Vranski priorat: razlika između inačica
m RpA: WP:NI, WP:HRV |
Broj spašenih izvora: 0; broj poveznica koje su označene kao mrtve: 1) #IABot (v2.0.8.5 |
||
| Redak 9: | Redak 9: | ||
Na vrhuncu moći je ovaj priorat posjedovao po Dalmaciji, Bosni, Slavoniji i Međimurju oko 40 vlastelinstava, samostana i gradova.<ref>[http://dns1.vjesnik.hr/pdf/1999%5C09%5C05%5C21A21.PDF Vjesnik]{{Neaktivna poveznica|bot=InternetArchiveBot }} Od utvrđenog grada do mirnog seoceta, 5. rujna 1999.</ref> |
Na vrhuncu moći je ovaj priorat posjedovao po Dalmaciji, Bosni, Slavoniji i Međimurju oko 40 vlastelinstava, samostana i gradova.<ref>[http://dns1.vjesnik.hr/pdf/1999%5C09%5C05%5C21A21.PDF Vjesnik]{{Neaktivna poveznica|bot=InternetArchiveBot }} Od utvrđenog grada do mirnog seoceta, 5. rujna 1999.</ref> |
||
U svojoj raspravi „''Priorat vranski sa vitezi templari i hospitalci sv. Ivana u Hrvatskoj''“, [[Ivan Kukuljević Sakcinski]] pozabavio se [[25. veljače]] [[1885.]] s ova dva viteška reda u Hrvatskoj. To je bio uvod u niz daljnjih istraživanja templara i ivanovaca u Vranskom prioratu. O ovoj temi je pisao i [[Ivan Tomko Mrnavić]] u svom drugom djelu, „''Discorso del Priorato della Wrana''“, napisanom [[1609.]], a objavljenom u redakciji [[Luka Jelić|Luke Jelića]] tek [[1906.]] godine.<ref>{{Cite book |last=Tomko Mrnavić |first=Ivan |title=Glasnik Zemaljskog muzeja, Discorso del Priorato della Wrana, knjiga 3., str. 279.-306 |year=1906 (1609) |url=https://www.scribd.com/document/54466177/Glasnik-Zemaljskog-muzeja-u-BiH-godina-18-knjiga-3-juli-septembar-1906 |location=Sarajevo}}</ref><ref>{{Cite book |last=Tvrtković |first=Tamara |title=Između znanosti i bajke, Ivan Tomko Mrnavić, str. 36 |year=2008 |publisher=Hrvatski institut za povijest |location=Zagreb, Šibenik}}</ref> |
U svojoj raspravi „''Priorat vranski sa vitezi templari i hospitalci sv. Ivana u Hrvatskoj''“, [[Ivan Kukuljević Sakcinski]] pozabavio se [[25. veljače]] [[1885.]] s ova dva viteška reda u Hrvatskoj. To je bio uvod u niz daljnjih istraživanja templara i ivanovaca u Vranskom prioratu. O ovoj temi je pisao i [[Ivan Tomko Mrnavić]] u svom drugom djelu, „''Discorso del Priorato della Wrana''“, napisanom [[1609.]], a objavljenom u redakciji [[Luka Jelić|Luke Jelića]] tek [[1906.]] godine.<ref>{{Cite book |last=Tomko Mrnavić |first=Ivan |title=Glasnik Zemaljskog muzeja, Discorso del Priorato della Wrana, knjiga 3., str. 279.-306 |year=1906 (1609) |url=https://www.scribd.com/document/54466177/Glasnik-Zemaljskog-muzeja-u-BiH-godina-18-knjiga-3-juli-septembar-1906 |location=Sarajevo |url-status=dead }}</ref><ref>{{Cite book |last=Tvrtković |first=Tamara |title=Između znanosti i bajke, Ivan Tomko Mrnavić, str. 36 |year=2008 |publisher=Hrvatski institut za povijest |location=Zagreb, Šibenik}}</ref> |
||
== Poznati priori == |
== Poznati priori == |
||
Inačica od 30. prosinca 2021. u 03:30
Vranski priorat ili priorat vranski (lat. prioratus Auranae, mađarski vránai perjelség) je bio naziv organizacije vitezova templara na području Hrvatske i Ugarske kada su se 1169. pojavili na tom području.
Osnovni podatci
Središte im se je nalazilo u Vrani, a uživali su posebnu naklonost ugarskih kraljeva Emerika i Andrije II., koji su im poklonili goleme posjede. Osim Vrane, u Primorju su držali Senj (do 1269.).
U unutrašnjosti su na početku XIII. stoljeća posjedovali vlastelinstva Božjakovinu (drugi naziv za templare - božjaci), Glogovnicu, dio Gorske županije u Pokuplju, a u istočnoj Slavoniji Lješnicu, Rasašku i Našice. U kompleks prioratskih posjeda kasnije su uključena vlastelinstva Pakrac, Trnava, Čaklovec i Bijela. Kao naknadu za izgubljeni Senj, templari su 1269. dobili Dubicu i cijelu Dubičku županiju. Nakon ukinuća templarskog reda 1312. godine sve posjede, uključujući i Vranu preuzeli su ivanovci.
Na vrhuncu moći je ovaj priorat posjedovao po Dalmaciji, Bosni, Slavoniji i Međimurju oko 40 vlastelinstava, samostana i gradova.[1]
U svojoj raspravi „Priorat vranski sa vitezi templari i hospitalci sv. Ivana u Hrvatskoj“, Ivan Kukuljević Sakcinski pozabavio se 25. veljače 1885. s ova dva viteška reda u Hrvatskoj. To je bio uvod u niz daljnjih istraživanja templara i ivanovaca u Vranskom prioratu. O ovoj temi je pisao i Ivan Tomko Mrnavić u svom drugom djelu, „Discorso del Priorato della Wrana“, napisanom 1609., a objavljenom u redakciji Luke Jelića tek 1906. godine.[2][3]
Poznati priori
- Bartol Berislavić, jajački ban
- Ivan Paližna, hrvatski ban
Vidi još
Izvori
- ↑ Vjesnik[neaktivna poveznica] Od utvrđenog grada do mirnog seoceta, 5. rujna 1999.
- ↑ Tomko Mrnavić, Ivan. 1906 (1609). Glasnik Zemaljskog muzeja, Discorso del Priorato della Wrana, knjiga 3., str. 279.-306. Sarajevo Provjerite vrijednost datuma u parametru:
|year=(pomoć);|url-status=deadzahtijeva|archive-url=(pomoć) - ↑ Tvrtković, Tamara. 2008. Između znanosti i bajke, Ivan Tomko Mrnavić, str. 36. Hrvatski institut za povijest. Zagreb, Šibenik.
Vanjske poveznice
- Istraživački rad HAZU-a Arhivirana inačica izvorne stranice od 8. veljače 2009. (Wayback Machine)