Juliette Gréco: razlika između inačica
m →top: pravopis |
Sintaksa – Parametar u navodnike. |
||
| Redak 32: | Redak 32: | ||
== Životopis == |
== Životopis == |
||
Rodila se je u Montpellieru. Odrasla je u blizini Bordeauxa kod djeda i bake nakon rastave svojih roditelja. Poslije rata Nakon rata, nije imala ni 20 godina, a zadivila je svojom ljepotom intelektualce i umjetnike četvrti [[Saint-Germain-des-Prés]] u Parizu. Vodila je večere u mitskom kabareu "Le Tabou". Prijateljevala s [[Marguerite Duras]], [[Jean-Paul Sartre|Jean-Paulom Sartreom]], [[Simone de Beauvoir]] i inima.<ref name=HRT>HRT: [https://magazin.hrt.hr/658349/preminula-ikona-francuske-sansone-juliette-greco ''Preminula ikona francuske šansone Juliette Gréco''] HRT. 24. rujna 2020. . Pristupljeno 24. rujna 2020. </ref> |
Rodila se je u Montpellieru. Odrasla je u blizini Bordeauxa kod djeda i bake nakon rastave svojih roditelja. Poslije rata Nakon rata, nije imala ni 20 godina, a zadivila je svojom ljepotom intelektualce i umjetnike četvrti [[Saint-Germain-des-Prés]] u Parizu. Vodila je večere u mitskom kabareu "Le Tabou". Prijateljevala s [[Marguerite Duras]], [[Jean-Paul Sartre|Jean-Paulom Sartreom]], [[Simone de Beauvoir]] i inima.<ref name="HRT">HRT: [https://magazin.hrt.hr/658349/preminula-ikona-francuske-sansone-juliette-greco ''Preminula ikona francuske šansone Juliette Gréco''] HRT. 24. rujna 2020. . Pristupljeno 24. rujna 2020. </ref> |
||
Kao glumica debitirala je u [[Pariz]]u [[1943.]] u ''Le Soulier de satin'' P. Claudela, pridružila se [[Egzistencijalizam|egzistencijalistima]], a šansonijersku karijeru započela šansonom ''Les blancs manteaux'' (na tekst [[Jean Paul Sartre|J. P. Sartrea]]). Ugled jedne od najboljih francuskih pjevačica stekla je potkraj [[1940-ih|1940-ih]] u klubu St. Germain. Najčešće je izvodila šansone na stihove Apollinairea, Laforqua, [[Jacques Prévert|Préverta]] i [[Francoise Sagan]]. |
Kao glumica debitirala je u [[Pariz]]u [[1943.]] u ''Le Soulier de satin'' P. Claudela, pridružila se [[Egzistencijalizam|egzistencijalistima]], a šansonijersku karijeru započela šansonom ''Les blancs manteaux'' (na tekst [[Jean Paul Sartre|J. P. Sartrea]]). Ugled jedne od najboljih francuskih pjevačica stekla je potkraj [[1940-ih|1940-ih]] u klubu St. Germain. Najčešće je izvodila šansone na stihove Apollinairea, Laforqua, [[Jacques Prévert|Préverta]] i [[Francoise Sagan]]. |
||
Od [[1966.]] – [[1977.]] bila je u braku s francuskim glumcem [[Michel Piccoli|Michelom Piccolijem]]. Iz prvog braka s Philippeom Lemaireom ima kći Laurence Marie. Tijekom jednog nastupa Gréco je [[2001.]] doživjela infarkt na pozornici. Živila je u blizini [[Pariz]]a. Od [[2004.]] ponovno je nastupala u zemlji i inozemstvu. |
Od [[1966.]] – [[1977.]] bila je u braku s francuskim glumcem [[Michel Piccoli|Michelom Piccolijem]]. Iz prvog braka s Philippeom Lemaireom ima kći Laurence Marie. Tijekom jednog nastupa Gréco je [[2001.]] doživjela infarkt na pozornici. Živila je u blizini [[Pariz]]a. Od [[2004.]] ponovno je nastupala u zemlji i inozemstvu. |
||
Oproštajna joj je turneja bila na proljeće 2015. te je na pozornici proslavila svoj 89. rođendan. 2016. godine pretrpjela je moždani udar. Iste je godine ostala bez kćeri jedinice Laurence-Marie.<ref name=HRT/> |
Oproštajna joj je turneja bila na proljeće 2015. te je na pozornici proslavila svoj 89. rođendan. 2016. godine pretrpjela je moždani udar. Iste je godine ostala bez kćeri jedinice Laurence-Marie.<ref name="HRT"/> |
||
[[1982.]] objavljena je njezina [[autobiografija]] pod nazivom ''Jujube''. |
[[1982.]] objavljena je njezina [[autobiografija]] pod nazivom ''Jujube''. |
||
Inačica od 15. prosinca 2021. u 03:26
| Juliette | |
 | |
| Rodno ime | Juliette Gréco |
|---|---|
| Rođenje | 7. veljače 1927., Montpellier, Hérault, Languedoc-Roussillon, Francuska |
| Smrt | 23. rujna 2020., Pariz |
| Suprug | Philippe Lemaire (1953. – 1956.) Michel Piccoli (1966. – 1977.) Gérard Jouannest (1988.-) |
| Portal o životopisima | |
| Portal o filmskoj umjetnosti | |
Juliette Gréco (Montpellier, 7. veljače 1927. - Pariz, 23. rujna 2020.) francuska šansonijerka i glumica.
Životopis
Rodila se je u Montpellieru. Odrasla je u blizini Bordeauxa kod djeda i bake nakon rastave svojih roditelja. Poslije rata Nakon rata, nije imala ni 20 godina, a zadivila je svojom ljepotom intelektualce i umjetnike četvrti Saint-Germain-des-Prés u Parizu. Vodila je večere u mitskom kabareu "Le Tabou". Prijateljevala s Marguerite Duras, Jean-Paulom Sartreom, Simone de Beauvoir i inima.[1]
Kao glumica debitirala je u Parizu 1943. u Le Soulier de satin P. Claudela, pridružila se egzistencijalistima, a šansonijersku karijeru započela šansonom Les blancs manteaux (na tekst J. P. Sartrea). Ugled jedne od najboljih francuskih pjevačica stekla je potkraj 1940-ih u klubu St. Germain. Najčešće je izvodila šansone na stihove Apollinairea, Laforqua, Préverta i Francoise Sagan.
Od 1966. – 1977. bila je u braku s francuskim glumcem Michelom Piccolijem. Iz prvog braka s Philippeom Lemaireom ima kći Laurence Marie. Tijekom jednog nastupa Gréco je 2001. doživjela infarkt na pozornici. Živila je u blizini Pariza. Od 2004. ponovno je nastupala u zemlji i inozemstvu. Oproštajna joj je turneja bila na proljeće 2015. te je na pozornici proslavila svoj 89. rođendan. 2016. godine pretrpjela je moždani udar. Iste je godine ostala bez kćeri jedinice Laurence-Marie.[1]
1982. objavljena je njezina autobiografija pod nazivom Jujube.
Filmovi
- Orfej, režija Jean Cocteau (1950.)
- Dobar dan, tugo (Bonjour tristesse), režija Otto Premineger (1958.)
- The Roots of Heaven, režija John Houston (1958.)
- Maléfices, režija Henri Decoin (1962.)
- Jedermanns Fest s Klaus Maria Brandauerom, režija Fritz Lehner (1996.)
- Belphégor, le fantôme du Louvre (2001.)
Šansone
- Si tu t'imagines
- Parlez-moi d'amour
- Paris Canaille
- Accordéon
- ↑ a b HRT: Preminula ikona francuske šansone Juliette Gréco HRT. 24. rujna 2020. . Pristupljeno 24. rujna 2020.