Johann Wolfgang von Goethe: razlika između inačica

Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
novi odlomak
m (RpA: WP:NI, WP:HRV)
(novi odlomak)
{{Audio|De-Johann Wolfgang von Goethe.ogg|'''Johann Wolfgang von Goethe'''}} ([[Frankfurt na Majni]], [[28. kolovoza]] [[1749.]] – [[Weimar]] [[22. ožujka]] [[1832.]]), najveći i najsvestraniji [[Njemačka|njemački]] književnik i mislilac.
 
Studirao je [[pravo]] u [[Leipzig]]u i [[Strasbourg]]u. Na poziv vojvode Karla Augusta odlazi u Weimar, gdje postaje tajni savjetnik, a [[1780.]] slobodni zidar weimarske lože Anna Amalia, dobiva plemstvo i postaje Kammerpräsident. Bio je i upravitelj weimarskog kazališta.
 
Putuje po [[Njemačka|Njemačkoj]] i [[Švicarska|Švicarskoj]], bavi se znanstvenim studijama, te se druži s [[Johann Gottfried Herder|Herderom]] i [[Friedrich Schiller|Schillerom]]. Piše, istražuje i postaje sve poznatijim piscem.
Njegovo djelo obuhvaća gotovo sve književne rodove i nekoliko znanstvenih područja. Mnogobrojni su uzori i utjecaji: svjetski klasici, književnost [[rokoko]]a, pučka poezija različitih naroda, široko područje povijesti[[povijest]]i, [[teologija|teologije]], [[Filozofija|filozofije]], teorije umjetnosti[[umjetnost]]i i [[prirodne znanosti|prirodnih znanosti]].
Najveću popularnost u suvremenika stekao je romanom "[[Patnje mladog Werthera]]", jer je u tom djelu srušio sve primjere [[Klasicizam|klasicizma]] koji su vladali među njegovim suvremenicima te nas na neki način uveo u modernu književnost. Snažno je utjecao na sve europske književnosti.
Nametnuo se suvremenicima kao obnovitelj [[lirika|lirike]], [[drama|drame]], [[ep]]a, [[roman]]a, te učenjak izuzetno oštrog i dubokog uvida u strukturu i fenomene prirode. Još za života postao je spomenik njemačkog klasičnog [[humanizam|humanizma]].
 
==Manje poznate zanimljivosti==
Nakon što je [[1775.|1775]]. imenovan tajnim savjetnikom u [[Weimar]]u postavljen mu je kao zadatak obnova [[rudnik]]a bakrenog škriljca „Ilmenau“. Sam Goethe ovo razdoblje svoga života označava '''„rudarskom epohom“'''. Prihvatio se posla s velikim poletom. Čestim obilaskom rudnika stvorio je prve zaključke o ekonomskoj strani [[Mineralne sirovine|rude]]. Na novoj dužnosti se dobro snalazi, upoznaje se s tada poznatim rudarskim stručnjacima i uskoro prihvaća rudarsku terminologiju.
Obnova i rad u rudniku „Ilmenau“ ometan je nizom poteškoća - tehničke i financijske prirode. Goethe se ne da pokolebati. Daje nove prijedloge o jamskom radu, [[Oplemenjivanje mineralnih sirovina|oplemenjivanju]] i topionici rude.<br>
Dana 23. X. [[1796.|1796]]. dolazi do većeg zarušavanja u rovu „Martinroeder“ uslijed kojega je onesposobljen sustav odvodnjavanja, a i cijeli pogon. Goethe sam ulazi u rov i odlučuje o potrebnim mjerama i izrađuje skicu zaruška. Nakon ove neprilike obujam radova je znatno smanjen. No iako je to za njega bio udarac, on u svom [[ep]]u „Ilmenau“ s nadom kaže: „I uže i posuda neće u duljem miru stajati iznad urušenog okna“. No, [[1804.|1804]]. rudnik je definitivno zatvoren.<br>
 
U književnim djelima često opisuje rudarski život. U „Lutanjima Wilhelma Meistera“ zorno opisuje prizore iz rudarskog života. Opisuje [[rudar]]a Jarna kao čovjeka ozbiljnog, svjesnog odgovornosti, punog znanja i iskustva. Rudar Jarno kaže jednom: „Rudnik je nijemi učitelj i stvara šutljive učenike.“<br>
 
Imao je lijepu zbirku [[mineral]]a koju je nastojao nadopunjavati.
Po Goetheu je nazvan mineral [[getit]] ili goethit koji je modifikacija prirodnog željezo-hidroksida FeO(OH). Pojavljuje se u rudnicima željezne rude te kao primjesa [[boksit]]a.<br>
 
== Djela ==
* "Nauk o bojama" ([[1810.]])
* "Putovanja po Italiji"
 
==Izvori==
Vladimir Abramović-Rudarsko-geološko-naftni zbornik, Vol. 5, Zagreb, 1993.
 
{{Književnici prosvjetiteljstva i klasicizma}}

Navigacijski izbornik