John Knox: razlika između inačica

Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Dodan 1 bajt ,  prije 4 mjeseca
m
→‎top: pravopis, replaced: poslje → poslije
m (RpA: WP:NI, WP:HRV)
m (→‎top: pravopis, replaced: poslje → poslije)
 
Knox je isprva čuo od Wisharta o nebiblijskom karakteru papinstva, Knox je i kao student često pratio Wisharta da bi ga zaštitio od neprijatelja reformacije. na posljednjem putu Wishart ga je zamolio da se vrati riječima: "''jedan je dosta za žrtvu''".
 
[[1547.]] protestantski propovjednik [[George Rough]] pozvao ga je da propovjeda, iznenađen pozivom, malo je okljevao, ali ne zadugo. U crkvi St. Andrews, koja je služila kao utočište progonjenim protestantima Knox je već u prvoj propovjedi kazao da je rimska crkva: "''antikrist o kome govore biblijska proročanstva''". zarobljen [[1547.]], provodio devetnaest mjeseci kao rob na Francuskim galijama, [[1549.]], biva oslobođen, dolaskom ''krvave'' [[marija I. Krvava|Marije]], opet bježi na kontinet da bi izbjegao sigurnu smrt. Za Marijine strahovlade na lomači su spaljeni mnogi reformatori, redom: [[Hugh Latimer]] (1555.), [[Nicholas Ridley]] (1555.), [[John Hooper]] (1555,), [[John Philpot]] (1555.), [[John Bradford]]. (1555.) i [[Thomas Cranmer]] (1556.)., svi kao i on pristaše reformatora [[John Wycliffe|Johna Wycliffa]], čija djela on posljeposlije i objavljuje. Silaskom ''krvave'' Marije s vlasti, on se vraća sretan jer je našao izvjestan broj onih "''koji nisu prignuli svoja koljena pred rimskim idolima niti primili antikristov žig''". [[1556.]] odlazi u Ženevu, gdje se druži s [[jean Calvin|Jeanom Calvinom]]. [[1559.]] vraća se u Škotsku gdje drži propovjedi s takvom silom i uvjerenjem da su slušaći odmah očistili crkve od svih slika, kipova i oltara. Godine [[1560.]] škotski parlament izgasava "''Škotsku konfesiju vjere''", papinski autoritet nad Škotskom je ukinut, a protestantizam Kalvinovog tipa uveden je kao državna religija.
Godine [[1567.]] Londonski biskup Grindal piše u Švicarsku ''o stvarima Škotske'', i tom prilikom kazuje da je u Škotskoj "''prava Kristova vjera utvrđenja, a bezbožno papinsko praznovjerje ukinuto''". U svojoj prvoj javnoj debati iznio je više teza, neke od njih su sljedeće: "''Nijedan smrtnik ne može biti glava crkve''", "''Papa je antikrist, antikrist nije član Kristove nevidljive crkve''", "''Molitva za mrtve je uzalud''". Dopisujući se s Lutherom iz Zuricha oni dolaze do zajedničkog zaključka da je papinstvo: "''Stvarni antikrist, sin propasti o kojem Pavao govori''". [http://whitehorsemedia.com/articles/artDetails.cfm?art=44]{{Neaktivna poveznica|bot=InternetArchiveBot }}
 
122.354

uređivanja

Navigacijski izbornik