Ante Cettineo: razlika između inačica

Izvor: Wikipedija
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja
mNema sažetka uređivanja
Redak 5: Redak 5:
Kao pjesnik mediteranskih motiva iznosi blještave sunčane ugođaje idiličnoga svijeta dalmatinskoga pejzaža. U čakavskim pjesmama dao je elegično intonirane slike svojega zavičaja. Upoznat s novijom talijanskom, španjolskom i južnoameričkom poezijom, u razdoblju između dva svjetska rata unosi u svoje pjesme svježu lirsku izražajnost slobodnoga stiha i moderno oblikovanu strukturu. U njegovoj poeziji ima također tragova ekspresionizma te ritmičkih novosti slobodnog stiha, čime je postizao modernost asocijativnoga pjesničkog govora. Neuspjeli su idejno nesređeni neki njegovi pokušaji politički angažirane poezije. Pjesme su mu prevedene na talijanski, francuski, njemački, češki, mađarski i poljski.
Kao pjesnik mediteranskih motiva iznosi blještave sunčane ugođaje idiličnoga svijeta dalmatinskoga pejzaža. U čakavskim pjesmama dao je elegično intonirane slike svojega zavičaja. Upoznat s novijom talijanskom, španjolskom i južnoameričkom poezijom, u razdoblju između dva svjetska rata unosi u svoje pjesme svježu lirsku izražajnost slobodnoga stiha i moderno oblikovanu strukturu. U njegovoj poeziji ima također tragova ekspresionizma te ritmičkih novosti slobodnog stiha, čime je postizao modernost asocijativnoga pjesničkog govora. Neuspjeli su idejno nesređeni neki njegovi pokušaji politički angažirane poezije. Pjesme su mu prevedene na talijanski, francuski, njemački, češki, mađarski i poljski.


[[category:Hrvatski književnici]]
[[category:Hrvatski književnici|Cettineo, Ante]]
[[category:Hrvatski pjesnici]]
[[category:Hrvatski pjesnici|Cettineo, Ante]]

Inačica od 21. kolovoza 2005. u 00:50

Ante Cettineo (Trebinje, 17. svibnja 1898. – Split, 9. kolovoza 1956.), hrvatski pjesnik i prevodilac

Radio je kao profesor u Splitu gdje je polazio pučku školu i klasičnu gimnaziju, dok je studij slavistike polazio u Pragu i Beogradu. Pisao je pjesme i prozu, a mnogo je i prevodio, pretežno poeziju, s talijanskoga, španjolskoga, portugalskoga i francuskoga jezika. Surađivao je s mnogim stranim i domaćim novinama.

Kao pjesnik mediteranskih motiva iznosi blještave sunčane ugođaje idiličnoga svijeta dalmatinskoga pejzaža. U čakavskim pjesmama dao je elegično intonirane slike svojega zavičaja. Upoznat s novijom talijanskom, španjolskom i južnoameričkom poezijom, u razdoblju između dva svjetska rata unosi u svoje pjesme svježu lirsku izražajnost slobodnoga stiha i moderno oblikovanu strukturu. U njegovoj poeziji ima također tragova ekspresionizma te ritmičkih novosti slobodnog stiha, čime je postizao modernost asocijativnoga pjesničkog govora. Neuspjeli su idejno nesređeni neki njegovi pokušaji politički angažirane poezije. Pjesme su mu prevedene na talijanski, francuski, njemački, češki, mađarski i poljski.