Zdenka Sertić: razlika između inačica
m {{wp+}} |
Nema sažetka uređivanja |
||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
{{wp+}} |
|||
'''Zdenka Sertić''' ([[Sveti Ivan Zelina]], [[16. siječnja]] [[1899]]. - [[Zagreb]], [[19. prosinca]] [[1986]].), [[hrvatska]] slikarica |
'''Zdenka Sertić''' ([[Sveti Ivan Zelina]], [[16. siječnja]] [[1899]]. - [[Zagreb]], [[19. prosinca]] [[1986]].), [[hrvatska]] slikarica |
||
== Privatni život i školovanje == |
|||
Rođena je od oca Milana (Krivi Put, Lika) i majke Zlate rođ. Rogina (Zlatar, |
Rođena je od oca Milana ([[Krivi Put]], [[Lika]]) i majke Zlate rođ. Rogina ([[Zlatar]], [[Hrvatsko Zagorje]]). U rodnom mjestu je pohađala osnovnu školu. Nakon premještaja oca, državnog činovnika, polazila je Višu djevojačku školu u [[Karlovac|Karlovcu]], pa Ženski licej - latinski odio u [[Zagreb]]u. Maturirala je [[1917]].god. Iste godine upisala je Višu školu za umjetnost i obrt, a [[Akademija likovnih umjetnosti|Akademiju likovnih umjetnosti]]- slikarski odio, završila je u klasi prof.[[Ljubo Babić|Ljube Babića]]. Za vrijeme studija profesori su joj bili [[Ferdinand Kovačević]], [[Oton Iveković]], [[Klement Menci-Crnčić]] i [[Bela Csikos Sessia]]. Nakon položenog ispita za profesora srednje škole, nastavila je usavršavanje u [[Berlin|Berlinu]] ([[1922]].) i [[Pariz]]u ([[1925]].) Od [[1927]]. bila je namještena kao [[kustos]] i [[slikar|slikarica]] u [[Etnografski muzej u Zagrebu|Etnografskom muzeju u Zagrebu]], gdje je od [[1939]]-[[1941]]. bila vršiteljica dužnosti ravnatelja. Umirovljena je [[1959]].god., nakon čega do smrti, [[19.prosinca]].[[1986]]., kao slobodna umjetnica. |
||
== O njenom radu == |
|||
U pristupu bogatoj baštini hrvatskog i južnoslavenskog narodnog umjeća i kulture, Zdenka Sertić na izvanredan način usklađuje znanstvenu i likovnu obradu tematike kojom se bavi. Osnova i istinska vrijednost njezinih radova potječe iz iscrpnog proučavanja |
U pristupu bogatoj baštini [[Hrvatska|hrvatskog]] i južnoslavenskog narodnog umjeća i kulture, '''Zdenka Sertić''' na izvanredan način usklađuje znanstvenu i likovnu obradu tematike kojom se bavi. Osnova i istinska vrijednost njezinih radova potječe iz iscrpnog proučavanja [[povijest|povjesnog]], [[kultura|kulturnog]] i [[geografija|geografskog]] materijala - a što je najznačajnije - iz neposrednog dodira s okolinom i narodom kraja, kojeg prikazuje. U raznovrsnim tehnikama majstorski je prikazala ne samo narodne nošnje i običaje, već i pučke zgrade, [[keramika|keramiku]], drvorezbarstvo te radove na platnu i [[staklo|staklu]]. U znanstvenom pristupu temama koje prikazuje, oslanja se uz ostale izvore, na [[etnologija|etnološke]] studije [[Mirko Kus-Nikolajev|Mirka Kusa-Nikolajeva]], s kojim je dulje vrijeme surađivala. Pored slikarskog stvaranja, Zdenka Sertić je izrađivala spomenice, diplome, plakate, ex librise, opremu knjiga te više serija maraka, koje su postigle najviše ocjene. Sudjelovala je na izložbama u domovini te u [[Pariz]]u, [[Leipzig]]u, [[Barcelona|Barceloni]], [[Berlin]]u, [[Kopenhagen]]u, [[Haag]]u i [[Bruxelles]]u. |
||
{{stub-biog-umj}} |
|||
[[Kategorija:Hrvatski slikari|Sertić, Zdenka]] |
[[Kategorija:Hrvatski slikari|Sertić, Zdenka]] |
||
Inačica od 8. travnja 2007. u 19:52
Zdenka Sertić (Sveti Ivan Zelina, 16. siječnja 1899. - Zagreb, 19. prosinca 1986.), hrvatska slikarica
Privatni život i školovanje
Rođena je od oca Milana (Krivi Put, Lika) i majke Zlate rođ. Rogina (Zlatar, Hrvatsko Zagorje). U rodnom mjestu je pohađala osnovnu školu. Nakon premještaja oca, državnog činovnika, polazila je Višu djevojačku školu u Karlovcu, pa Ženski licej - latinski odio u Zagrebu. Maturirala je 1917.god. Iste godine upisala je Višu školu za umjetnost i obrt, a Akademiju likovnih umjetnosti- slikarski odio, završila je u klasi prof.Ljube Babića. Za vrijeme studija profesori su joj bili Ferdinand Kovačević, Oton Iveković, Klement Menci-Crnčić i Bela Csikos Sessia. Nakon položenog ispita za profesora srednje škole, nastavila je usavršavanje u Berlinu (1922.) i Parizu (1925.) Od 1927. bila je namještena kao kustos i slikarica u Etnografskom muzeju u Zagrebu, gdje je od 1939-1941. bila vršiteljica dužnosti ravnatelja. Umirovljena je 1959.god., nakon čega do smrti, 19.prosinca.1986., kao slobodna umjetnica.
O njenom radu
U pristupu bogatoj baštini hrvatskog i južnoslavenskog narodnog umjeća i kulture, Zdenka Sertić na izvanredan način usklađuje znanstvenu i likovnu obradu tematike kojom se bavi. Osnova i istinska vrijednost njezinih radova potječe iz iscrpnog proučavanja povjesnog, kulturnog i geografskog materijala - a što je najznačajnije - iz neposrednog dodira s okolinom i narodom kraja, kojeg prikazuje. U raznovrsnim tehnikama majstorski je prikazala ne samo narodne nošnje i običaje, već i pučke zgrade, keramiku, drvorezbarstvo te radove na platnu i staklu. U znanstvenom pristupu temama koje prikazuje, oslanja se uz ostale izvore, na etnološke studije Mirka Kusa-Nikolajeva, s kojim je dulje vrijeme surađivala. Pored slikarskog stvaranja, Zdenka Sertić je izrađivala spomenice, diplome, plakate, ex librise, opremu knjiga te više serija maraka, koje su postigle najviše ocjene. Sudjelovala je na izložbama u domovini te u Parizu, Leipzigu, Barceloni, Berlinu, Kopenhagenu, Haagu i Bruxellesu.