Razlika između inačica stranice »Simone Martini«

Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Nema promjene veličine ,  prije 5 mjeseci
m
RpA: WP:NI, WP:HRV
(Sintaksa – Parametar u navodnike.)
m (RpA: WP:NI, WP:HRV)
 
[[Datoteka:Simone_Martini_and_Lippo_Memmi_-_The_Annunciation_and_Two_Saints_-_WGA15010.jpg|mini|lijevo|300px|<center>''Navještenje'', [[1330.]], [[tempera]] na drvu, 184 x 210 cm, [[Galerija Uffizi]], [[Firenca]].]]
Simone Martini nastavlja Ducciovu poetiziranu idealizaciju i produhovljenost religioznog izraza, koji su postali glavno obilježja sienske slikarske škole.<ref>[http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=16453 Duccio di Buoninsegna], on-line izdanje Hrvatske enciklopedije Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža. Pristupljeno 3. prosinca 2016.</ref>. Oslobodivši se [[bizant]]ske likovne tradicije, slikao je svijetlim rafiniranim bojama [[Slikarstvo gotike|kasnogotičkog]] stila biblijske scene (''Maestà'', 1315.) i svjetovne kompozicije (kao ''Konjanički portret kondotjera Guidoriccia da Fogliana'', 1328.). Obje slike se nalaze u gradskoj vijećnici Siene (''Palazzo Pubblico''), mjesto iz kojega se vlada gradom i iz kojega potječu sve odluke vezane uz gradsku upravu. Gospa ovdje, kao kraljica grada, bi trebala da utjeće na sastanke vijeća, tako što će ih nadahnuti da donose mudre odluke.<ref name="MW"/>. Na zidu nasuprot ''Maeste'' je freska u čast proslave pobjede sienskih i firentinskih trupa nad Castrucciom Castracanijem iz Lucce, iz 1328. godine. Prikaz je sažet na trenutak kada je Guidoricio da Fogliani, koji je bio zapovjednik sienskih trupa, osvojio prvu utvrdu, te jaše prema drugoj, no nema prikaza njegove vojske. Freska je zapravo simbol gradske moći. Ovakvi prikazi događaja iz gradske povijesti, od kraja 13. st. postaju vrlo brojni.<ref name="MW">Tea Gudek, [http://www.medievalwall.com/hrvatski/wp-content/uploads/2010/03/Sekularne-teme-u-slikarstvu-Trecenta.pdf Sekularne teme u slikarstvu Trecenta], Medieval Wall, 10. veljače 2010. Pristupljeno 3. prosinca 2016.</ref>.
 
U donjoj [[Bazilika Svetog Franje Asiškog|crkvi sv. Franje]] u [[Assisi]]ju izveo je ciklus fresaka u kapeli sv. Martina (''Život sv. Martina'', 1322.–'26).
Zajedno s ''Lippom Memmijem'' naslikao je ''[[Blagovijest]]'' (1333.), uklopljeno u bogato izrezbaren i pozlaćen gotički oltar, koje se drži za remek-djelo idealističke škole sienskog ''trecenta''.
 
Na poziv pape 1338. godine došao u [[Avignon]] gdje je prijateljevao s [[Francesco Petrarca|Petrarcom]] (ilustrirao njegov ''Virgilijev kodeks''). U radovima iz toga razdoblja zamjetan je dramatski naglasak koji znatno odudara od njegovih prijašnjih djela nastalih u Italiji.<ref>http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=39173 Martini, Simone], on-line izdanje Hrvatske enciklopedije Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža. Pristupljeno 3. prosinca 2016.</ref>. Iz tog su razdoblja sačuvana djela izrazito dramatičnog akcenta kao ''[[Pietà]]'' i ''poliptih Stefaneschi''.
 
Utjecao je na razvitak internacionalnog gotičkog stila (poglavito na [[Rana renesansa|ranorenesansne]] [[Francuska|francuske]] i [[Flandrija|flamanske]] iluminatore).
124.906

uređivanja

Navigacijski izbornik