Jezdegerd I.: razlika između inačica

Izvor: Wikipedija

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj

Prikaz u jednom stupcu

Inačica od 1. siječnja 2022. u 08:13

Jezdegerd I. (perzijski: یزدگرد Yazdgerd jæzdˈgʲerd) je bio Veliki kralj Perzije iz dinastije Sasanida (399. – 420./421.).

Jezdegerd (također Jezdgird), kojega perzijsko-arapska predaja zove „grešnik“, bio je jedan od najznačajnijih perzijskih kraljeva. Vodio je vrlo spretnu vanjsku politiku; njegovi odnosi s Rimskim Carstvom bili su u početku tako dobri da kasnoantički izvori (npr. Prokopije iz Cezareje izvješćuje da ga je istočnorimski car Arkadije godine 408. odredio za izvršitelja svoje oporuke i skrbnika svome maloljetnom sinu caru Teodoziju II.)

Nadimak „grešnik“ očito je dobio zbog tolerantne politike prema perzijskim kršćanima kojima je čak godine 410. dozvolio da održe prvi koncil u Seleukiji - Ktesifonu što je izazivalo nezadovoljstvo svećenika zoroastrizma. Ni plemstvo ga nije voljelo. No Jezdegerda rimski izvori baš zbog tih razloga većinom opisuju vrlo pozitivno.

Potkraj njegove vladavine ipak je došlo do progona kršćana izazvanog provokacijom kršćana koji su uništili Hram vatre. Kad mjesni biskup nije htio nadoknaditi štetu Jezdegerd je pod pritiskom zoroastrijanskih svećenika istupio protiv kršćana. Zbog toga je malo prije njegove smrti došlo do rata s Bizantom koji nijednoj strani nije donio pobjedu i kojega je vrlo brzo završio Jezdegerdov sin i nasljednik Bahram V.

Jezdegerd I. umro je na zagonetan začin; mnogo toga govori u prilog pretpostavci da je bio ubijen u uroti zoroastrijanskih svećenika i plemića koji su nakon toga prikrili svoje djelo. Zbog toga Jezdegerdov sin Bahram V. nije odmah priznat za kralja nego je za kralja postavljen jedan drugi Sasanid, Hozroje. Bahram V. je nakon dugotrajnih pregovora ipak uspio doći na prijestolje.

Literatura

Scott McDonough: A Second Constantine? The Sasanian King Yazdgard in Christian History and Historiography. U: Journal of Late Antiquity 1/1, 2008, str. 127. – 140.
Paul Sauerbrei: König Jazdegerd, der Sünder, der Vormund des byzantinischen Kaisers Theodosius des Kleinen. U: Festschrift Albert von Bamberg zum 1. X. 1905 gewidmet vom Lehrerkollegium des Gymnasium Ernestinum zu Gotha. Perthes, Gotha 1905, str. 90. – 108.
Klaus Schippmann: Grundzüge der Geschichte des sasanidischen Reiches. Darmstadt 1990.
Monika Schuol: Yazdgird I. und die Christen in der Überlieferung des Sokrates. U: E. Dabrowa (Hrsg.): Ancient Iran and its Neighbours. Krakau 2005, str. 95. – 106. (= Electrum 10).

Prethodnik:	Veliki kralj Perzije (399. - 420./421.)	Nasljednik:
Bahram IV. (388. - 399.)	Veliki kralj Perzije (399. - 420./421.)	Bahram V. (420./421. - 438.)

Iranski vladari

Stari vijek

Medijska dinastija (728. – 550. pr. Kr.)	Dejok • Fraort • Madije • Kijaksar • Astijag

Ahemenidska dinastija (550. – 330. pr. Kr.)	Ahemen • Teisp • Kir I. • Arijaramn • Arsam • Kambiz I. • Kir Veliki • Kambiz II. • Smerdis • Darije Veliki • Kserkso I. • Artakserkso I. • Kserkso II. • Sogdijan • Darije II. • Artakserkso II. • Artakserkso III. • Artakserkso IV. • Darije III.

Strana vladavina (330. – 247. pr. Kr.)	Vidi: Popis argeadskih i seleukidskih vladara

Arsakidska dinastija (247. pr. Kr. – 224.)	Arsak I. • Tiridat I. • Arsak II. • Frijapatije • Fraat I. • Mitridat I. • Fraat II. • Artaban I. • Mitridat II. • Gotarz I. • Orod I. • Sinatruk I. • Fraat III. • Mitridat III. • Orod II. • Pakor I. • Fraat IV. • Tiridat II. • Musa • Fraat V. • Orod III. • Vonon I. • Artaban II. • Tiridat III. • Gotarz II. • Vardan I. • Vonon II. • Vologaz I. • Vardan II. • Vologaz II. • Pakor II. • Artaban III. • Hozroje I. • Vologaz III. • Mitridat IV. • Partamaspat • Sinatruk II. • Vologaz IV. • Hozroje II. • Vologaz V. • Vologaz VI. • Artaban IV.

Sasanidska dinastija (224. – 651.)	Ardašir I. • Šapur I. • Hormizd I. • Bahram I. • Bahram II. • Bahram III. • Narseh • Hormizd II. • Šapur II. • Ardašir II. • Šapur III. • Bahram IV. • Jezdegerd I. • Bahram V. • Jezdegerd II. • Hormizd III. • Peroz I. • Balaš • Kavad I. • Zamasp • Hozroje I. • Hormizd IV. • Bahram Čobin • Hozroje II. • Kavad II. • Ardašir III. • Šahrabaraz • Boran • Azarmedukt • Hozroje III. • Hormizd V. • Hozroje IV. • Jezdegerd III.

Srednji vijek

Strana vladavina (651. – 821.)	Vidi: Popis rašudinskih, omejidskih i abasidskih kalifa

Tahiridska dinastija (821. – 873.)	Tahir I. • Talha • Abdulah • Tahir II. • Muhamed

Safaridska dinastija (861. – 1003.)	Jakub • Amru I. • Tahir I. • Laith • Muhamed I. • Mufadal • Amru II. • Ahmed • Halaf

Samanidska dinastija (819. – 999.)	Saman Hoda • Asad • Nuh bin Asad • Jahja • Elijas • Ibrahim • Ahmed I. • Nasr I. • Ismail • Ahmed II. • Nasr II. • Nuh I. • Abdul Malik I. • Mansur I. • Nuh II. • Mansur II. • Ismail Muntasir • Abdul Malik II.

Bujidska dinastija (934. – 1055.)	Ali • Hasan • Ahmad • Adud • Iz • Faher • Muajad • Šaraf • Samsam • Šams • Abu Taleb Rostam • Baha • Mušarif • Sultan • Kavam • Sama • Abu Kalidžar • Džalal • Abu Nasr Hozroje Firuz • Abu Mansur Pulad Sutun

Gaznavidska dinastija (963. – 1187.)	Alp Tegin • Sabuk Tegin • Ismail I. • Mahmud • Muhamed • Masud • Mavdud

Seldžučka dinastija (1037. – 1077.)	Togrul I. • Alp Arslan • Malik-šah I. • Mahmud I. • Barkijaruk • Malik-šah II. • Muhamed I. • Ahmed Sandžar • Mahmud II.

Guridska dinastija (1161. – 1206.)	Saif • Gijas • Šahab Muhamed

Horezmijska dinastija (1077. – 1231.)	Anuštegin • Ekinči • Muhamed I. • Atsiz • Il-Arslan • Sultan-šah • Takeš • Muhamed II. • Džalal

Strana vladavina (1231. – 1501.)	Vidi: Popis mongolskih, ilhanidskih i timuridskih vladara

Novi vijek

Safavidska dinastija (1501. – 1736.)	Ismail I. • Tahmasp I. • Ismail II. • Muhamed Hodabanda • Abas Veliki • Safi I. • Abas II. • Sulejman I. • Sultan Husain • Tahmasp II. • Abas III.

Hotakijska dinastija (1709. – 1738.)	Mir Vais • Abdul Aziz • Mahmud • Ašraf • Husein

Afšaridska dinastija (1736. – 1796.)	Nader-šah • Adel-šah • Ebrahim • Šaheroh

Zandijska dinastija (1750. – 1794.)	Karim-han • Muhamed Ali-han • Abol Fateh-han • Zaki-han • Sadek-han • Ali Morad-han • Džafar-han • Sajed Morad-han • Lotf Ali-han

Kadžarska dinastija (1785. – 1925.)	Muhamed-han • Fateh Ali-šah • Muhamed-šah • Mahd-e Olia • Nasrudin-šah • Mozafaradin-šah • Muhamed Ali-šah • Ahmed-šah

Najnovije doba

Pahlavijska dinastija (1925. – 1979.)	Reza-šah Pahlavi • Mohammed Reza Pahlavi

Islamska republika (1979. – danas)	Imam Homeini • Ali Hamenei

Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Jezdegerd_I.&oldid=6241267"

Kategorija:

Sasanidski vladari

@@ Redak 1: / Redak 1: @@
-'''Jezdegerd I.''' ([[Perzijski jezik|perzijski]]: یزدگرد ''Yazdgerd'' jæzdˈgʲerd) je bio [[Veliki kralj]] [[Perzija|Perzije]] iz dinastije [[Sasanidi|Sasanida]] (399. - 420./421.).
+'''Jezdegerd I.''' ([[Perzijski jezik|perzijski]]: یزدگرد ''Yazdgerd'' jæzdˈgʲerd) je bio [[Veliki kralj]] [[Perzija|Perzije]] iz dinastije [[Sasanidi|Sasanida]] (399. – 420./421.).
 Jezdegerd (također ''Jezdgird''), kojega perzijsko-arapska predaja zove „grešnik“, bio je jedan od najznačajnijih perzijskih kraljeva. Vodio je vrlo spretnu vanjsku politiku; njegovi odnosi s [[Rimsko Carstvo|Rimskim Carstvom]] bili su u početku tako dobri da kasnoantički izvori (npr. [[Prokopije iz Cezareje]] izvješćuje da ga je [[Bizant|istočnorimski]] car [[Arkadije]] godine 408. odredio za izvršitelja svoje oporuke i skrbnika svome maloljetnom sinu caru [[Teodozije II.|Teodoziju II.]])
@@ Redak 5: / Redak 5: @@
 Nadimak „grešnik“ očito je dobio zbog tolerantne politike prema perzijskim kršćanima kojima je čak godine 410. dozvolio da održe prvi [[Koncil|koncil]] u [[Seleukija - Ktesifon|Seleukiji - Ktesifonu]] što je izazivalo nezadovoljstvo svećenika [[Zoroastrizam|zoroastrizma]]. Ni plemstvo ga nije voljelo. No Jezdegerda rimski izvori baš zbog tih razloga većinom opisuju vrlo pozitivno.
-Potkraj njegove vladavine ipak je došlo do progona kršćana izazvanog provokacijom kršćana koji su uništili [[Hram vatre]]. Kad mjesni [[Biskup|biskup]] nije htio nadoknaditi štetu Jezdegerd je pod pritiskom zoroastrijanskih svećenika istupio protiv kršćana. Zbog toga je malo prije njegove smrti došlo do rata s [[Bizant]]om koji nijednoj strani nije donio pobjedu i kojega je vrlo brzo završio Jezdegerdov sin i nasljednik [[Bahram V.]].
+Potkraj njegove vladavine ipak je došlo do progona kršćana izazvanog provokacijom kršćana koji su uništili [[Hram vatre]]. Kad mjesni [[Biskup|biskup]] nije htio nadoknaditi štetu Jezdegerd je pod pritiskom zoroastrijanskih svećenika istupio protiv kršćana. Zbog toga je malo prije njegove smrti došlo do rata s [[Bizant]]om koji nijednoj strani nije donio pobjedu i kojega je vrlo brzo završio Jezdegerdov sin i nasljednik [[Bahram V.]]
 Jezdegerd I. umro je na zagonetan začin; mnogo toga govori u prilog pretpostavci da je bio ubijen u uroti zoroastrijanskih svećenika i plemića koji su nakon toga prikrili svoje djelo. Zbog toga Jezdegerdov sin Bahram V. nije odmah priznat za kralja nego je za kralja postavljen jedan drugi Sasanid, Hozroje. Bahram V. je nakon dugotrajnih pregovora ipak uspio doći na prijestolje.