124.906
uređivanja
No edit summary |
m (RpA: WP:NI, WP:HRV) |
||
Kako se moglo iz svega navedenoga razabrati, Divković nije izvoran pisac; on prevodi i prerađuje. Kao prevodilac "nije pedantan prema svojim izvorima", što mu daje kakvu-takvu stvaralačku mogućnost te mu koristi da sve to prenese u pučki način izražavanja [[štokavski]]m narodnim narječjem, pomiješano [[ikavski|ikavsko]]-[[ijekavica|ijekavskim]] govorom koji se govorio između Olova i Kreševa u Bosni.
Obzirući se na izvore njegovih djela kojima se pomagao u suradnji na [[protureformacija|protureformaciji]], izbor je njegov već u ono vrijeme bio zastario, pošto [[barok]]no katoličko doba traži i nalazi uzore u katoličkoj književnosti kasnoga srednjeg vijeka. Znači li to, možda, da nije dobro poznavao literaturu
Divkovića su nasljedovali u stilu i načinu brojni poznati i manje poznati hrvatski pisci, te su svi oni zaslužni za pobjedu [[štokavski|štokavskoga narječja]] u hrvatskoj književnosti. Na Divkovića su se ugledali [[Stjepan Margitić]] u Bosni, [[Toma Babić]] iz Skradina i [[Pavao Stošić]] iz Like, zatim [[Antun Depope]] na Krku, [[Đuro Matijašević]] u Dubrovniku i drugi. Na koncu treba reći da je Divković svojim jezikom pridonio konačnoj odluci da su Hrvati definitivno [[Hrvatski narodni preporod|prihvatili štokavsko-ijekavski govor za svoj književni jezik]] u [[19. stoljeće|19. stoljeću]].
|