Opus isodomum: razlika između inačica
| Redak 31: | Redak 31: | ||
*[https://www.academia.edu/37813911/Marin_Buovac_Opus_Amphitheatralis_-_tehnike_materijali_i_konstrukcije_rimskih_amfiteatara_Gra%C4%91evinar_br._70_10_2018_str._913-918 Marin Buovac: ''Opus Amphitheatralis - tehnike, materijali i konstrukcije rimskih amfiteatara'', Građevinar br. 70, 10/2018, str. 913-918.] |
*[https://www.academia.edu/37813911/Marin_Buovac_Opus_Amphitheatralis_-_tehnike_materijali_i_konstrukcije_rimskih_amfiteatara_Gra%C4%91evinar_br._70_10_2018_str._913-918 Marin Buovac: ''Opus Amphitheatralis - tehnike, materijali i konstrukcije rimskih amfiteatara'', Građevinar br. 70, 10/2018, str. 913-918.] |
||
[[Kategorija: |
[[Kategorija:Rimske tehnike gradnje]] |
||
[[Kategorija:Likovna umjetnost]] |
|||
[[Kategorija:Arhitektonski elementi]] |
|||
Inačica od 15. rujna 2021. u 10:27
.jpg)
Opus isodomum je prastara tehnika zidnoga veza od najfinije obrađenih, potpuno pravilnih kvadratičnih kamenih blokova jednake visine, a ponekad i jednake dužine.
U vrijeme klasične antike ta je tehnika dovedena do savršenstva, te su mnoga, prije svega javna zdanja (hramovi, kazališta, amfiteatri i dr.) izgrađena na taj način.[1]
Tehniku kratko opisuje Vitruvije riječima: „Isodomum“ je oblik kada se svi slojevi zidaju u jednakoj visini (De Architectura, II. knjiga, VIII. poglavlje).
Vitruvije dalje navodi da se kameni blokovi postavljeni ovom tehnikom vežu mortom (malterom), no mnogo češće oni su nanizani „u suho“ i povezani željeznim sponama – „klamfama“, fiksiranim u kamen lijevanim olovom.
Potpuno pravilni opus isodomum relativno je rijedak, osobito u provincijama. Češće se sreće opus isodomum koji ima blokove jednake visine, ali ne i jednake dužine. Pri tom se, radi čvrstoće zida, redovito ipak pazi da se završetci kamenih blokova alernirajućih redova zida ne poklapaju.[2]
Opus pseudoisodomum je inačica koju opisujući opus isodomum spominje Vitruvije, navodeći da je riječ o načinu zidanja pri kojem „se redovi slojeva grade nejednako i nepravilno“, očito misleći na visinu i dužinu blokova, koji su međutim i dalje isklesani u formi savršenih kvadara.[3]
Oba načina zidanja Vitruvije smatra grčkim, ističući da se „tako dobijaju trajna i čvrsta svojstva zida“.
Valja naglasiti da su zidovi podignuti u tehnici opus pseudoisodomum ponekad bili obloženi žbukom, te njihova fina struktura zidnog veza zapravo nije bila vidljiva.
Bilješke
Izvori
- Vitruvije - Marcus Vitruvious Pollio: Deset knjiga o arhitekturi, preveo Matija Lopac, Sarajevo, 1990., str. 41-46
Literatura
- Stipčević 1964 - Aleksandar Stipčević: Opus, Enciklopedija likovnih umjetnosti, sv. 3, Zagreb, 1964., str. 597
- Müller/Vogel 1999- Werner Müller; Gunther Vogel: Atlas arhitekture 1, preveo Milan Pelc, Zagreb, 1999., str. 3, 31, 60, 61
- Suić 1976 - Mate Suić: Antički grad na istočnoj obali Jadrana, Zagreb, 1976., str. 108, 110
- Marin Buovac: O sudbini kamena s rimskih amfiteatara na prostoru istočnojadranske obale, Klesarstvo i graditeljstvo, Vol.XXII No.1-2, 2011., str. 53 - 69.
- Marin Buovac: Opus Amphitheatralis - tehnike, materijali i konstrukcije rimskih amfiteatara, Građevinar br. 70, 10/2018, str. 913-918.