Policentrični standardni jezik: razlika između inačica
m ref: nevidljivi znak |
Broj spašenih izvora: 2; broj poveznica koje su označene kao mrtve: 1) #IABot (v2.0.8 |
||
Redak 28: | Redak 28: | ||
Sve varijante su ravnopravne jer ''„pojmovi ʻpolicentrični’ ili ʻpolinacionalni’ jezik ne sugeriraju odnose dominacije među različitim centrima jednog jezika. Naprotiv, oni su uvedeni i koriste se s ciljem da naglase načelnu ravnopravnost različitih nacionalnih varijanata jednog jezika“''.<ref name=Ammon496>[[#refAmmon1995|Ammon 1995]], str. 496.</ref> Čak, ''„po svoj prilici je pojam ʻpolicentrični jezik’, odnosno [[publikacija|publikacije]] i diskusije koje se odnose na njega, barem donekle pridonio osvještavanju te načelne ravnopravnosti i ojačao [[samopouzdanje]] nekih centara“'' koji su se smatrali slabijima.<ref name=Ammon496/> |
Sve varijante su ravnopravne jer ''„pojmovi ʻpolicentrični’ ili ʻpolinacionalni’ jezik ne sugeriraju odnose dominacije među različitim centrima jednog jezika. Naprotiv, oni su uvedeni i koriste se s ciljem da naglase načelnu ravnopravnost različitih nacionalnih varijanata jednog jezika“''.<ref name=Ammon496>[[#refAmmon1995|Ammon 1995]], str. 496.</ref> Čak, ''„po svoj prilici je pojam ʻpolicentrični jezik’, odnosno [[publikacija|publikacije]] i diskusije koje se odnose na njega, barem donekle pridonio osvještavanju te načelne ravnopravnosti i ojačao [[samopouzdanje]] nekih centara“'' koji su se smatrali slabijima.<ref name=Ammon496/> |
||
[[Datoteka:Legal statuses of German in Europe.svg|thumb|left|240px|Policentrični njemački jezik]]Varijante su, dakle, načelno ravnopravne, što naravno ne znači da su jednake po svojoj prestižnosti. Na prestižnost utječe niz činilaca, a među glavnima su broj govornika i [[ekonomija|ekonomska]] snaga nacionalne zajednice koja se služi pojedinom varijantom.<ref>{{cite book |last=Kordić |first=Snježana |authorlink=Snježana Kordić |year=2010 |title=Jezik i nacionalizam |url=http://bib.irb.hr/datoteka/475567.Jezik_i_nacionalizam.pdf |series=Rotulus Universitas |location=Zagreb |publisher=Durieux |pages=96, 294–301 |isbn=978-953-188-311-5 |oclc=729837512 |archivedate=8. srpnja 2012 |archiveurl= |
[[Datoteka:Legal statuses of German in Europe.svg|thumb|left|240px|Policentrični njemački jezik]]Varijante su, dakle, načelno ravnopravne, što naravno ne znači da su jednake po svojoj prestižnosti. Na prestižnost utječe niz činilaca, a među glavnima su broj govornika i [[ekonomija|ekonomska]] snaga nacionalne zajednice koja se služi pojedinom varijantom.<ref>{{cite book |last=Kordić |first=Snježana |authorlink=Snježana Kordić |year=2010 |title=Jezik i nacionalizam |url=http://bib.irb.hr/datoteka/475567.Jezik_i_nacionalizam.pdf |series=Rotulus Universitas |location=Zagreb |publisher=Durieux |pages=96, 294–301 |isbn=978-953-188-311-5 |oclc=729837512 |archivedate=8. srpnja 2012. |archiveurl=https://www.webcitation.org/690BiBe4T?url=http://bib.irb.hr/datoteka/475567.Jezik_i_nacionalizam.pdf |accessdate=16. rujna 2014 |access-date=15. rujna 2014. }}</ref> Nejednaka prestižnost ne može se ni [[zakon]]om poništiti. Razlika u prestižnosti može se oslikati na primjeru različitih nacionalnih centara njemačkog jezika: Njemačka ima oko 10 puta više [[stanovništvo|stanovnika]] od Austrije i 19 puta više od onog dijela Švicarske koji govori njemački, a [[bruto domaći proizvod]] Njemačke je [[1991.]] bio 9,6 puta veći od austrijskog i 10,6 puta veći od onog dijela Švicarske u kojem se govori njemački.<ref>[[#refAmmon1995|Ammon 1995]], str. 484.</ref> Posljedica toga je veća prestižnost njemačke varijante od austrijske ili švicarske, što se očituje i u tome da mnogo više [[riječ]]i iz njemačke varijante ulazi u austrijsku ili švicarsku, nego obrnuto.<ref>[[#refAmmon1995|Ammon 1995]], str. 494–495.</ref> Također, kad se njemački uči kao strani jezik, najčešće se uči njemačka varijanta, daleko manje austrijska, a sasvim neznatno švicarska. To ne iznenađuje jer poznato je da kodificirajuće [[knjiga|knjige]] ''„jačih centara imaju veći prestiž“'' za [[stranac|strance]] koji uče taj jezik.<ref>[[#refAmmon1995|Ammon 1995]], str. 498.</ref> Npr. u [[Slovenija|Sloveniji]] se uči ponajprije njemačka, a ne austrijska varijanta njemačkog, iako je [[Slovenci]]ma Austrija susjedna zemlja.<ref>{{cite news |date=26. veljače 2004 |title=Vsaj dva tuja jezika |publisher=Delo |location=Ljubljana |page=9 |issn=1580-5352}}</ref> |
||
Oslikana asimetrija među centrima njemačkog jezika nije rezultat nekakve ciljane jezične politike od strane Njemačke [[država|države]], nego ''„asimetrija je posljedica nejednake veličine i ekonomske snage tih triju centara“''.<ref name=Ammon496/> Ovo što je pokazano na primjeru varijanata njemačkog jezika vrijedi i za varijante drugih policentričnih jezika: ''„Jezične asimetrije ili asimetrije vezane za jezik između ekonomski jačih i slabijih centara policentričnog jezika postoje vjerojatno u svim ili u većini primjera takvog jezičnog tipa“''.<ref>[[#refAmmon1995|Ammon 1995]], str. 497.</ref> |
Oslikana asimetrija među centrima njemačkog jezika nije rezultat nekakve ciljane jezične politike od strane Njemačke [[država|države]], nego ''„asimetrija je posljedica nejednake veličine i ekonomske snage tih triju centara“''.<ref name=Ammon496/> Ovo što je pokazano na primjeru varijanata njemačkog jezika vrijedi i za varijante drugih policentričnih jezika: ''„Jezične asimetrije ili asimetrije vezane za jezik između ekonomski jačih i slabijih centara policentričnog jezika postoje vjerojatno u svim ili u većini primjera takvog jezičnog tipa“''.<ref>[[#refAmmon1995|Ammon 1995]], str. 497.</ref> |
||
Redak 82: | Redak 82: | ||
Kod policentričnih jezika varijante su potpuno ravnopravne, i svaka nacionalna zajednica u kojoj se govori pojedina varijanta samostalno odlučuje kako će je kodificirati.<ref name=Ammon496/> Tako se npr. razlikuju kodifikacije leksika engleskog jezika: ''„Pored ʻOxford English Dictionary’ [britanska kodifikacija] i ʻWebster’ [američka kodifikacija] postoje sada i australski, [[Južna Afrika|južnoafrički]] i [[Kanada|kanadski]] rječnici, koji leksički kodificiraju svoju nacionalnu varijantu“''.<ref>[[#refClyne2001|Clyne 2001]], str. 288.</ref> |
Kod policentričnih jezika varijante su potpuno ravnopravne, i svaka nacionalna zajednica u kojoj se govori pojedina varijanta samostalno odlučuje kako će je kodificirati.<ref name=Ammon496/> Tako se npr. razlikuju kodifikacije leksika engleskog jezika: ''„Pored ʻOxford English Dictionary’ [britanska kodifikacija] i ʻWebster’ [američka kodifikacija] postoje sada i australski, [[Južna Afrika|južnoafrički]] i [[Kanada|kanadski]] rječnici, koji leksički kodificiraju svoju nacionalnu varijantu“''.<ref>[[#refClyne2001|Clyne 2001]], str. 288.</ref> |
||
I nacionalni centri njemačkog jezika raspolažu vlastitim kodificiranjem svoje varijante: ''„Kao primjere kodificiranja njihovog standardnog njemačkog navest ću ovdje samo [...]: za [[Njemačka|Njemačku]] DUDEN, za [[Austrija|Austriju]] ʻAustrijski rječnik’ (37. izdanje 1990) i za [[Švicarska|Švicarsku]] školski rječnik ʻNaše rječničko blago’ (I. Bigler i dr. 1987)“''..<ref>[[#refAmmon1995|Ammon 1995]], str. 459.</ref> Austrijski rječnik ''(Österreichisches Wörterbuch)'' izišao je prvi puta [[1951.]], u međuvremenu je po nalogu austrijskog Ministarstva [[obrazovanje|obrazovanja]], [[znanost]]i i [[kultura|kulture]] izišlo već 40. izdanje s više od 1000 stranica, a postoji i skraćena verzija koja se koristi u austrijskim [[škola]]ma. U navedenim djelima pojedine nacionalne jezične specifičnosti imaju porijeklo u lokalnim [[dijalekt]]ima.<ref>{{cite book |last=Kordić |first=Snježana |authorlink=Snježana Kordić |editor1-last=Badurina |editor1-first=Lada |editor1-link=Lada Badurina |editor2-last=Pranjković |editor2-first=Ivo |editor2-link=Ivo Pranjković |editor3-last=Silić |editor3-first=Josip |editor3-link=Josip Silić |title=Jezični varijeteti i nacionalni identiteti |publisher=Disput |pages=88 |chapter=Policentrični standardni jezik |url=http://bib.irb.hr/datoteka/426269.POLICENTRICNI_STANDARDNI.PDF |location=Zagreb |year=2009 |isbn=978-953-260-054-4 |oclc=437306433 |archivedate=4. kolovoza 2012 |archiveurl= |
I nacionalni centri njemačkog jezika raspolažu vlastitim kodificiranjem svoje varijante: ''„Kao primjere kodificiranja njihovog standardnog njemačkog navest ću ovdje samo [...]: za [[Njemačka|Njemačku]] DUDEN, za [[Austrija|Austriju]] ʻAustrijski rječnik’ (37. izdanje 1990) i za [[Švicarska|Švicarsku]] školski rječnik ʻNaše rječničko blago’ (I. Bigler i dr. 1987)“''..<ref>[[#refAmmon1995|Ammon 1995]], str. 459.</ref> Austrijski rječnik ''(Österreichisches Wörterbuch)'' izišao je prvi puta [[1951.]], u međuvremenu je po nalogu austrijskog Ministarstva [[obrazovanje|obrazovanja]], [[znanost]]i i [[kultura|kulture]] izišlo već 40. izdanje s više od 1000 stranica, a postoji i skraćena verzija koja se koristi u austrijskim [[škola]]ma. U navedenim djelima pojedine nacionalne jezične specifičnosti imaju porijeklo u lokalnim [[dijalekt]]ima.<ref>{{cite book |last=Kordić |first=Snježana |authorlink=Snježana Kordić |editor1-last=Badurina |editor1-first=Lada |editor1-link=Lada Badurina |editor2-last=Pranjković |editor2-first=Ivo |editor2-link=Ivo Pranjković |editor3-last=Silić |editor3-first=Josip |editor3-link=Josip Silić |title=Jezični varijeteti i nacionalni identiteti |publisher=Disput |pages=88 |chapter=Policentrični standardni jezik |url=http://bib.irb.hr/datoteka/426269.POLICENTRICNI_STANDARDNI.PDF |location=Zagreb |year=2009 |isbn=978-953-260-054-4 |oclc=437306433 |archivedate=4. kolovoza 2012. |archiveurl=https://www.webcitation.org/69f5Mtzox?url=http://bib.irb.hr/datoteka/426269.POLICENTRICNI_STANDARDNI.PDF |accessdate=16. rujna 2014 |access-date=15. rujna 2014. }}</ref> |
||
Kodificiranje norme se kod [[Latinska Amerika|latinskoameričkih]] varijanti [[španjolski|španjolskog]] i [[portugalski|portugalskog]] rano odvojilo od [[Europa|europskog]] polaznog idioma, pogotovo što se tiče leksika. Već i u začetcima teorije policentričnosti navedena je zasebna kodifikacija varijanata: ''„U policentričnoj standardizaciji različiti skupovi normi mogu odražavati nezavisne kodifikacije dijalektalnih ili drugih jezičnih razlika (npr. upotrebu različitih pisama za pisanje jezika) koje su povezane s razlikama u [[politika|političkom]] ili u [[religija|religijskom]] identitetu ili u [[zemljopis]]noj lokaciji“''.<ref name=Stewart/> Kod varijanata policentričnog jezika je, dakle, normalna pojava da se svaka od njih nezavisno kodificira. |
Kodificiranje norme se kod [[Latinska Amerika|latinskoameričkih]] varijanti [[španjolski|španjolskog]] i [[portugalski|portugalskog]] rano odvojilo od [[Europa|europskog]] polaznog idioma, pogotovo što se tiče leksika. Već i u začetcima teorije policentričnosti navedena je zasebna kodifikacija varijanata: ''„U policentričnoj standardizaciji različiti skupovi normi mogu odražavati nezavisne kodifikacije dijalektalnih ili drugih jezičnih razlika (npr. upotrebu različitih pisama za pisanje jezika) koje su povezane s razlikama u [[politika|političkom]] ili u [[religija|religijskom]] identitetu ili u [[zemljopis]]noj lokaciji“''.<ref name=Stewart/> Kod varijanata policentričnog jezika je, dakle, normalna pojava da se svaka od njih nezavisno kodificira. |
||
Redak 99: | Redak 99: | ||
== Vanjske poveznice == |
== Vanjske poveznice == |
||
* [http://www.profil.hr/skolski-portal/standardni-njemacki-jezik Policentrični standardni njemački jezik] u Školskom portalu ʻProfil’ (pristupljeno 16. rujna 2014) |
* [http://www.profil.hr/skolski-portal/standardni-njemacki-jezik Policentrični standardni njemački jezik]{{Neaktivna poveznica|bot=InternetArchiveBot }} u Školskom portalu ʻProfil’ (pristupljeno 16. rujna 2014) |
||
* Izvedeni oblici od ''[http://hjp.znanje.hr/index.php?show=kosi_oblici&id=eVtiUBM%3D policentričan]'' |
* Izvedeni oblici od ''[http://hjp.znanje.hr/index.php?show=kosi_oblici&id=eVtiUBM%3D policentričan]'' |
||
Inačica od 12. kolovoza 2021. u 05:20
Policentrični standardni jezik je jezik kojim govori više nacija tako da svaka nacija ima svoju standardnu nacionalnu varijanatu prepoznatljivu po nekim jezičnim razlikama. Te jezične razlike su uvrštene u kodificirajuće knjige dotične varijante (tj. u rječnik, gramatiku, pravopis) i svaka varijanta se nezavisno kodificira u skladu s jezičnom praksom njenih govornika. Policentrični jezik nije mješavina varijanata, nego ga govornici govore u obliku jedne od varijanata. Svaka varijanta je standardna, što znači da opslužuje sve sfere društvenog života (polifunkcionalna je i polivalentna).
Jezici s više kodificirajućih centara su česta pojava, svi veći europski jezici i mnogi neeuropski su policentrični.[1] U najznačajnijoj monografiji o policentričnim jezicima koju su izradili najpoznatiji sociolingvisti iz čitavog svijeta opisuju se kao policentrični: engleski jezik, njemački, francuski, španjolski, portugalski, arapski, malajski, nizozemski, armenski itd.[2] Za razliku od policentričnih jezika, monocentrični jezici kakav je npr. japanski ili ruski nemaju nekoliko standardiziranih varijanata.[2]
Definicija policentričnog jezika
U jezikoslovnom leksikonu se policentrični ili pluricentrični standardni jezik definira kao
Još jedna definicija iz drugog leksikona opisuje ga kao
Iz te definicije je vidljivo da nacije čine kodificirajuće centre i da su razlike između varijanata najveće na planu rječničkog blaga i izgovora.
Povijest teorije policentričnosti
Razvoj sociolingvističke teorije policentričnih jezika i njenih pojmova započinje 60-ih godina 20. stoljeća na različitim mjestima u svijetu.[5] Pojam nacionalne varijante potječe od sociolingvista Georga V. Stepanova,[6] i Elise Riesel[7] (podrijetlom iz Austrije), a pojam policentričnog jezika od predstavnika američke sociolingvistike Williama A. Stewarta[8] i predstavnika njemačke sociolingvistike Heinza Klossa.[9] Oba pojma su ubrzo objedinjena u jednoj teoriji jer policentrični standardni jezik uvijek čine njegove standardne varijante, a standardne varijante su uvijek varijante nekog policentričnog standardnog jezika. Ti pojmovi pripadaju istoj pojavi, a razlika među njima je potjecala samo od toga što se pojavi pristupalo s njenih različitih razina. Teorija policentričnosti sa svojim modelom varijanata postala je općeprihvaćena u svijetu kao isproban i dokazan sociolingvistički model za opis brojnih jezičnih konstelacija.[10]
Termin policentrični odnosno pluricentrični
Izrazi policentrični (engleski: polycentric) i pluricentrični (engleski: pluricentric) imaju u sociolingvistici isto značenje, oni su sinonimi i oba oblika su ispravna. Osnivači teorije Stewart[8] i Kloss[9] su u svojim najranijim radovima upotrebljavali oblik policentrični standardni jezik, a kasnije se u sociolingvistici kao sinonim pojavljuje i drugi oblik. U Hrvatskoj i među jezikoslovcima i u široj kulturnoj javnosti se češće pojavljuje oblik policentrični jezik. Inače, uz termin policentrični jezik nije nužno uvijek dodavati i izraz standardni jer svaki policentrični jezik je standardni jezik. Također i uz izraz varijanta nije nužno dometnuti standardna jer po definiciji je svaka nacionalna varijanta ujedno i standardna varijanta.
Razlika u prestižnosti među varijantama
Sve varijante su ravnopravne jer „pojmovi ʻpolicentrični’ ili ʻpolinacionalni’ jezik ne sugeriraju odnose dominacije među različitim centrima jednog jezika. Naprotiv, oni su uvedeni i koriste se s ciljem da naglase načelnu ravnopravnost različitih nacionalnih varijanata jednog jezika“.[11] Čak, „po svoj prilici je pojam ʻpolicentrični jezik’, odnosno publikacije i diskusije koje se odnose na njega, barem donekle pridonio osvještavanju te načelne ravnopravnosti i ojačao samopouzdanje nekih centara“ koji su se smatrali slabijima.[11]
Varijante su, dakle, načelno ravnopravne, što naravno ne znači da su jednake po svojoj prestižnosti. Na prestižnost utječe niz činilaca, a među glavnima su broj govornika i ekonomska snaga nacionalne zajednice koja se služi pojedinom varijantom.[12] Nejednaka prestižnost ne može se ni zakonom poništiti. Razlika u prestižnosti može se oslikati na primjeru različitih nacionalnih centara njemačkog jezika: Njemačka ima oko 10 puta više stanovnika od Austrije i 19 puta više od onog dijela Švicarske koji govori njemački, a bruto domaći proizvod Njemačke je 1991. bio 9,6 puta veći od austrijskog i 10,6 puta veći od onog dijela Švicarske u kojem se govori njemački.[13] Posljedica toga je veća prestižnost njemačke varijante od austrijske ili švicarske, što se očituje i u tome da mnogo više riječi iz njemačke varijante ulazi u austrijsku ili švicarsku, nego obrnuto.[14] Također, kad se njemački uči kao strani jezik, najčešće se uči njemačka varijanta, daleko manje austrijska, a sasvim neznatno švicarska. To ne iznenađuje jer poznato je da kodificirajuće knjige „jačih centara imaju veći prestiž“ za strance koji uče taj jezik.[15] Npr. u Sloveniji se uči ponajprije njemačka, a ne austrijska varijanta njemačkog, iako je Slovencima Austrija susjedna zemlja.[16]
Oslikana asimetrija među centrima njemačkog jezika nije rezultat nekakve ciljane jezične politike od strane Njemačke države, nego „asimetrija je posljedica nejednake veličine i ekonomske snage tih triju centara“.[11] Ovo što je pokazano na primjeru varijanata njemačkog jezika vrijedi i za varijante drugih policentričnih jezika: „Jezične asimetrije ili asimetrije vezane za jezik između ekonomski jačih i slabijih centara policentričnog jezika postoje vjerojatno u svim ili u većini primjera takvog jezičnog tipa“.[17]
Štoviše, ta pojava nije ograničena na varijante, nego potpuno iste razlike u prestižnosti postoje i među jezicima: premda su jezici načelno ravnopravni, ipak je uvijek neki prestižniji i više se uči u svijetu, npr. engleski, a drugi manje, npr. mađarski. Neosporna je „činjenica da jezici (po svom prestižu, lakoći učenja itd.) nisu jednaki i da se ni pomoću zakona ne mogu učiniti jednakima. [...] Potpuna jednakost u statusu, funkciji i prestižu je nerealan, neostvariv cilj“.[18]
Ako vremenom dođe do promjene u čimbenicima koji uzrokuju prestiž, onda dotad prestižnija varijanta ne mora i ostati takvom. Npr. kad se ekonomska snaga centara preokrene, dolazi i do preokretanja jezične prestižnosti, što se može vidjeti na primjeru Portugala, koji je prije bio jezično prestižniji od Brazila, ali se to krajem 20. stoljeća promijenilo u suprotno. Nadalje, tu je i primjer Velike Britanije, čija nekadašnja jezična prestižnost naspram SAD-a se u 20. stoljeću preokrenula u suprotno.[19]
Ista dijalektalna osnova varijanata
Varijante policentričnog jezika moraju u svojoj osnovici imati isti dijalekt. Zato npr. češki i slovački, ili makedonski i bugarski nisu varijante jednog policentričnog jezika jer su standardizirani na različitim dijalektalnim osnovama.[20] Već je i Kloss isticao da je kod varijanata jednog policentričnog jezika neophodno da počivaju na istom dijalektu ili na jako srodnim dijalektima:
Razlike između varijanata policentričnog jezika
Između varijanata policentričnog jezika postoje razlike na svim jezičnim razinama. Tako kod varijanata njemačkog jezika „primjeri pokazuju da se nacionalne specifičnosti mogu posebno lako naći u rječničkom blagu; međutim, ima ih i na drugim jezičnim razinama i u gramatici. [...] Budući da stoga Njemačka, Austrija i Švicarska imaju svoje vlastite nacionalne varijante [...], radi se o nacionalnim centrima njemačkog jezika“.[22]
Austrijski jezikoslovac Hans-Dieter Pohl navodi neke razlike:
Između varijanata engleskog jezika su npr. razlike u izgovoru tolike da ponekad dovode do nesporazuma: „Čak i između australskog i novozelandskog engleskog dolazi do nesporazuma zbog vokalskih razlika (novozelandsko ʻdesk’ se krivo shvaća kao australsko ʻdisk’)“.[24]
U Australiji se naspram Velike Britanije u govoru više reducira, pa pitanje Did you go to the party? zvuči u Australiji Jergoda the party?, pitanje What is your problem? zvuči Woss jer problem?[25]
Vokabular varijanata engleskog jezika također se razlikuje, npr. u Americi elevator umjesto britanskog lift; restroom umjesto toilet; fall umjesto autumn; cookie umjesto biscuit; gas umjesto petrol; candies umjesto sweets; can umjesto tin; to call (up) umjesto to ring (up). U Americi su nastala i skraćivanja poput gonna umjesto going to, wanna umjesto want to.[25]
U morfologiji se za izražavanje prošlosti daje u Americi prednost oblicima burned, dreamed, a u Britaniji oblicima burnt, dreamt. U Americi se često ne koristi prilog it’s really good, nego it’s real good. U sintaksi se također razlikuju, npr. u Americi se koristi do zajedno s have u pitanjima, stavlja se would uz glagol koji dolazi zajedno s wish, pa rečenice u Americi glase Do you have a pencil?, I wish I would have done it, a u Britaniji Have you got a pencil?, I wish I had done it.[25]
I pravopis se razlikuje, npr. Amerika/Britanija: -se/-ce (defense/defence), -er/-re (center/centre), -or/-our (honor/honour).[24] U švicarskoj varijanti naspram njemačke varijante npr. uopće se ne koristi slovo ß.
Razlike poput gore nabrojanih postoje u svim policentričnim jezicima, npr. autobus se u Španjolskoj kaže autobus, a u meksičkoj varijanti španjolskog kaže se camion; klip kukuruza je u Španjolskoj mazorca de maiz a u Meksiku elote; puran je u Španjolskoj pavo a u Meksiku guajolote.[25]
Zaključno se o svim policentričnim jezicima može reći da razlike koje postoje među varijantama svakog policentričnog jezika „su naspram zajedničke jezične osnove s riječima, glasovima, oblicima, značenjima i izgradnjom rečenice ipak brojčano toliko male da se i nadalje radi samo o jednom jeziku, koji ima svoje varijante vezane za države“.[26]
Razvoj varijanata u prošlosti
Neki policentrični jezici su prvotno imali samo jedan centar i bili ujednačeni. Postali su policentrični zato što „jezici kojima govori nekoliko nacija daju vremenom nacionalne ʻjezične varijante’, prvenstveno na fonetskoj i leksičkoj razini, dijelom i na gramatičkoj, ali one ne ugrožavaju međusobnu razumljivost“.[25]
Drugi policentrični jezici nikada nisu bili ujednačeni. Na primjer, njemački jezik nikada nije bio jedinstven, nego su postojale teritorijalne diferencijacije koje i danas postoje:
Regionalne posebnosti, i izgovorne i leksičke naravi, postojale su davno prije nego što je njemački jezik u 19. st. standardiziran: već u 11. st. postoji poseban švicarski njemački pisani jezik, čije su se posebnosti u leksiku, morfologiji i drugome održale do danas,[28] a u Beču se od 13. st. koristi jedan također poseban pisani jezik.[29] Zato Ingo Reiffenstein govoreći o policentričnosti njemačkog jezika umjesto izraza nacionalna policentričnost koristi izraz regionalna policentričnost jer policentričnost njemačkog jezika „uvjetovana je faktorima koji su stariji od današnjih nacija“.[30]
I u primjeru malajskog policentričnog jezika teritorijalne diferencijacije su postojale prije nego što su se teritoriji na kojima se taj jezik govori oformili kao države i nacije sa svojim nacionalnim varijantama.[31]
Varijante mnogih policentričnih jezika razvijale su se u međusobno različitim jezičnopovijesnim uvjetima. Na primjer, kod irskog engleskog, australskog engleskog, kod Black English kao podvarijante američkog engleskog je jezičnopovijesna pozadina jako heterogena.[32]
Nezavisna kodifikacija varijanata
Kod policentričnih jezika varijante su potpuno ravnopravne, i svaka nacionalna zajednica u kojoj se govori pojedina varijanta samostalno odlučuje kako će je kodificirati.[11] Tako se npr. razlikuju kodifikacije leksika engleskog jezika: „Pored ʻOxford English Dictionary’ [britanska kodifikacija] i ʻWebster’ [američka kodifikacija] postoje sada i australski, južnoafrički i kanadski rječnici, koji leksički kodificiraju svoju nacionalnu varijantu“.[33]
I nacionalni centri njemačkog jezika raspolažu vlastitim kodificiranjem svoje varijante: „Kao primjere kodificiranja njihovog standardnog njemačkog navest ću ovdje samo [...]: za Njemačku DUDEN, za Austriju ʻAustrijski rječnik’ (37. izdanje 1990) i za Švicarsku školski rječnik ʻNaše rječničko blago’ (I. Bigler i dr. 1987)“..[34] Austrijski rječnik (Österreichisches Wörterbuch) izišao je prvi puta 1951., u međuvremenu je po nalogu austrijskog Ministarstva obrazovanja, znanosti i kulture izišlo već 40. izdanje s više od 1000 stranica, a postoji i skraćena verzija koja se koristi u austrijskim školama. U navedenim djelima pojedine nacionalne jezične specifičnosti imaju porijeklo u lokalnim dijalektima.[35]
Kodificiranje norme se kod latinskoameričkih varijanti španjolskog i portugalskog rano odvojilo od europskog polaznog idioma, pogotovo što se tiče leksika. Već i u začetcima teorije policentričnosti navedena je zasebna kodifikacija varijanata: „U policentričnoj standardizaciji različiti skupovi normi mogu odražavati nezavisne kodifikacije dijalektalnih ili drugih jezičnih razlika (npr. upotrebu različitih pisama za pisanje jezika) koje su povezane s razlikama u političkom ili u religijskom identitetu ili u zemljopisnoj lokaciji“.[8] Kod varijanata policentričnog jezika je, dakle, normalna pojava da se svaka od njih nezavisno kodificira.
Vidi još
Izvori
- ↑ Blum 2002, str. 124.
- ↑ a b Clyne, Michael G., ur. 1992. Pluricentric Languages: Differing Norms in Different Nations. Contributions to the sociology of language 62 (engleski). Mouton de Gruyter. Berlin & New York. str. 481. ISBN 3-11-012855-1. OCLC 24668375. Pristupljeno 15. rujna 2014.
- ↑ Glück, Helmut, ur. 2000. Metzler Lexikon Sprache (njemačkom) 2. izd. izdanje. J.B. Metzler. Stuttgart. str. 535. ISBN 978-3-476-01519-8. OCLC 44088332CS1 održavanje: nepoznati jezik (link) CS1 održavanje: nepoznati jezik njemačkom (link)
- ↑ Bußmann, Hadumod, ur. 2002. Lexikon der Sprachwissenschaft (njemačkom) 3. izd. izdanje. Alfred Kröner. Stuttgart. str. 521–522. ISBN 978-3-520-45203-0. OCLC 52379933CS1 održavanje: nepoznati jezik (link) CS1 održavanje: nepoznati jezik njemačkom (link)
- ↑ Ammon 1995, str. 42–49.
- ↑ Stepanov, Georg V. 1969. Social'no-geografičeskaja differenciacija ispanskogo jazyka na urovne nacional'nych variantov. Voprosy social’noj lingvistiki (ruskom). Lenjingrad: 284–308CS1 održavanje: nepoznati jezik (link) CS1 održavanje: nepoznati jezik ruskom (link)
- ↑ Riesel, Elise. 1962. Nacional'nye varianty sovremennogo nemeckogo jazyka. Inostrannye jazyki v schkole (ruskom). 6: 103–110CS1 održavanje: nepoznati jezik (link) CS1 održavanje: nepoznati jezik ruskom (link)
- ↑ a b c Stewart, William A. 1968. A Sociolinguistic Typology for Describing National Multilingualism. Fishman, Joshua A., ur. (ur.). Readings in the Sociology of Language (engleski). Mouton. The Hague, Paris. str. 534. OCLC 306499
- ↑ a b Kloss 1976, str. 310–312.
- ↑ Gröschel 2009, str. 78.
- ↑ a b c d Ammon 1995, str. 496.
- ↑ Kordić, Snježana. 2010. Jezik i nacionalizam (PDF). Rotulus Universitas. Durieux. Zagreb. str. 96, 294–301. ISBN 978-953-188-311-5. OCLC 729837512. Inačica izvorne stranice (PDF) arhivirana 8. srpnja 2012. Pristupljeno 15. rujna 2014. Navedeno je više parametara
|accessdate=
i|access-date=
(pomoć) - ↑ Ammon 1995, str. 484.
- ↑ Ammon 1995, str. 494–495.
- ↑ Ammon 1995, str. 498.
- ↑ Vsaj dva tuja jezika. Delo. Ljubljana. 26. veljače 2004. str. 9. ISSN 1580-5352
- ↑ Ammon 1995, str. 497.
- ↑ Blum 2002, str. 170.
- ↑ Ammon 1995, str. 496–497.
- ↑ Kloss 1976, str. 312.
- ↑ Kloss 1976, str. 310.
- ↑ Ammon 1995, str. 158–159.
- ↑ Pohl, Hans-Dieter. 1998. Hochsprache und nationale Varietät: sprachliche Aspekte. Kettemann, Bernhard; de Cillia, Rudolf; Landsiedler, Isabel, ur. (ur.). Sprache und Politik: Verbal-Werkstattgespraeche. Sprache Im Kontext ; vol 3 (njemačkom). Peter Lang. Frankfurt am Main. str. 11. ISBN 978-3-631321-53-9. OCLC 40043817CS1 održavanje: nepoznati jezik (link) CS1 održavanje: nepoznati jezik njemačkom (link)
- ↑ a b Clyne 2001, str. 289.
- ↑ a b c d e Mattusch, Hans-Jürgen. 1999. Vielsprachigkeit: Fluch oder Segen für die Menschheit?. Hallesche Sprach- und Textforschung ; vol 6 (njemačkom). Peter Lang. Frankfurt am Main & New York. str. 74–75. ISBN 978-3-631305-87-4. OCLC 41833467CS1 održavanje: nepoznati jezik (link) CS1 održavanje: nepoznati jezik njemačkom (link)
- ↑ Wiesinger, Peter. 1988. Die deutsche Sprache in Österreich. Wiesinger, Peter, ur. (ur.). Das österreichische Deutsch. Schriften zur deutschen Sprache in Österreich ; vol 12 (njemačkom). Böhlau. Wien & Köln & Graz. str. 10. ISBN 978-3-205073-22-2. OCLC 19903129CS1 održavanje: nepoznati jezik (link) CS1 održavanje: nepoznati jezik njemačkom (link)
- ↑ Földes, Csaba. 2002. Deutsch als Sprache mit mehrfacher Regionalität: Die diatopische Variationsbreite. Muttersprache (njemačkom). Wiesbaden. 112 (3): 225. ISSN 0027-514XCS1 održavanje: nepoznati jezik (link) CS1 održavanje: nepoznati jezik njemačkom (link)
- ↑ Sonderegger, Stefan. 1985. Die Entwicklung des Verhältnisses von Standardsprache und Mundarten in der deutschen Schweiz. Besch, Werner; Reichmann, Oskar; Sonderegger, Stefan, ur. (ur.). Sprachgeschichte. Ein Handbuch zur Geschichte der deutschen Sprache und ihrer Erforschung. Handbücher zur Sprach- und Kommunikationswissenschaft ; vol 2 (njemačkom). de Gruyter. Berlin & New York. str. 1890–1901. ISBN 3-11-009590-4. OCLC 610943208CS1 održavanje: nepoznati jezik (link) CS1 održavanje: nepoznati jezik njemačkom (link)
- ↑ Wiesinger, Peter. 1985. Die Entwicklung des Verhältnisses von Mundart und Standardsprache in Österreich. Besch, Werner; Reichmann, Oskar; Sonderegger, Stefan, ur. (ur.). Sprachgeschichte. Ein Handbuch zur Geschichte der deutschen Sprache und ihrer Erforschung. Handbücher zur Sprach- und Kommunikationswissenschaft ; vol 2 (njemačkom). de Gruyter. Berlin & New York. str. 1944–1945. ISBN 3-11-009590-4. OCLC 610943208CS1 održavanje: nepoznati jezik (link) CS1 održavanje: nepoznati jezik njemačkom (link)
- ↑ Reiffenstein, Ingo. 2001. Das Problem der nationalen Varietäten. Zeitschrift für deutsche Philologie (njemačkom). Berlin. 120 (1): 88. ISSN 0044-2496CS1 održavanje: nepoznati jezik (link) CS1 održavanje: nepoznati jezik njemačkom (link)
- ↑ Haji Omar, Asmah. 1992. Malay as a pluricentric language. Clyne, Michael G., ur. (ur.). Pluricentric Languages: Differing Norms in Different Nations. Contributions to the sociology of language 62 (engleski). Mouton de Gruyter. Berlin & New York. str. 403–406. ISBN 3-11-012855-1. OCLC 24668375. Pristupljeno 17. rujna 2014.
- ↑ Gröschel 2009, str. 77–78.
- ↑ Clyne 2001, str. 288.
- ↑ Ammon 1995, str. 459.
- ↑ Kordić, Snježana. 2009. Policentrični standardni jezik. Badurina, Lada; Pranjković, Ivo; Silić, Josip (ur.). Jezični varijeteti i nacionalni identiteti (PDF). Disput. Zagreb. str. 88. ISBN 978-953-260-054-4. OCLC 437306433. Inačica izvorne stranice (PDF) arhivirana 4. kolovoza 2012. Pristupljeno 15. rujna 2014. Navedeno je više parametara
|accessdate=
i|access-date=
(pomoć)
- Ammon, Ulrich. 1995. Die deutsche Sprache in Deutschland, Österreich und der Schweiz: das Problem der nationalen Varietäten (njemačkom). Walter de Gruyter. Berlin & New York. str. 575. ISBN 3-11-014753-X. OCLC 33981055. Pristupljeno 17. rujna 2014.CS1 održavanje: nepoznati jezik (link) CS1 održavanje: nepoznati jezik njemačkom (link)
- Blum, Daniel. 2002. Sprache und Politik: Sprachpolitik und Sprachnationalismus in der Republik Indien und dem sozialistischen Jugoslawien (1945-1991). Beiträge zur Südasienforschung; vol. 192 (njemačkom). Ergon. Würzburg. str. 200. ISBN 3-89913-253-X. OCLC 51961066CS1 održavanje: nepoznati jezik (link) CS1 održavanje: nepoznati jezik njemačkom (link)
- Clyne, Michael G. 2001. Englisch zwischen plurizentrischer Nationalsprache und internationaler Sprache. Ehlich, Konrad; Ossner, Jakob; Stammerjohann, Harro, ur. (ur.). Hochsprachen in Europa: Entstehung, Geltung, Zukunft (njemačkom). Fillibach. Freiburg im Breisgau. str. 283–299. ISBN 978-3-931240-16-5. OCLC 48083672CS1 održavanje: nepoznati jezik (link) CS1 održavanje: nepoznati jezik njemačkom (link)
- Gröschel, Bernhard. 2009. Das Serbokroatische zwischen Linguistik und Politik: mit einer Bibliographie zum postjugoslavischen Sprachenstreit. Lincom Studies in Slavic Linguistics ; vol 34 (njemačkom). Lincom Europa. München. str. 451. ISBN 978-3-929075-79-3. OCLC 428012015CS1 održavanje: nepoznati jezik (link) CS1 održavanje: nepoznati jezik njemačkom (link)
- Kloss, Heinz. 1976. Abstandsprachen und Ausbausprachen. Göschel, Joachim; Nail, Norbert; van der Els, Gaston, ur. (ur.). Zur Theorie des Dialekts: Aufsätze aus 100 Jahren Forschung. Zeitschrift fur Dialektologie and Linguistik, Beihefte, n.F., Heft 16 (njemačkom). F. Steiner. Wiesbaden. str. 301–322. OCLC 2598722CS1 održavanje: nepoznati jezik (link) CS1 održavanje: nepoznati jezik njemačkom (link)
Vanjske poveznice
- Policentrični standardni njemački jezik[neaktivna poveznica] u Školskom portalu ʻProfil’ (pristupljeno 16. rujna 2014)
- Izvedeni oblici od policentričan