Cosimo de' Medici: razlika između inačica

Izvor: Wikipedija
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Sintaksa – Parametar u navodnike.
m RpA: WP:NI, WP:HRV
Redak 17: Redak 17:
''Còsimo Mèdici'' bio je sin bogatog bankara [[Giovanni di Bicci de' Medici|Giovannija di Biccija]],- kojeg je nakon smrti [[1429.]] naslijedio kao glava obitelji [[Medici]] i njihove banke.<ref name="brit"/>
''Còsimo Mèdici'' bio je sin bogatog bankara [[Giovanni di Bicci de' Medici|Giovannija di Biccija]],- kojeg je nakon smrti [[1429.]] naslijedio kao glava obitelji [[Medici]] i njihove banke.<ref name="brit"/>


''Còsimo'' je još kao mladić [[1415.]] bio u pratnji [[Papa|antipape]] [[Ivan XXIII., protupapa|Ivana XXIII.]] na [[Sabor u Konstanzu|Koncilu u Konstanzu]], iste godine je izabran u firentinsku [[signoria|signoriju]]. <ref name="tre"/>On je i kasnije djelovao kao poslanik [[Republika Firenca|Republike Firence]], - u tim misijama, pokazao je veliku razboritost po kojoj je postao poznat. ''Còsimo Mèdici'' bio je oženjen sa Contessinom de' Bardi sa kojom je imao dvoje sinova; [[Piero di Cosimo de' Medici|Piera Nadutog (Piero il Gottoso)]] i Giovannija de' Medicija. Sa [[Adidži|adidžijskom]] služavkom imao je vanbračnog sina Carla Medicija, koji je postao crkveni prelat.
''Còsimo'' je još kao mladić [[1415.]] bio u pratnji [[Papa|antipape]] [[Ivan XXIII., protupapa|Ivana XXIII.]] na [[Sabor u Konstanzu|Koncilu u Konstanzu]], iste godine je izabran u firentinsku [[signoria|signoriju]].<ref name="tre"/>On je i kasnije djelovao kao poslanik [[Republika Firenca|Republike Firence]], - u tim misijama, pokazao je veliku razboritost po kojoj je postao poznat. ''Còsimo Mèdici'' bio je oženjen s Contessinom de' Bardi s kojom je imao dvoje sinova; [[Piero di Cosimo de' Medici|Piera Nadutog (Piero il Gottoso)]] i Giovannija de' Medicija. S [[adidži]]jskom služavkom imao je vanbračnog sina Carla Medicija, koji je postao crkveni prelat.
Njegova vlast u [[Republika Firenca|Republici Firenci]], proizašla je iz njegova bogatstva, on ga je koristio za kontrolu glasova u firentinskoj [[signoria|signoriji]], pritiscima i utjecajem. On često nije imao nikakvu političku funkciju, ali je preko svojih ljudi u firentinskoj [[signoria|signoriji]] bio de facto - vladar Republike.
Njegova vlast u [[Republika Firenca|Republici Firenci]], proizašla je iz njegova bogatstva, on ga je koristio za kontrolu glasova u firentinskoj [[signoria|signoriji]], pritiscima i utjecajem. On često nije imao nikakvu političku funkciju, ali je preko svojih ljudi u firentinskoj [[signoria|signoriji]] bio de facto - vladar Republike.


''Còsimovi'' neprijatelji, koje su predvodili Pallo Strozzi i Rinaldo degli Albizzi, optužili su ga za neuspjeh u invaziji na [[Lucca|Luccu]] i strpali u zatvor u rujnu [[1433.]], on je uspio da mu se kazna zatvora promjeni u progonstvo. <ref name="tre"/>Nakon tog je otišao u [[Padova|Padovu]], a zatim u [[Venecija|Veneciju]], povukavši za sobom i sav kapital obiteljske banke. Tim potezom napravio je pravi stampedo kapitala iz Firence, tako da je [[signoria|signorija]] već sljedeće godine - ukinula njegovo progonstvo. Vrijeme u progonstvu iskoristio je da preko svojih ljudi inicira promjene u načinu rada signorije, tako da kad se vratio [[1434.]] više nitko nije mogao ugroziti njegovu poziciju. Odmah po povratku protjerao članove porodice Albizzi iz Firence.
''Còsimovi'' neprijatelji, koje su predvodili Pallo Strozzi i Rinaldo degli Albizzi, optužili su ga za neuspjeh u invaziji na [[Lucca|Luccu]] i strpali u zatvor u rujnu [[1433.]], on je uspio da mu se kazna zatvora promjeni u progonstvo.<ref name="tre"/>Nakon tog je otišao u [[Padova|Padovu]], a zatim u [[Venecija|Veneciju]], povukavši za sobom i sav kapital obiteljske banke. Tim potezom napravio je pravi stampedo kapitala iz Firence, tako da je [[signoria|signorija]] već sljedeće godine - ukinula njegovo progonstvo. Vrijeme u progonstvu iskoristio je da preko svojih ljudi inicira promjene u načinu rada signorije, tako da kad se vratio [[1434.]] više nitko nije mogao ugroziti njegovu poziciju. Odmah po povratku protjerao članove porodice Albizzi iz Firence.
[[Datoteka:Pontormo - Ritratto di Cosimo il Vecchio - Google Art Project.jpg|200px|left|thumb|Portret Cosima Medicija od [[Pontormo|Jacopa Pontorma]]]]
[[Datoteka:Pontormo - Ritratto di Cosimo il Vecchio - Google Art Project.jpg|200px|left|thumb|Portret Cosima Medicija od [[Pontormo|Jacopa Pontorma]]]]
Na političkom planu Cosimo se posvetio najviše na stvaranju mira u [[Sjeverna Italija|Sjevernoj Italiji]], kroz osiguranje ravnoteže snaga između [[Republika Firenca|Republike Firence]], [[Napuljsko Kraljevstvo|Napuljskog Kraljevstva]], [[Mletačka Republika|Mletačke Republike]] i [[Milansko Vojvodstvo|Milanskog Vojvodstva]] za vrijeme ratova po [[Lombardija|Lombardiji]], te nastojanjem da se smanji vanjski uticaj (osobito [[Francuska|francuski]] i [[Sveto Rimsko Carstvo|Svetog Rimskog Carstva]]) na [[Apeninski poluotok|apeninske prilike]].
Na političkom planu Cosimo se posvetio najviše na stvaranju mira u [[Sjeverna Italija|Sjevernoj Italiji]], kroz osiguranje ravnoteže snaga između [[Republika Firenca|Republike Firence]], [[Napuljsko Kraljevstvo|Napuljskog Kraljevstva]], [[Mletačka Republika|Mletačke Republike]] i [[Milansko Vojvodstvo|Milanskog Vojvodstva]] za vrijeme ratova po [[Lombardija|Lombardiji]], te nastojanjem da se smanji vanjski uticaj (osobito [[Francuska|francuski]] i [[Sveto Rimsko Carstvo|Svetog Rimskog Carstva]]) na [[Apeninski poluotok|apeninske prilike]].
Redak 28: Redak 28:
===Cosimo kao mecena umjetnosti===
===Cosimo kao mecena umjetnosti===
[[Datoteka:San Lorenzo, tomba di Cosimo il Vecchio.JPG|250px|thumb|Grob Cosima Medicija u firentinskoj bazilici [[Basilica di San Lorenzo di Firenze|San Lorenzo]]]]
[[Datoteka:San Lorenzo, tomba di Cosimo il Vecchio.JPG|250px|thumb|Grob Cosima Medicija u firentinskoj bazilici [[Basilica di San Lorenzo di Firenze|San Lorenzo]]]]
Cosimo je bio veliki pokrovitelj umjetnosti, on nije žalio novaca da uljepša [[Firenca|Firencu]], tako da su za njega radili najveći [[Renesansa|renesansni]] umjetnici toga doba; [[Donatello]], [[Filippo Brunelleschi|Brunelleschi]], [[Michelozzo]], [[Fra Angelico]], [[Fra Filippo Lippi]] i brojni drugi, pretpostavlja se da je za njihova djela potrošio više od 600.000 florina. Navodno je rekao da mu trošenje predstavlja veće zadovoljstvo - nego zarađivanje.<ref>{{cite book|last=Taylor|first= F.H.|year=1948|title=The taste of angels, a history of art collecting from Rameses to Napoleon|location=Boston|publisher=Little, Brown|pages=65–66}}</ref>
Cosimo je bio veliki pokrovitelj umjetnosti, on nije žalio novaca da uljepša [[Firenca|Firencu]], tako da su za njega radili najveći [[Renesansa|renesansni]] umjetnici toga doba; [[Donatello]], [[Filippo Brunelleschi|Brunelleschi]], [[Michelozzo]], [[Fra Angelico]], [[Fra Filippo Lippi]] i brojni drugi, pretpostavlja se da je za njihova djela potrošio više od 600.000 florina. Navodno je rekao da mu trošenje predstavlja veće zadovoljstvo - nego zarađivanje.<ref>{{cite book |last=Taylor |first=F.H. |year=1948 |title=The taste of angels, a history of art collecting from Rameses to Napoleon |location=Boston |publisher=Little, Brown |pages=65–66}}</ref>


''Còsimo Mèdici'' angažirao je mladog [[Michelozzo|Michelozza]] da mu projektira palaču, - [[Palazzo Medici Riccardi|Palazzo Medici]] na taj način stvorio je protutip tipične firentinske palače, koju su kasnije mnogi imitirali. Za njegove vlasti arhitekt [[Filippo Brunelleschi|Brunelleschi]] podigao je kupolu [[Firentinska katedrala|firentinske katedrale Santa Maria del Fiore]] - pravo tehničko čudo onoga doba.
''Còsimo Mèdici'' angažirao je mladog [[Michelozzo|Michelozza]] da mu projektira palaču, - [[Palazzo Medici Riccardi|Palazzo Medici]] na taj način stvorio je protutip tipične firentinske palače, koju su kasnije mnogi imitirali. Za njegove vlasti arhitekt [[Filippo Brunelleschi|Brunelleschi]] podigao je kupolu [[Firentinska katedrala|firentinske katedrale Santa Maria del Fiore]] - pravo tehničko čudo onoga doba.


''Còsimo'' je bio i patron filozofije, - na njega je naročito djelovao grčki izbjeglica [[Pleton|Georgije Gemist Pleton]], tako da je osnovao firentinsku [[neoplatonizam|neoplatonsku]] akademiju. Od [[Marsilio Ficino|Marsilija Ficina]] naručio je prijevod na latinski kompletnih djela [[Platon|Platona]] i tako značajno uticao na razvitak [[renesansa|renesansnog]] [[humanizam|humanizma]].
''Còsimo'' je bio i patron filozofije, - na njega je naročito djelovao grčki izbjeglica [[Pleton|Georgije Gemist Pleton]], tako da je osnovao firentinsku [[neoplatonizam|neoplatonsku]] akademiju. Od [[Marsilio Ficino|Marsilija Ficina]] naručio je prijevod na latinski kompletnih djela [[Platon]]a i tako značajno uticao na razvitak [[renesansa|renesansnog]] [[humanizam|humanizma]].


Nakon njegove smrti [[1464.]] naslijedio ga je sin [[Piero di Cosimo de' Medici|Piero Naduti]], otac [[Lorenzo de' Medici|Lorenza Veličanstvenog]]. Signoria mu je dodijelila titulu '''Pater Patriae''' (Otac domovine), koja je uklesana na njegov grob u bazilici San Lorenzo.
Nakon njegove smrti [[1464.]] naslijedio ga je sin [[Piero di Cosimo de' Medici|Piero Naduti]], otac [[Lorenzo de' Medici|Lorenza Veličanstvenog]]. Signoria mu je dodijelila titulu '''Pater Patriae''' (Otac domovine), koja je uklesana na njegov grob u bazilici San Lorenzo.

Inačica od 2. siječnja 2022. u 17:05

Còsimo di Giovanni degli Mèdici
Cosimo de' Medici
Rođenje Firenca, Republika Firenca, 27. rujna 1389.[1]
Smrt Firenca, 1. kolovoza 1464.[1]
Portal o životopisima

Cosimo de' Medici (* Firenca, 27. rujna 1389. - † Firenca, 1. kolovoza 1464.) punim imenom Còsimo di Giovanni degli Mèdici zvan Cosimo il Vecchio i Pater Patriae (Otac domovine) bio je firentinski bankar i de facto vladar Republike Firence[2]

Životopis

Còsimo Mèdici bio je sin bogatog bankara Giovannija di Biccija,- kojeg je nakon smrti 1429. naslijedio kao glava obitelji Medici i njihove banke.[2]

Còsimo je još kao mladić 1415. bio u pratnji antipape Ivana XXIII. na Koncilu u Konstanzu, iste godine je izabran u firentinsku signoriju.[1]On je i kasnije djelovao kao poslanik Republike Firence, - u tim misijama, pokazao je veliku razboritost po kojoj je postao poznat. Còsimo Mèdici bio je oženjen s Contessinom de' Bardi s kojom je imao dvoje sinova; Piera Nadutog (Piero il Gottoso) i Giovannija de' Medicija. S adidžijskom služavkom imao je vanbračnog sina Carla Medicija, koji je postao crkveni prelat. Njegova vlast u Republici Firenci, proizašla je iz njegova bogatstva, on ga je koristio za kontrolu glasova u firentinskoj signoriji, pritiscima i utjecajem. On često nije imao nikakvu političku funkciju, ali je preko svojih ljudi u firentinskoj signoriji bio de facto - vladar Republike.

Còsimovi neprijatelji, koje su predvodili Pallo Strozzi i Rinaldo degli Albizzi, optužili su ga za neuspjeh u invaziji na Luccu i strpali u zatvor u rujnu 1433., on je uspio da mu se kazna zatvora promjeni u progonstvo.[1]Nakon tog je otišao u Padovu, a zatim u Veneciju, povukavši za sobom i sav kapital obiteljske banke. Tim potezom napravio je pravi stampedo kapitala iz Firence, tako da je signorija već sljedeće godine - ukinula njegovo progonstvo. Vrijeme u progonstvu iskoristio je da preko svojih ljudi inicira promjene u načinu rada signorije, tako da kad se vratio 1434. više nitko nije mogao ugroziti njegovu poziciju. Odmah po povratku protjerao članove porodice Albizzi iz Firence.

Portret Cosima Medicija od Jacopa Pontorma

Na političkom planu Cosimo se posvetio najviše na stvaranju mira u Sjevernoj Italiji, kroz osiguranje ravnoteže snaga između Republike Firence, Napuljskog Kraljevstva, Mletačke Republike i Milanskog Vojvodstva za vrijeme ratova po Lombardiji, te nastojanjem da se smanji vanjski uticaj (osobito francuski i Svetog Rimskog Carstva) na apeninske prilike.

Còsimo Mèdici pomogao je papi Eugenu IV. 1439. da preseli Veliki ekumenski koncil iz Ferrare u Firencu. Taj koncil donio je Firenci međunarodni ugled, jer su u grad došle brojne značajne ličnosti. Od tog koncila počeo je firentinski bum na planu kulture i umjetnosti.

Cosimo kao mecena umjetnosti

Grob Cosima Medicija u firentinskoj bazilici San Lorenzo

Cosimo je bio veliki pokrovitelj umjetnosti, on nije žalio novaca da uljepša Firencu, tako da su za njega radili najveći renesansni umjetnici toga doba; Donatello, Brunelleschi, Michelozzo, Fra Angelico, Fra Filippo Lippi i brojni drugi, pretpostavlja se da je za njihova djela potrošio više od 600.000 florina. Navodno je rekao da mu trošenje predstavlja veće zadovoljstvo - nego zarađivanje.[3]

Còsimo Mèdici angažirao je mladog Michelozza da mu projektira palaču, - Palazzo Medici na taj način stvorio je protutip tipične firentinske palače, koju su kasnije mnogi imitirali. Za njegove vlasti arhitekt Brunelleschi podigao je kupolu firentinske katedrale Santa Maria del Fiore - pravo tehničko čudo onoga doba.

Còsimo je bio i patron filozofije, - na njega je naročito djelovao grčki izbjeglica Georgije Gemist Pleton, tako da je osnovao firentinsku neoplatonsku akademiju. Od Marsilija Ficina naručio je prijevod na latinski kompletnih djela Platona i tako značajno uticao na razvitak renesansnog humanizma.

Nakon njegove smrti 1464. naslijedio ga je sin Piero Naduti, otac Lorenza Veličanstvenog. Signoria mu je dodijelila titulu Pater Patriae (Otac domovine), koja je uklesana na njegov grob u bazilici San Lorenzo.

Povezani članci

Izvori

  1. a b c d Biografija Cosima Medicija, na portalu treccani.it, pristupljeno 8. 06. 2011.(tal.)
  2. a b Cosimo Medici na portalu britannica.com, pristupljeno 8. 06. 2011.(engl.)
  3. Taylor, F.H. 1948. The taste of angels, a history of art collecting from Rameses to Napoleon. Little, Brown. Boston. str. 65–66

Vanjske poveznice

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Zajednički poslužitelj ima stranicu o temi Cosimo de' Medici