Julijan (rimski car): razlika između inačica

Izvor: Wikipedija
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja
m RpA: WP:NI, WP:HRV
Redak 2: Redak 2:
[[Datoteka:Solidus Julian-transparent.png|mini|300px|desno|Julijan Apostat]]
[[Datoteka:Solidus Julian-transparent.png|mini|300px|desno|Julijan Apostat]]


'''Julijan Apostat'''<ref>[http://www.hbk.hr/index.php?type=svetac&year=1921&month=6&day=26 Hrvatska biskupska konferencija] Svetac dana - sv. Ivan i Pavao</ref><ref>[http://www.matica.hr/HRRevija/revija03.nsf/AllWebDocs/PRVESTUDENTICE Prve studentice zagrebačkog sveučilišta] Hrvatska revija Broj 3-4, Godište I. / 2001.</ref> ([[Latinski jezik|lat.]] ''Flavius Claudius Iulianus'') ([[Carigrad]], [[17. studenog]] [[331.]] - [[Ktezifont]], [[Perzija]], [[26. travnja]] [[363.]]), [[Dodatak:Popis rimskih careva|rimski car]] (361. - 363.), [[filozofija|filozof]] i pisac. Bio je poznat kao žestoki protivnik [[kršćanstvo|kršćanstva]] koji je odbijao izvršavati pogubljenja [[Židovi|Židova]]. U [[povijest]]i mu ostaje nadimak '''apostat''' (otpadnik) koji ga je zavrijedio zbog prvobitnog pridržavanja kršćanske vjere, a potom povratka na pogansku vjeru.<ref>[http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=29485 Julijan II. Apostat(a) - Hrvatska enciklopedija]</ref> Zbog brzine vojska mu je dala nadimak '''munja'''.
'''Julijan Apostat'''<ref>[http://www.hbk.hr/index.php?type=svetac&year=1921&month=6&day=26 Hrvatska biskupska konferencija] Svetac dana - sv. Ivan i Pavao</ref><ref>[http://www.matica.hr/HRRevija/revija03.nsf/AllWebDocs/PRVESTUDENTICE Prve studentice zagrebačkog sveučilišta] Hrvatska revija Broj 3-4, Godište I. / 2001.</ref> ([[Latinski jezik|lat.]] ''Flavius Claudius Iulianus'') ([[Carigrad]], [[17. studenog]] [[331.]] [[Ktezifont]], [[Perzija]], [[26. travnja]] [[363.]]), [[Dodatak:Popis rimskih careva|rimski car]] (361. 363.), [[filozofija|filozof]] i pisac. Bio je poznat kao žestoki protivnik [[kršćanstvo|kršćanstva]] koji je odbijao izvršavati pogubljenja [[Židovi|Židova]]. U [[povijest]]i mu ostaje nadimak '''apostat''' (otpadnik) koji ga je zavrijedio zbog prvobitnog pridržavanja kršćanske vjere, a potom povratka na pogansku vjeru.<ref>[http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=29485 Julijan II. Apostat(a) - Hrvatska enciklopedija]</ref> Zbog brzine vojska mu je dala nadimak '''munja'''.


== Životopis ==
== Životopis ==

Inačica od 1. siječnja 2022. u 07:41

Dodaj infookvir "monarh".
(Primjeri uporabe predloška)
Julijan Apostat

Julijan Apostat[1][2] (lat. Flavius Claudius Iulianus) (Carigrad, 17. studenog 331.Ktezifont, Perzija, 26. travnja 363.), rimski car (361. – 363.), filozof i pisac. Bio je poznat kao žestoki protivnik kršćanstva koji je odbijao izvršavati pogubljenja Židova. U povijesti mu ostaje nadimak apostat (otpadnik) koji ga je zavrijedio zbog prvobitnog pridržavanja kršćanske vjere, a potom povratka na pogansku vjeru.[3] Zbog brzine vojska mu je dala nadimak munja.

Životopis

Bio je nećak cara Konstantina I. Velikog. Kao namjesnik Galije, pobijedio je u kolovozu 357. godine Alemane u bici kod Argentoratuma i oslobodio ovu rimsku provinciju u kojoj je kasnije proveo veliki broj administrativnih promjena. Rimske legije u Galiji su ga proglasile 360. godine imperatorom, a smrt Konstancija II. je potvrdila ovu odluku 361. godine. Prvobitno pokrenuti uspješni rat protiv Perzijanaca 363. godine završava povlačenjem zbog nedostatka hrane koju prouzročuje nedolazak armije od 30 tisuća vojnika rimskog generala Prokopija u njenoj pratnji. Tijekom jednog nevažnog okršaja prilikom povlačenje prema rimskom teritoriju Julijan biva smrtno ranjen.

Prokopiju koji ga je izdao u želji da postane rimski car, to ipak ne uspijeva pošto vojska bira prvo Jovijana, a potom Valentinijana ne želeći dati krunu izdajniku. Poginuo je 363. godine tijekom bitke protiv Sasanida u Mezopotamiji.

Literatura

Ioulianou autokratoros ta sozomena, 1696
  • Sergejević-Merežkovskij, Dimitrij: Julijan Apostata - Posljednji Helen na prijestolju rimskih cazara., (roman), Zagreb, 1913.
  • Julijan Imperator: Izabrani spisi, Beograd, 1987.

Vanjske poveznice

Izvori