Druga marokanska kriza: razlika između inačica

Izvor: Wikipedija
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
{{nedostaju izvori}}
Redak 4: Redak 4:
== Povijest ==
== Povijest ==


Kada su francuske vlasti izvjestile o nemirima u marokanskog gradu [[Fes]]u, poslan je kontigent francuskih vojnika da uspostavi red. Francuzi zauzimaju Fez 21. svibnja 1911. Ministar vanjskih poslova Njemačke, Alfred von Kiderlen-Wächter, je smatrao da je to bilo kršenje dogovara s Konferencije u Algesirasu iz 1906., i poslao je bez konzultacija u vladi, njemačku topovnjaču SMS ''Panther'' s njemačkim zahtjevima 1. lipnja. Kiderlen-Wächter je računao da će doći do izolacije Francuske i da će Njemačka biti kompenzirana s velikim teritorijama u Africi, i neće se upustiti u rizik započinjanja rata u udaljenom Maroku.
Kada su francuske vlasti izvjestile o nemirima u marokanskog gradu [[Fes]]u, poslan je kontigent francuskih vojnika da uspostavi red. Francuzi zauzimaju Fez 21. svibnja 1911. Ministar vanjskih poslova Njemačke, Alfred von Kiderlen-Wächter, je smatrao da je to bilo kršenje dogovara s [[Konferencija u Algecirasu|Konferencije u Algecirasu]] iz 1906., i poslao je bez konzultacija u vladi, njemačku topovnjaču SMS ''Panther'' s njemačkim zahtjevima 1. lipnja. Kiderlen-Wächter je računao da će doći do izolacije Francuske i da će Njemačka biti kompenzirana s velikim teritorijama u Africi, i neće se upustiti u rizik započinjanja rata u udaljenom Maroku.


Francuska je međutim dobila podršku [[Ujedinjeno Kraljevstvo|Ujedinjenog Kraljevstva]] kao i Rusije, dok njemački saveznici Austro-Ugarska i Italija nisu podržali Njemačku. Njemačka je bila primorana povući se.
Francuska je međutim dobila podršku [[Ujedinjeno Kraljevstvo|Ujedinjenog Kraljevstva]] kao i Rusije, dok njemački saveznici Austro-Ugarska i Italija nisu podržali Njemačku. Njemačka je bila primorana povući se.


[[Feški sporazum|Feškim sporazumom]], 4. studenog 1911., Njemačka je prihvatila francusku vladavinu Marokom u zamjenu za teritorij
[[Feški sporazum|Feškim sporazumom]], 4. studenog 1911., Njemačka je prihvatila francusku vladavinu Marokom u zamjenu za teritorij [[Francuska Ekvatorska Afrika|francusko-ekvatorske]] kolonije Srednjeg Konga (Novi Kamerun). Nijemci su smatrali da je kompenzacija nedovoljna.
[[Francuska Ekvatorska Afrika|francusko-ekvatorske]] kolonije Srednjeg Konga (Novi Kamerun). Nijemci su smatrali da je kompenzacija nedovoljna.


Agadirska kriza je pokazala da bi zemlje članice [[Antanta|Antante]] vjerojatno podržale jedna drugu u slučaju međunarodnog sukoba većih razmjera, ali da Austro-Ugarska i Italija vjerojatno ne bi pomogle Njemačku ako one ne bi bile napadnute prve.
Agadirska kriza je pokazala da bi zemlje članice [[Antanta|Antante]] vjerojatno podržale jedna drugu u slučaju međunarodnog sukoba većih razmjera, ali da Austro-Ugarska i Italija vjerojatno ne bi pomogle Njemačku ako one ne bi bile napadnute prve.

Inačica od 14. lipnja 2022. u 13:32

Topovnjača Panther u Agadirskoj luci.

Druga marokanska kriza, također poznata i kao Agadirska kriza, bila je međunarodna kriza koja je izbila kada je njemački ratni brod SMS Panther uplovio u marokansku luku u Agadiru 1. srpnja 1911.

Povijest

Kada su francuske vlasti izvjestile o nemirima u marokanskog gradu Fesu, poslan je kontigent francuskih vojnika da uspostavi red. Francuzi zauzimaju Fez 21. svibnja 1911. Ministar vanjskih poslova Njemačke, Alfred von Kiderlen-Wächter, je smatrao da je to bilo kršenje dogovara s Konferencije u Algecirasu iz 1906., i poslao je bez konzultacija u vladi, njemačku topovnjaču SMS Panther s njemačkim zahtjevima 1. lipnja. Kiderlen-Wächter je računao da će doći do izolacije Francuske i da će Njemačka biti kompenzirana s velikim teritorijama u Africi, i neće se upustiti u rizik započinjanja rata u udaljenom Maroku.

Francuska je međutim dobila podršku Ujedinjenog Kraljevstva kao i Rusije, dok njemački saveznici Austro-Ugarska i Italija nisu podržali Njemačku. Njemačka je bila primorana povući se.

Feškim sporazumom, 4. studenog 1911., Njemačka je prihvatila francusku vladavinu Marokom u zamjenu za teritorij francusko-ekvatorske kolonije Srednjeg Konga (Novi Kamerun). Nijemci su smatrali da je kompenzacija nedovoljna.

Agadirska kriza je pokazala da bi zemlje članice Antante vjerojatno podržale jedna drugu u slučaju međunarodnog sukoba većih razmjera, ali da Austro-Ugarska i Italija vjerojatno ne bi pomogle Njemačku ako one ne bi bile napadnute prve.

Povezani članci

Izvori