Piroelektričnost: razlika između inačica
Otvorio Piroelektričnost |
m RpA: WP:NI, WP:HRV |
||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
[[datoteka:Pyrosensor.jpg|mini|desno|200px| Piroelektrično mjerno osjetilo ili [[senzori|senzor]].]] |
[[datoteka:Pyrosensor.jpg|mini|desno|200px| Piroelektrično mjerno osjetilo ili [[senzori|senzor]].]] |
||
'''Piroelektričnost''' ([[Engleski jezik|engl]]. ''pyroelectricity'', od [[Grčki jezik|grč]]. ''πυρφόρος'': vatronoša + ''electricity'': električnost) je svojstvo nekih [[materijal]]a da se pri promjeni [[temperatura|temperature]] električno [[polarizacija|polariziraju]], a pritom je količina nastalog [[Električni naboj|električnog naboja]] razmjerna (proporcionalna) promjeni temperature. Piroelektričnost se tumači promjenom udaljenosti među [[ion]]ima [[Kristalna rešetka|kristalne rešetke]], a pokazuju ju neki prirodni [[kristal]]i (na primjer [[Turmalini|turmalin]], na kojem je ta pojava prvi put opažena), umjetno proizvedeni [[keramika|keramički]] materijali te neki [[polimer]]i, na primjer poli(viniliden-difluorid). Svi piroelektrični materijali pokazuju i [[Piezoelektrični efekt|piezoelektrična svojstva]], jer su te dvije pojave usko povezane. Zbog svoje osjetljivosti na male promjene temperature, piroelektrični materijali rabe se kao [[Senzori|osjetila]] za registriranje prisutnosti i kretanja živih bića u njihovoj blizini (u prostorijama, u okolici zgrada i slično). Naziv piroelektričnost uveo je 1824. škotski znanstvenik [[David Brewster|D. Brewster]]. |
'''Piroelektričnost''' ([[Engleski jezik|engl]]. ''pyroelectricity'', od [[Grčki jezik|grč]]. ''πυρφόρος'': vatronoša + ''electricity'': električnost) je svojstvo nekih [[materijal]]a da se pri promjeni [[temperatura|temperature]] električno [[polarizacija|polariziraju]], a pritom je količina nastalog [[Električni naboj|električnog naboja]] razmjerna (proporcionalna) promjeni temperature. Piroelektričnost se tumači promjenom udaljenosti među [[ion]]ima [[Kristalna rešetka|kristalne rešetke]], a pokazuju ju neki prirodni [[kristal]]i (na primjer [[Turmalini|turmalin]], na kojem je ta pojava prvi put opažena), umjetno proizvedeni [[keramika|keramički]] materijali te neki [[polimer]]i, na primjer poli(viniliden-difluorid). Svi piroelektrični materijali pokazuju i [[Piezoelektrični efekt|piezoelektrična svojstva]], jer su te dvije pojave usko povezane. Zbog svoje osjetljivosti na male promjene temperature, piroelektrični materijali rabe se kao [[Senzori|osjetila]] za registriranje prisutnosti i kretanja živih bića u njihovoj blizini (u prostorijama, u okolici zgrada i slično). Naziv piroelektričnost uveo je 1824. škotski znanstvenik [[David Brewster|D. Brewster]].<ref> '''piroelektričnost''', [http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=48394] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2016.</ref> |
||
== Izvori == |
== Izvori == |
||
Posljednja izmjena od 19. prosinca 2021. u 19:24
Piroelektričnost (engl. pyroelectricity, od grč. πυρφόρος: vatronoša + electricity: električnost) je svojstvo nekih materijala da se pri promjeni temperature električno polariziraju, a pritom je količina nastalog električnog naboja razmjerna (proporcionalna) promjeni temperature. Piroelektričnost se tumači promjenom udaljenosti među ionima kristalne rešetke, a pokazuju ju neki prirodni kristali (na primjer turmalin, na kojem je ta pojava prvi put opažena), umjetno proizvedeni keramički materijali te neki polimeri, na primjer poli(viniliden-difluorid). Svi piroelektrični materijali pokazuju i piezoelektrična svojstva, jer su te dvije pojave usko povezane. Zbog svoje osjetljivosti na male promjene temperature, piroelektrični materijali rabe se kao osjetila za registriranje prisutnosti i kretanja živih bića u njihovoj blizini (u prostorijama, u okolici zgrada i slično). Naziv piroelektričnost uveo je 1824. škotski znanstvenik D. Brewster.[1]