Đura Jakšić: razlika između inačica

Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Obrisano 12 bajtova ,  prije 7 mjeseci
m
RpA: WP:NI, WP:HRV
m (točke u wikipoveznice s godinama)
m (RpA: WP:NI, WP:HRV)
|potpis =
}}
'''Georgije "Đura" Jakšić''' ([[Srpska Crnja]], [[27. srpnja]] [[1832.]] - [[Beograd]], [[16. studenog|16. studenoga]]a [[1878.]]), [[Srbija|srpski]] [[slikar]], [[pjesnik]], [[drama|dramski]] pisac i učitelj.
 
== Životopis ==
Rođen je [[1832.]] godine u Srpskoj Crnji, u [[Banat]]u, u svećeničkoj obitelji. Otac ga upisuje u trgovačku školu iz koje bježi tri puta i na kraju upisuje nižu gimnaziju u [[Segedin]]u. Poslije završene osnovne škole u Srpskoj Crnji i niže gimnazije u Segedinu (danas [[Mađarska]]), odlazi u [[Temišvar]] (danas [[Rumunjska]]) učiti slikati. Uoči revolucionarne [[1848.]] godine bio je student umjetničke akademije u [[Pešta|Pešti]], ali je zbog revolucionarnih događaja morao ju napustiti. Vrativši se u rodni kraj produžio je učenje slikarstva u [[Zrenjanin|Bečkerek]]u kod [[Konstantin Danilo|Konstantina Danila]] čuvenog slikara tog doba, tražeći vlastiti umjetnički izraz i produbljujući svoja znanja, pa i [[njemački jezik|njemačkog jezika]].
 
U revoluciji 1849. godine, iako šesnaestogodišnjak, sudjeluje kao dobrovoljac. Kada se revolucija završila porazom, napisao je: „Ah, zašta ginusmo i stradasmo – a šta dobismo!” Ubrzo ga neimaština prisiljava prihvatiti razne poslove. Tih godina često mijenja mjesta boravka, odlazi u Beograd, ali se vrlo brzo upućuje u [[Beč]] nastaviti studirati [[slikarstvo]]. U Beču se kreće u umjetničkim krugovima sas [[Branko Radičević|Brankom Radičevićem]] i [[Đuro Daničić|Đurom Daničićem]]. Njegovi poetski prvijenci ugledali su svjetlost dana u ''Serbskom letopisu'' [[1853.]] godine. Besparica ga primorava da se vrati kući, ali ubrzo zatim odlazi na Akademiju finih umjetnosti u [[München]].
 
Krajem [[1855.]] godine nastanio se u [[Kikinda|Kikindi]] i živio od slikarstva. Piše i pjesme i tiska ih u ''Sedmici'' pod pseudonimom Teorin. U Novi Sad prelazi [[1856.]] godine, potaknut povratkom prijatelja sas kojima se družio u Beču. Po povratku sa slikarskih studija, živi u Banatu do 1856.
 
Od [[1857.]] prelazi u [[Srbija|Srbiju]], gdje ostaje sve do smrti. U Srbiji radi kao seoski učitelj (u Podgorcu, Sumrakovcu, Sabanti, Rači kod [[Kragujevac|Kragujevca]] i [[Požarevac|Požarevcu]], u kome se i oženio) i kao gimnazijski učitelj crtanja (u Kragujevcu, Beogradu i [[Jagodina|Jagodini]]).
 
== Književni rad ==
Napisao je oko 40 pripovijedaka, tri drame u stihu: ''Stanoje Glavaš'', ''Seoba Srbalja'' i ''Jelisaveta''. Ostavio je nezavršen povijesni [[roman]] ''Ratnici'' o srpsko-turskom ratu 1876.-1878.
 
Jakšić je stvarao [[Lirika|lirsku]], [[Epika|epsku]] i [[Drama|dramsku]] poeziju. Svoje lirske pjesme objavljuje skoro po svima srpskim časopisima. Za života je objavio zbirku svoje lirike ''Pesme''
Jakšić je jedan od najranijih i najplodnijih srpskih pripovjedača. Najviše je pisao u prozi: oko četrdeset pripovjetki i skica, od kojih nekoliko nedovršenih.
 
Od drama, umjetnički je najuspjelija ''Jelisaveta kneginja crnogorska'', pisana u duhu [[William Shakespeare|šekspirovske]] dramaturgije, sas namjerom da se na povijesnoj osnovi prikaže i jedna politička drama, tako važna za cjelokupnu srpsku povijest, a vezana za vladarevu ženu, porijeklom strankinju. Mnogo sukoba, strasti, mržnje, oblikuju dramatičan odnos među junacima, i zbog toga je logično što dva glavna junaka, Jelisaveta i Radoš Orlović, na kraju tonu u ludilo.
 
Najmanje je radio na lirici, pa ipak, Đura Jakšić je stvorio izvjestan broj pjesama od trajne i klasične vrijednosti. Neke od njih, kao ''Na Liparu'', ''Mila'', ''Koga da ljubim'', ''Put u Gornjak'', ''Kroz ponoć nemu'', spadaju u najbolje stihove srpske poezije.
131.863

uređivanja

Navigacijski izbornik