Mihajlo Krešimir II.: razlika između inačica

Izvor: Wikipedija
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
mNema sažetka uređivanja
sadržaj i slika
Redak 1: Redak 1:
{{Monarh
{{Monarh
| ime = Mihajlo Krešimir II.
| ime = Mihajlo Krešimir II.
| opis = Hrvatsko kraljevstvo u jugoistočnoj Europi oko 950. god.
| opis = Prikaza kralja Mihajla Krešimira II. iz 18. stoljeća
| titula = [[Hrvatski kraljevi|Kralj Hrvatske]]
| titula = [[Hrvatski kraljevi|Kralj Hrvatske]]
| vladavina = [[949.]] – oko [[969.]]
| vladavina = [[949.]] – oko [[969.]]
| krunidba =
| krunidba =
| slika = [[Datoteka:Croatian_kingdom.png|250 px]]
| slika = [[Slika:Mihajlo-kresimir-ii.jpg|200px]]
| prethodnik = [[Miroslav]]
| prethodnik = [[Miroslav]]
| nasljednik = [[Stjepan Držislav]]
| nasljednik = [[Stjepan Držislav]]
Redak 54: Redak 54:


[[Datoteka:Natpis na sarkofagu kraljice Jelene 976.jpg|mini|250px|lijevo|<center>Natpis na sarkofagu kraljice Jelene iz crkve [[Crkva Blažene Djevice Marije u Solinu|Gospe od otoka]] u [[Solin]]u.]]
[[Datoteka:Natpis na sarkofagu kraljice Jelene 976.jpg|mini|250px|lijevo|<center>Natpis na sarkofagu kraljice Jelene iz crkve [[Crkva Blažene Djevice Marije u Solinu|Gospe od otoka]] u [[Solin]]u.]]
Nakon uspješnog kraljevanja [[Trpimir II.|Trpimira II.]] i [[Krešimir I.|Krešimira I.]], godine [[945.]] kraljem postaje [[Miroslav]] najstariji sin Krešimira I. Odmah na početku njegova vladanja ban [[Pribina]] izaziva unutarnje sukobe za prijestolje, koji će nakon velikih nereda završiti Miroslavovom smrću. Kako u svom djelu ''[[O upravljanju carstvom]]'' navodi suvremenik ovih događanja, [[Konstantin VII. Porfirogenet]], [[Hrvatska]] je u razdoblju nakon Tomislava oslabila, smanjila se njezina vojska, [[mornarica]] se prepolovila, a granične su se zemlje od nje odijelile. Tako su se otoci [[Brač]], [[Hvar]] i [[Vis]] opet pridružili neretvanskoj oblasti, a dalmatinski gradovi i otoci [[Bizant]]u. Od Hrvatske se tada vjerojatno odcijepila i Bosna, tada maleno područje oko izvora [[Bosna (rijeka)|rijeke Bosne]] (današnjeg [[Sarajevo|Sarajeva]]) kao i neka kneštva južne ([[Crvena Hrvatska|Crvene]]) Hrvatske koja se priključuju savezu pod srpskim velikim županom i bizantskim vazalom, [[Časlav Klonimirović|Časlavom Klonimirovićem]].
Nakon uspješnog kraljevanja hrvatskih vladara [[Trpimir II.|Trpimira II.]] i [[Krešimir I.|Krešimira I.]], godine [[945.]] kraljem postaje [[Miroslav]] najstariji sin Krešimira I. Odmah na početku njegova vladanja ban [[Pribina]] izaziva unutarnje sukobe za prijestolje u korist mlađeg Mihajla Krešmira, koji će nakon velikih nereda završiti Miroslavovom smrću. Kako u svom djelu ''[[O upravljanju carstvom]]'' navodi suvremenik ovih događanja, [[Dodatak:Popis bizantskih careva|bizantski car]] [[Konstantin VII. Porfirogenet]], [[Hrvatska]] je u razdoblju nakon Tomislava oslabila, smanjila se njezina vojska, [[mornarica]] se prepolovila, a granične su se zemlje od nje odijelile. Tako su se otoci [[Brač]], [[Hvar]] i [[Vis]] opet pridružili neretvanskoj oblasti, a dalmatinski gradovi i otoci [[Bizant]]u. Od Hrvatske se tada vjerojatno odcijepila i Bosna, tada maleno područje oko izvora [[Bosna (rijeka)|rijeke Bosne]] (današnjeg [[Sarajevo|Sarajeva]]) kao i neka kneštva južne ([[Crvena Hrvatska|Crvene]]) Hrvatske koja se priključuju savezu pod srpskim velikim županom i bizantskim vazalom, [[Časlav Klonimirović|Časlavom Klonimirovićem]].


Na hrvatsko prijestolje godine 949. godine dolazi Mihajlo Krešimir II. koji je uspio donekle obnoviti hrvatsku moć. Da je Hrvatska ojačala na moru svjedoči bitka hrvatske mornarice i [[Arapi|arapskih]] gusara kod talijanskoga poluotoka [[Monte Gargano]] 969. god., gdje su Hrvati "stekli sjajnu pobjedu"<ref>[[Rudolf Horvat]], ''Povijest Hrvatske I.'', Zagreb, 1924.</ref>.
Na hrvatsko prijestolje godine 949. godine dolazi Mihajlo Krešimir II. koji je uspio donekle obnoviti hrvatsku moć. Da je Hrvatska ojačala na moru svjedoči bitka hrvatske mornarice i [[Arapi|arapskih]] gusara kod talijanskoga poluotoka [[Monte Gargano]] 969. god., gdje su Hrvati "stekli sjajnu pobjedu"<ref>[[Rudolf Horvat]], ''Povijest Hrvatske I.'', Zagreb, 1924.</ref>.
Redak 65: Redak 65:


== Povijesni dokumenti ==
== Povijesni dokumenti ==
[[Datoteka:Croatian_kingdom.png|250 px|mini|Hrvatsko kraljevstvo u jugoistočnoj Europi oko 950. god.]]
U vrijeme dok je Hrvatsko Kraljevstvo imalo vladare narodne krvi postojale su povelje i kronike koje nisu sačuvane do danas, a u povijesnoj ih se znanosti zove [[Gesta regum chroatorum]]. Među njima se ističe ona koja se bavila baš ovim kraljem, ''Gesta Cresimiri maioris''.<ref>[[Hrvatski leksikon]], A–G, članak Gesta regum Chroatorum, Zagreb, 1996., str. 381.</ref>
U vrijeme dok je Hrvatsko Kraljevstvo imalo vladare narodne krvi postojale su povelje i kronike koje nisu sačuvane do danas, a u povijesnoj ih se znanosti zove [[Gesta regum chroatorum]]. Među njima se ističe ona koja se bavila baš ovim kraljem, ''Gesta Cresimiri maioris'', koju je spomenuo njegov praunuk, kralj [[Petar Krešimir IV.]] (1058.-1074.) u svojoj darovnici za Diklo kod [[Zadar|Zadra]] [[1062.]] ili [[1067.]] godine.<ref>[[Hrvatski leksikon]], A–G, članak Gesta regum Chroatorum, Zagreb, 1996., str. 381.</ref>


==Izvori==
==Izvori==

Inačica od 4. listopada 2021. u 09:50

Mihajlo Krešimir II.
Prikaza kralja Mihajla Krešimira II. iz 18. stoljeća
Kralj Hrvatske
Vladavina 949. – oko 969.
Prethodnik Miroslav
Nasljednik Stjepan Držislav
Supruga Jelena Slavna
Djeca Stjepan Držislav
Dinastija Trpimirovići
Otac Krešimir I.
Majka kraljica Domaslava (sporno)[1]
Smrt oko 969.
Pokop Crkva sv. Stjepana na Otoku

Mihajlo Krešimir II., hrvatski kralj iz vladarske dinastije Trpimirovića, vladao je od 949.969. godine. Donekle je obnovio hrvatsku moć i održavao je dobre odnose s dalmatinskim gradovima, posebno sa Zadrom. Prema dosadašnjim saznanjima, prvi je hrvatski vladar koji je nosio i kršćansko ime.[2] Krešimirova žena Jelena Slavna († 976.) dala je sagraditi u Solinu dvije crkve. Crkva sv. Stjepana na Otoku služila je kao grobnica kraljeva, a crkva Blažene Djevice Marije u Solinu kao krunidbena bazilika. Na tom mjestu pronađen je nadgrobni natpis kraljice Jelene u kojem se objašnjavaju rodoslovni odnosi između nje, Mihajla Krešimira II. i sina im Stjepana Držislava.

Vladavina

Natpis na sarkofagu kraljice Jelene iz crkve Gospe od otoka u Solinu.

Nakon uspješnog kraljevanja hrvatskih vladara Trpimira II. i Krešimira I., godine 945. kraljem postaje Miroslav najstariji sin Krešimira I. Odmah na početku njegova vladanja ban Pribina izaziva unutarnje sukobe za prijestolje u korist mlađeg Mihajla Krešmira, koji će nakon velikih nereda završiti Miroslavovom smrću. Kako u svom djelu O upravljanju carstvom navodi suvremenik ovih događanja, bizantski car Konstantin VII. Porfirogenet, Hrvatska je u razdoblju nakon Tomislava oslabila, smanjila se njezina vojska, mornarica se prepolovila, a granične su se zemlje od nje odijelile. Tako su se otoci Brač, Hvar i Vis opet pridružili neretvanskoj oblasti, a dalmatinski gradovi i otoci Bizantu. Od Hrvatske se tada vjerojatno odcijepila i Bosna, tada maleno područje oko izvora rijeke Bosne (današnjeg Sarajeva) kao i neka kneštva južne (Crvene) Hrvatske koja se priključuju savezu pod srpskim velikim županom i bizantskim vazalom, Časlavom Klonimirovićem.

Na hrvatsko prijestolje godine 949. godine dolazi Mihajlo Krešimir II. koji je uspio donekle obnoviti hrvatsku moć. Da je Hrvatska ojačala na moru svjedoči bitka hrvatske mornarice i arapskih gusara kod talijanskoga poluotoka Monte Gargano 969. god., gdje su Hrvati "stekli sjajnu pobjedu"[3].

Da je ban Pribina zadržao znatnu moć za njegove vladavine vidi se po darovnici kralja Mihajla Krešimira II. kojom on daruje zemljište samostanu sv. Krševana u Zadru. I Konstantin Porfirogent spominje da tadašnji hrvatski ban drži vlast u tri županije: Gacka, Lika i Krbava[4].

Krešimir II. umro je oko 969. god., a naslijedio ga je njegov sin Stjepan Držislav.

Pretpostavlja se da bi majka Mihajla Krešimira II. mogla biti kraljica Domaslava.[5]

Povijesni dokumenti

Hrvatsko kraljevstvo u jugoistočnoj Europi oko 950. god.

U vrijeme dok je Hrvatsko Kraljevstvo imalo vladare narodne krvi postojale su povelje i kronike koje nisu sačuvane do danas, a u povijesnoj ih se znanosti zove Gesta regum chroatorum. Među njima se ističe ona koja se bavila baš ovim kraljem, Gesta Cresimiri maioris, koju je spomenuo njegov praunuk, kralj Petar Krešimir IV. (1058.-1074.) u svojoj darovnici za Diklo kod Zadra 1062. ili 1067. godine.[6]

Izvori

  1. Budak, Neven. O novopronađenom natpisu s imenom kraljice Domaslave iz crkve sv. Vida na Klisu, Historijski zbornik, god. LXIV (2011.), br. 2, str. 317–320., str. 320.
  2. Mihajlo Krešimir II. - Hrvatska enciklopedija
  3. Rudolf Horvat, Povijest Hrvatske I., Zagreb, 1924.
  4. Konstantin VII. Porfirogenet; »De administrando imperio«, caput 30.
  5. http://www.historiografija.hr/Budak_HZ_2-2012.pdf
  6. Hrvatski leksikon, A–G, članak Gesta regum Chroatorum, Zagreb, 1996., str. 381.

Vanjske poveznice

Ostali projekti

Wikizvor ima izvorni tekst Povijest Hrvatske I. (R. Horvat)/Nasljednici kralja Tomislava


Vladarske titule
prethodnik
Miroslav
hrvatski kralj
949. – 969.
nasljednik
Stjepan Držislav