Endoderm: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj

Prikaz u jednom stupcu

Posljednja izmjena od 2. siječnja 2022. u 09:37

Endoderm je unutarnji zametni listić gastrule svih višestaničnih životinja. Druga dva sloja su ektoderm (vanjski sloj) i mezoderm (srednji sloj).^[1] Najznačajnije uloge su mu oblikovanje dviju cijevi tijela, dišne i probavne.^[2]

Stanice migriraju prema unutrašnjosti duž pracrijeva stvarajući unutrašnji sloj gastrule, koji se razvija u endoderm. Endoderm se ispočetka sastoji od spljoštenih stanica, koje kasnije postaju stupaste.

Povijest[uredi | uredi kôd]

Ruski biolog Heinz Christian Pander je zaslužan za otkriće triju zametnih listića koji se stvaraju tijekom emgriogeneze. Pander je dobio doktorat iz zoologije na Sveučilištu u Wurzburgu 1817. Započeo je izučavanja u embriologiji koristeći kokošja jaja, zahvaljujući kojima je otkrio ektoderm, mezoderm i endoderm. Zbog ovih otkrića, Pander se ponekad naziva "utemeljiteljem embriologije". Panderov rad na ranim zamecima nastavio je prusko-estonski biolog Karl Ernst von Baer, koji je istraživao zametne listiće kod različitih vrsta te tako proširio ovo načelo na sve kralježnjake. Baer je također zaslužan za otkriće blastule. Svoja saznanja, uključujući i teoriju o zametnim listićima, objavio je u udžbeniku O povijesti razvoja životinja, koji je objavljen 1828.^[3]

Opis[uredi | uredi kôd]

Endoderm stvara epitelnu podlogu cijelog probavnog sustava, osim dijela usta i ždrijela te završnog dijela rektuma (koji su prekriveni derivatima ektoderma). Iz ovog sloja nastaju i stanice koje oblažu sve žlijezde koje se otvaraju u probavni sustav, uključujući jetru i gušteraču; epitel slušne cijevi i timpanične šupljine; dušnik, dušnice, plućne stanice; mokraćni mjehur i dio mokraćne cijevi; folikule štitnjače i timusa.

Vjeruje se da su stanice gušterače i jetre nastale od zajedničkih stanica prethodnica.^[4] Kod čovjeka, tkiva i organi derivirani iz endoderma mogu se prepoznati nakon 5 tjedana embrionalnog razvoja.

Bilješke[uredi | uredi kôd]

↑ Langman's Medical Embryology, 11th edition. 2010.
↑ Gilbert, SF. Edoderm. Sinauer Associates. Pristupljeno 14. ožujka 2013.
↑ Baer KE von (1986) In: Oppenheimer J (ed.) and Schneider H (transl.), Autobiography of Dr. Karl Ernst von Baer. Canton, MA: Science History Publications.
↑ Zaret KS. Listopad 2001. Hepatocyte differentiation: from the endoderm and beyond. Curr. Opin. Genet. Dev. 11 (5): 568–74. doi:10.1016/S0959-437X(00)00234-3. PMID 11532400

[1] Langman's Medical Embryology, 11th edition. 2010.

[2] Gilbert, SF. Edoderm. Sinauer Associates. Pristupljeno 14. ožujka 2013.

[3] Baer KE von (1986) In: Oppenheimer J (ed.) and Schneider H (transl.), Autobiography of Dr. Karl Ernst von Baer. Canton, MA: Science History Publications.

[pmid11532400-4] Zaret KS. Listopad 2001. Hepatocyte differentiation: from the endoderm and beyond. Curr. Opin. Genet. Dev. 11 (5): 568–74. doi:10.1016/S0959-437X(00)00234-3. PMID 11532400

[1]

[2]

[3]

[4]

@@ Redak 1: / Redak 1: @@
 [[Datoteka:Endoderm2_hr.png|minijatura|tkiva derivirana od endoderma]]
-'''Endoderm''' je unutarnji [[zametni listić]] gastrule svih višestaničnih životinja. Druga dva sloja su [[ektoderm]] (vanjski sloj) i [[mezoderm]] (srednji sloj).<ref>Langman's Medical Embryology, 11th edition. 2010.</ref> Najznačajnije uloge su mu oblikovanje dviju cijevi tijela, dišne i probavne.<ref>{{cite web|last=Gilbert|first=SF|title=Edoderm|url=http://www.ncbi.nlm.nih.gov/books/NBK10107/|publisher=Sinauer Associates|accessdate=14 March 2013}}</ref>
+'''Endoderm''' je unutarnji [[zametni listić]] gastrule svih višestaničnih životinja. Druga dva sloja su [[ektoderm]] (vanjski sloj) i [[mezoderm]] (srednji sloj).<ref>Langman's Medical Embryology, 11th edition. 2010.</ref> Najznačajnije uloge su mu oblikovanje dviju cijevi tijela, dišne i probavne.<ref>{{cite web |last=Gilbert |first=SF |title=Edoderm |url=http://www.ncbi.nlm.nih.gov/books/NBK10107/ |publisher=Sinauer Associates |accessdate=14. ožujka 2013.}}</ref>
 Stanice migriraju prema unutrašnjosti duž [[pracrijevo|pracrijeva]] stvarajući unutrašnji sloj [[gastrula|gastrule]], koji se razvija u endoderm.
@@ Redak 6: / Redak 6: @@
 == Povijest ==
-Ruski biolog [[Heinz Christian Pander]] je zaslužan za otkriće triju [[zametni listići|zametnih listića]] koji se stvaraju tijekom [[embriogeneza|emgriogeneze]]. Pander je dobio doktorat iz [[zoologija|zoologije]] na Sveučilištu u Wurzburgu  1817. Započeo je izučavanja u embriologiji koristeći kokošja jaja, zahvaljujući kojima je otkrio [[ektoderm]], [[mezoderm]] i endoderm. Zbog ovih otkrića, Pander se ponekad naziva "utemeljiteljem embriologije". Panderov rad na ranim zamecima nastavio je prusko-estonski biolog [[Karl Ernst von Baer]], koji je istraživao zametne listiće kod različitih vrsta te tako proširio ovo načelo na sve kralježnjake. Baer je također zaslužan za otkriće [[blastula|blastule]]. Svoja saznanja, uključujući i teoriju o zametnim listićima, objavio je u udžbeniku ''O povijesti razvoja životinja'', koji je objavljen 1828.<ref>Baer KE von (1986) In: Oppenheimer J (ed.) and Schneider H (transl.), Autobiography of Dr. Karl Ernst von Baer. Canton, MA: Science History Publications.</ref>
+Ruski biolog [[Heinz Christian Pander]] je zaslužan za otkriće triju [[zametni listići|zametnih listića]] koji se stvaraju tijekom [[embriogeneza|emgriogeneze]]. Pander je dobio doktorat iz [[zoologija|zoologije]] na Sveučilištu u Wurzburgu 1817. Započeo je izučavanja u embriologiji koristeći kokošja jaja, zahvaljujući kojima je otkrio [[ektoderm]], [[mezoderm]] i endoderm. Zbog ovih otkrića, Pander se ponekad naziva "utemeljiteljem embriologije". Panderov rad na ranim zamecima nastavio je prusko-estonski biolog [[Karl Ernst von Baer]], koji je istraživao zametne listiće kod različitih vrsta te tako proširio ovo načelo na sve kralježnjake. Baer je također zaslužan za otkriće [[blastula|blastule]]. Svoja saznanja, uključujući i teoriju o zametnim listićima, objavio je u udžbeniku ''O povijesti razvoja životinja'', koji je objavljen 1828.<ref>Baer KE von (1986) In: Oppenheimer J (ed.) and Schneider H (transl.), Autobiography of Dr. Karl Ernst von Baer. Canton, MA: Science History Publications.</ref>
 == Opis ==
 Endoderm stvara epitelnu podlogu cijelog [[probavni sustav|probavnog sustava]], osim dijela usta i ždrijela te završnog dijela rektuma (koji su prekriveni derivatima ektoderma). Iz ovog sloja nastaju i stanice koje oblažu sve žlijezde koje se otvaraju u probavni sustav, uključujući [[jetra|jetru]] i [[gušterača|gušteraču]]; epitel slušne cijevi i timpanične šupljine; [[dušnik]], dušnice, plućne stanice; [[mokraćni mjehur]] i dio [[mokraćna cijev|mokraćne cijevi]]; folikule [[štitnjača|štitnjače]] i [[timus]]a.
-Vjeruje se da su stanice gušterače i jetre nastale od zajedničkih stanica prethodnica.<ref name="pmid11532400">{{cite journal |author=Zaret KS |title=Hepatocyte differentiation: from the endoderm and beyond |journal=Curr. Opin. Genet. Dev. |volume=11 |issue=5 |pages=568–74 |date=October 2001 |pmid=11532400 |doi= 10.1016/S0959-437X(00)00234-3|url=http://linkinghub.elsevier.com/retrieve/pii/S0959-437X(00)00234-3}}</ref> Kod čovjeka, tkiva i organi derivirani iz endoderma mogu se prepoznati nakon 5 tjedana embrionalnog razvoja.
+Vjeruje se da su stanice gušterače i jetre nastale od zajedničkih stanica prethodnica.<ref name="pmid11532400">{{cite journal |author=Zaret KS |title=Hepatocyte differentiation: from the endoderm and beyond |journal=Curr. Opin. Genet. Dev. |volume=11 |issue=5 |pages=568–74 |date=Listopad 2001. |pmid=11532400 |doi=10.1016/S0959-437X(00)00234-3 |url=http://linkinghub.elsevier.com/retrieve/pii/S0959-437X(00)00234-3}}</ref> Kod čovjeka, tkiva i organi derivirani iz endoderma mogu se prepoznati nakon 5 tjedana embrionalnog razvoja.
 == Bilješke ==