Versajski ugovor: razlika između inačica

Versajski ugovor
Mirovni ugovor između savezničkih i pridruženih sila i Njemačke
	; Naslovnica engleske verzije ugovora
Vrsta	mirovni ugovor
Datum potpisa	28. lipnja 1919.
Mjesto potpisa	Versailles, Francuska
Datum valjanosti	10. siječnja 1920.
Uvjet valjanosti	ratifikacija Njemačke i tri glavna Saveznika
Potpisnici	Njemačka Britansko Carstvo; Francuska; SAD; Kraljevina Italija; Japan; i ostali saveznici
Depozitar	francuska Vlada
Jezici	francuski i engleski

Pregledaj povijest

← Starija izmjena Novija izmjena →

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj

VizualnoWikitekst

Prikaz u jednom stupcu

Inačica od 23. prosinca 2021. u 17:23

Potpisivanje versailleskog mirovnog sporazuma.

Nakon prvog svjetskog rata, mirovni sporazumi zaključeni su sa svakom pobijeđenom državom posebno.

Mirovna konferencija održana je od 18. siječnja 1919. do 21. siječnja 1920. u Parizu, a kako su njezina glavna vjećanja bila u dvorcu Versailles (Versaj), za nju se ustalio naziv: Versajska mirovna konferencija.

Glavnu riječ na toj konferenciji imali su državnici velikih sila Antante, a zastupano je 27 država iz Antantine koalicije.

Mirovni ugovor s Njemačkom zaključen je 28. lipnja 1919. u dvorcu Versaillesu (Versajski ugovor). Ona je u skladu s tim ugovorom morala priznati da je isključivi krivac za Prvi svjetski rat, pristati da se Elzas (Alsace, Elsass) i Lotaringija (Lorraine, Lotharingien) vrate Francuskoj, da se u sjevernom Schleswigu (Šlezvig) provede plebiscit, da se neki pogranični gradovi vrate Belgiji, da se u području Saara uspostavi 15-godišnja uprava Lige naroda i nakon toga provede plebiscit o njezinoj konačnoj pripadnosti Njemačkoj ili Francuskoj. Nadalje, Njemačka je morala priznati pripajanje poljskih područja novostvorenoj državi Poljskoj i priznati joj preko koridora izlaz na Baltičko more prema luci Gdanjsk. Njemačke kolonije i njemačka imovina u tim kolonijama pripali su najvećim dijelom Velikoj Britaniji, a zatim Francuskoj, Japanu, Belgiji, Portugalu, Južnoafričkoj Uniji i Australiji. Njemačka je od početka 1929. godine morala platiti ratne odštete u iznosu od 5 milijardâ dolara, a ostalo, što je trebalo naknadno utvrditi, isplatiti kroz 30 godina.

Osim toga, zbog šteta koje je nanijela podmorničkim ratom, Njemačka je morala isporučiti pobjedničkim državama gotovu svu svoju trgovačku mornaricu i za te države svake godine proizvoditi utvrđeni broj novih brodova. Nije smijela uvoziti ni izvoziti oružje, nije smjela imati podmornice, a glede vojske mogla je držati samo 104.000 vojnika u kopnenim i 15.000 vojnika u mornaričkim postrojbama. Uz poništenje prijašnjih ugovora, Njemačka je morala priznati novonastale države u Europi i obvezati se da neće pripojiti Austriju.

@@ Redak 27: / Redak 27: @@
 Nakon [[I. svjetski rat|prvog svjetskog rata]], mirovni sporazumi zaključeni su sa svakom pobijeđenom državom posebno.
-Mirovna konferencija održana je od [[18. siječnja]] [[1919.]] do [[21. siječnja]] [[1920.]] u [[Pariz|Parizu]], a kako su njezina glavna vjećanja bila u [[Versajska palača|dvorcu Versailles (Versaj)]], za nju se ustalio naziv: '''[[Versajska mirovna konferencija]]'''.
+Mirovna konferencija održana je od [[18. siječnja]] [[1919.]] do [[21. siječnja]] [[1920.]] u [[Pariz]]u, a kako su njezina glavna vjećanja bila u [[Versajska palača|dvorcu Versailles (Versaj)]], za nju se ustalio naziv: '''[[Versajska mirovna konferencija]]'''.
 Glavnu riječ na toj konferenciji imali su državnici velikih sila [[Antanta|Antante]], a zastupano je 27 država iz Antantine koalicije.
-Mirovni ugovor s [[Njemačka|Njemačkom]] zaključen je [[28. lipnja]] [[1919.]] u dvorcu Versaillesu '''(Versajski ugovor)'''. Ona je u skladu s tim ugovorom morala priznati da je isključivi krivac za [[Prvi svjetski rat]], pristati da se Elzas (Alsace, Elsass) i Lotaringija (Lorraine, Lotharingien) vrate [[Francuska|Francuskoj]], da se u sjevernom Schleswigu (Šlezvig) provede [[plebiscit]], da se neki pogranični gradovi vrate [[Belgija|Belgiji]], da se u području [[Saar]]a uspostavi 15-godišnja uprava [[Liga naroda|Lige naroda]] i nakon toga provede plebiscit o njezinoj konačnoj pripadnosti Njemačkoj ili Francuskoj. Nadalje, Njemačka je morala priznati pripajanje poljskih područja novostvorenoj državi [[Poljska|Poljskoj]] i priznati joj preko [[koridor]]a izlaz na [[Baltičko more]] prema luci [[Gdanjsk]]. Njemačke kolonije i njemačka imovina u tim kolonijama pripali su najvećim dijelom [[Ujedinjeno Kraljevstvo|Velikoj Britaniji]], a zatim Francuskoj, [[Japan|Japanu]], Belgiji, [[Portugal|Portugalu]], [[Južnoafrička Republika|Južnoafričkoj Uniji]] i [[Australija|Australiji]]. Njemačka je od početka 1929. godine morala platiti [[ratna odšteta|ratne odštete]] u iznosu od 5 milijardâ dolara, a ostalo, što je trebalo naknadno utvrditi, isplatiti kroz 30 godina.
+Mirovni ugovor s [[Njemačka|Njemačkom]] zaključen je [[28. lipnja]] [[1919.]] u dvorcu Versaillesu '''(Versajski ugovor)'''. Ona je u skladu s tim ugovorom morala priznati da je isključivi krivac za [[Prvi svjetski rat]], pristati da se Elzas (Alsace, Elsass) i Lotaringija (Lorraine, Lotharingien) vrate [[Francuska|Francuskoj]], da se u sjevernom Schleswigu (Šlezvig) provede [[plebiscit]], da se neki pogranični gradovi vrate [[Belgija|Belgiji]], da se u području [[Saar]]a uspostavi 15-godišnja uprava [[Liga naroda|Lige naroda]] i nakon toga provede plebiscit o njezinoj konačnoj pripadnosti Njemačkoj ili Francuskoj. Nadalje, Njemačka je morala priznati pripajanje poljskih područja novostvorenoj državi [[Poljska|Poljskoj]] i priznati joj preko [[koridor]]a izlaz na [[Baltičko more]] prema luci [[Gdanjsk]]. Njemačke kolonije i njemačka imovina u tim kolonijama pripali su najvećim dijelom [[Ujedinjeno Kraljevstvo|Velikoj Britaniji]], a zatim Francuskoj, [[Japan]]u, Belgiji, [[Portugal]]u, [[Južnoafrička Republika|Južnoafričkoj Uniji]] i [[Australija|Australiji]]. Njemačka je od početka 1929. godine morala platiti [[ratna odšteta|ratne odštete]] u iznosu od 5 milijardâ dolara, a ostalo, što je trebalo naknadno utvrditi, isplatiti kroz 30 godina.
 Osim toga, zbog šteta koje je nanijela podmorničkim ratom, Njemačka je morala isporučiti pobjedničkim državama gotovu svu svoju trgovačku mornaricu i za te države svake godine proizvoditi utvrđeni broj novih brodova. Nije smijela uvoziti ni izvoziti oružje, nije smjela imati podmornice, a glede vojske mogla je držati samo 104.000 vojnika u kopnenim i 15.000 vojnika u mornaričkim postrojbama. Uz poništenje prijašnjih ugovora, Njemačka je morala priznati novonastale države u [[Europa|Europi]] i obvezati se da neće pripojiti [[Austrija|Austriju]].