Jozo Vrkić: razlika između inačica
m uklonjena kategorija Komparatisti; dodana kategorija Hrvatski komparatisti uz pomoć dodatka HotCat |
m pripovjetka->pripovijetka |
||
Redak 9: | Redak 9: | ||
== Djela == |
== Djela == |
||
* Skučenost, |
* Skučenost, pripovijetke, 1968. |
||
* Ptice ne šute, roman za djecu (1976.) |
* Ptice ne šute, roman za djecu (1976.) |
||
* Ljuti puti, putopisi, 1982. |
* Ljuti puti, putopisi, 1982. |
Inačica od 28. prosinca 2021. u 14:30
Jozo Vrkić (Naklice, Poljica, 1941. - Zagreb, 26. rujna 2013.)[1] je bio hrvatski književnik.
Životopisi
Rodio se je u Naklicama kod Tugara, u poljičkom kraju. Studirao je u Zagrebu na Filozofskom fakultetu gdje je diplomirao komparativnu književnost i psihologiju. U Zagrebu je živio kao kao samostalni književnik. Napisao je romane za djecu, bavio se hrvatskom narodnom književnošću, napisao je knjige zagonetaka, pitalice iz prirode i prirodoslovlja, putopise, kratke priče[2] i dr.
Bio je urednik Poljičkog zbornika.[3]
Četrdesetak godina objavljivao je napise o prirodnim čudesima, najviše na Obrazovnome programu Radio-Zagreba te u listu za mlade Modra lasta. Javio se još televizijskim scenarijima za dokumentarne filmove o velebitskim pastirićima i djeci na jadranskim svjetionicima, suautor je televizijske serije o životu na našim pučinskim svjetionicima, a izvedena mu je i kazališna predstava Vražja družba. U njegovu opusu od dvadesetak knjiga posebno se ističe putopisna knjiga Ljuti puti, a dosad su tri njegova putopisa nagrađena te ih se nekoliko našlo u različitim antologijama.
Djela
- Skučenost, pripovijetke, 1968.
- Ptice ne šute, roman za djecu (1976.)
- Ljuti puti, putopisi, 1982.
- Bijeli svijet, roman za djecu, 1990.
- Brazde na licu, 1994.
- Šapat, novele, 1996.
- Božji smijeh, humoreske, 1997.
- Rastava, drame, 1997.
- Poratnik, eseji i prosudbe, 1998.
- Jedina, pripovijest, 1999. (suautor Vaclav Anderle)
- knjiga zagonetaka iz prirode "Mudra sova" (2001.)
- knjiga pitalica iz prirode "Mudra sova" (2002.)
- knjiga zagonetaka iz prirodoslovlja "Mudra sova" (2003.)
- I u Sibiru žive ljudi: putovanje Čehovljevim putopisima, 2003.
- Strah od sjene: mrvice iz dnevnika 1971. - 2001. ; dnevnički dodatak - novele u pismima koja otvaraju i zbog kojih zatvaraju, 2007.
- Modre oči Lijepe naše, putopisi, 2010.
Napisao je dvadesetak radiodrama i radiokomedija.
Izabrao je i obradio:
- "Hrvatske bajke" (1997.)
- "Vražja sružba", hrvatske mitske predaje
- "Hrvatske smješice i druge šaljive narodne priče" (2005.)
- "Vuk i janje", hrvatske basne i priče o životinjama (2005.)
- "Mačkova družina", hrvatske šaljive narodne priče (2005.)
Nagrade i priznanja
- Nagrada Dubravko Horvatić, 2010., za prozu, za tekst Gospe iz Tugara, objavljen 13. kolovoza u Hrvatskom slovu[4]
Izvori
Dopusnica nije potvrđena VRTS-om.
Sav sadržaj pod ovom dopusnicom popisan je ovdje.
- ↑ Osmrtnice
- ↑ 41. priča: Jozo Vrkić: Voda , kratka priča, Večernji list, 19. siječnja 2013.
- ↑ Poljički zbornik
- ↑ Hrvatsko slovo Nagrada “Dubravko Horvatić”, Broj 837, petak, 6. svibnja 2011.
Vanjske poveznice
- DNEVNIK Jozo Vrkić: Tajna modrog cvijeta , Hrvatsko slovo, 8. - 14. XI.