i grad Blagaj, po kojem su njegovi potomci nazvani Blagajskima.[4]

Godine 1322. provalio je ban Ivan I. s braćom i bosanskim banovima u Hrvatsku, gdje je u bitki kod Blizne porazio hrvatskog bana Mladena II. Nakon pobjede kralj ga je imenovao banom čitave Slavonije, Hrvatske i Dalmacije. Kako nije imao uspjeha u obnovljanju kraljevske vlasti u Hrvatskoj, kralj Karlo I. ga je razriješio banske časti, zbog čega se Ivan I. sukobio s kraljem. Godine 1326. Babonići su izgubili staru baštinu Steničnjak, ali im je kralj poslije oprostio poslušnost i umjesto Steničnjaka predao im grad Donju Moslavinu. Istodobno, kralj je Ivana imenovao kraljičinim tavernikom (do 1333.).[5]

Bilješke

  1. ↑ Kekez, Hrvoje, Pod znamenjem propetog lava, Povijest knezova Babonića do kraja 14. stoljeća, str. 109.
  2. ↑ Kekez, Hrvoje, Pod znamenjem propetog lava, Povijest knezova Babonića do kraja 14. stoljeća, str. 114.
  3. ↑ Babonići - Hrvatski biografski leksikon
  4. ↑ Babonići - Hrvatska enciklopedija
  5. ↑ Babonići - Hrvatska enciklopedija

Literatura

  • Kekez, Hrvoje, Pod znamenjem propetog lava, Povijest knezova Babonića do kraja 14. stoljeća, Hrvatski institut za povijest, Zagreb, 2016. ISBN 978-953-7840-54-9

Vanjske poveznice


Prethodnik: Slavonski ban
(1316. - 1322.) 		Nasljednik:
Stjepan IV. Babonić Nikola Omodejev
Prethodnik: Hrvatski ban
(1322. - 1323.) 		Nasljednik:
Mladen II. Šubić Bribirski Ivan Ćuz
Nedovršeni članak Ivan Babonić koji govori o hrvatskom banu treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Ivan_Babonić&oldid=5939295"