Podvozje zrakoplova: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj

Prikaz u jednom stupcu

Inačica od 30. svibnja 2007. u 19:10

Datoteka:Boeing 777 nose undercarriage.jpg

Nosna noga Boeinga 777

U zrakoplovstvu stajni trap (podvozje) je dio zrakoplova namijenjen za njegovo sigurno polijetanje, slijetanje i kretanje (rulanje) po tlu. Stajni trap obično sačinjavaju kotači s amortizerima. Podvozje mogu biti i plovci za slijetanje na vodene površine (amfibije, hidroavioni) ili skije za slijetanje na snijeg ili led.

Način ugradnje

Prema mjestu ugradnje postoje dvije vrste podvozja:

konvencionalno, gdje su noge glavnog stajnog trapa postavljene ispred centra težišta zrakoplova i s ugrađenim (puno manjim) repnim kotačem ili skijom.
tricikl, konstrukcija koja se danas najčešće koristi, gdje su noge glavnog stajnog trapa postavljene iza centra težišta zrakoplova, i s ugrađenom nosnom nogom.

S avionima koji imaju repni kotač puno je teže sletjeti i uzletjeti te piloti moraju proći dodatnu obuku. Ponekad se ispod repnog dijela trupa ugrađuje mali kotač (ili skija) i na avionima s nosnom nogom. On sprječava oštećenje na tom dijelu trupa u slučaju naglog podizanja nosa aviona tijekom uzlijetanja.

Uvlačeći stajni trap

Datoteka:Stajni trap.jpg

Shema glavnog stajnog trapa

Radi velikog otpora koji stvara tijekom leta podvozje se na većini aviona, nakon uzlijetanja, uvlači u krilo i/ili trup. Aerodinamičke prednosti aviona s uvučenim podvozjem potisnule su u drugi plan dodatnu težinu i zahtjevna konstrukcijska rješenja koja ono nosi. Na fiksnom podvozju koriste se aerodinamičke obloge oko kotača iz kojih proviruje samo donji dio njegove gume.

Ideja o uvlačivom podvozju prvi puta je viđena 1876. godine u planovima za jednu amfibiju a zrakoplovi s barem djelomično uvlačivim podvozjem pojavili su se u kasnim 1920.-tim. Početkom 1930.-tih postaju uobičajeni dio aviona.

Osnovni dijelovi uvlačivog stajnog trapa prikazani su na slici: 1. glavni cilindar za uvlačenje i izvlačenje, 2. prijelomne upornice, 3. noga s ugrađenim amortizerom, 4. osovina kotača i 5. kotač.

Mehanizam za upravljanje

Hidraulični cilindar za okretanje nosne noge

Mehanizam za upravljanje koristi se za upravljanje zrakoplovom kada on nije u zraku. Zrakoplovom koji ima repni kotač najčešće se upravlja kočenjem samo lijevog ili samo desnog kotača glavnog stajnog trapa. Zrakoplovi koji umjesto kotača imaju plovke ili skije upravlja se pomoću kormila pravca. Da bi taj način upravljanja bio izvediv oko kormila pravca mora postojati strujanje zraka, što se postiže ili kretanjem zrakoplova ili se na kormilo usmjerava strujanje zraka iza elise.

Na zrakoplovima s nosnom nogom upravlja se pomoću hidrauličnog sustava koji zakreću dio noge na kojem se nalaze kotači. Pilot upravlja zrakoplovom koristeći nožne pedale iako su na nekim zrakoplovima komande upravljanja vezane za upravljačku palicu.

@@ Redak 1: / Redak 1: @@
-[[Slika:Stajni_trap.jpg|thumb|150px|left|Shema glavnog stajnog trapa]]
 [[Slika:Boeing 777 nose undercarriage.jpg|thumb|100px|right|Nosna noga Boeinga 777]]
+U [[Zrakoplovstvo|zrakoplovstvu]] stajni trap (podvozje) je dio [[zrakoplov]]a namijenjen za njegovo sigurno polijetanje, slijetanje i kretanje (rulanje) po tlu. Stajni trap obično sačinjavaju [[kotač]]i s [[amortizer]]ima. Podvozje mogu biti i plovci za slijetanje na vodene površine ([[Amfibija|amfibije]], [[hidroavion]]i) ili skije za slijetanje na [[snijeg]] ili [[led]].
-'''Stajni trap''' [[zrakoplov]]a namijenjen je za njegovo sigurno polijetanje, slijetanje i kretanje (rulanje) po tlu . Konstrukcijski su vrlo složeni. Na sebe primaju [[kinetička energija|kinetičku energiju]] slijetanja i rulanja. Prema rasporedu razlikujemo zrakoplove: s repnim [[kotač]]em (na malim zrakoplovima i [[jedrilica]]ma) i tip tricikl s nosnim kotačem (na većim zrakoplovima).  Dijelimo ih i na uvlačeći i ne uvlačeći stajni trap. Ne uvlačeći se koristi kod zrakoplova manjih [[brzina]]. Kako je njihov udio u ukupnom [[otpor]]u 20 do 30% konstruiran je stajni trap koji se uvlači u konstrukciju [[krilo zrakoplova|krila]] ili [[trup zrakoplova|trupa]]. Na nosnoj nozi nalazi se mehanizam za upravljanje na tlu. Na manjim zrakoplovima tog mehanizma nema i upravljanje se vrši koćenjem lijevog ili desnog kotača. Osnovni dijelovi uvlačećeg stajnog trapa prikazani su na slici: 1. glavni cilindar za uvlačenje i izvlačenje, 2. prijelomne upornice, 3. noga s ugrađenim amortizerom, 4. osovina kotača i 5. kotač.
+==Način ugradnje==
+Prema mjestu ugradnje postoje dvije vrste podvozja:
+* ''konvencionalno'', gdje su noge glavnog stajnog trapa postavljene ispred centra težišta zrakoplova i s ugrađenim (puno manjim) repnim kotačem ili skijom.
+*''tricikl'', konstrukcija koja se danas najčešće koristi, gdje su noge glavnog stajnog trapa postavljene iza centra težišta zrakoplova, i s ugrađenom nosnom nogom.
+S [[avion]]ima koji imaju repni kotač puno je teže sletjeti i uzletjeti te [[pilot]]i moraju proći dodatnu obuku. Ponekad se ispod repnog dijela [[Trup zrakoplova|trup]]a ugrađuje mali kotač (ili skija) i na avionima s nosnom nogom. On sprječava oštećenje na tom dijelu trupa u slučaju naglog podizanja nosa aviona tijekom uzlijetanja.
+==Uvlačeći stajni trap==
+[[Slika:Undercarriage.b747.arp.jpg|thumb|200px|right|Glavni stajni trap [[Boeing 747|Boeinga 747]]]]
+[[Slika:Stajni_trap.jpg|thumb|200px|left|Shema glavnog stajnog trapa]]
+Radi velikog [[Aerodinamička sila otpora|otpor]]a koji stvara tijekom leta podvozje se na većini aviona, nakon uzlijetanja, uvlači u [[Krilo zrakoplova|krilo]] i/ili trup. [[Aerodinamika|Aerodinamičke]] prednosti aviona s uvučenim podvozjem potisnule su u drugi plan dodatnu težinu i zahtjevna konstrukcijska rješenja koja ono nosi. Na fiksnom podvozju koriste se aerodinamičke obloge oko kotača iz kojih proviruje samo donji dio njegove [[Guma|gume]].
+Ideja o uvlačivom podvozju prvi puta je viđena [[1876.]] godine u planovima za jednu amfibiju a zrakoplovi s barem djelomično uvlačivim podvozjem pojavili su se u kasnim [[1920.]]-tim. Početkom [[1930.]]-tih postaju uobičajeni dio aviona.
+Osnovni dijelovi uvlačivog stajnog trapa prikazani su na slici: 1. glavni cilindar za uvlačenje i izvlačenje, 2. prijelomne upornice, 3. noga s ugrađenim amortizerom, 4. osovina kotača i 5. kotač.
+== Mehanizam za upravljanje ==
+[[Slika:Chocks.JPG|thumb|100px|right|Hidraulični cilindar za okretanje nosne noge]]
+Mehanizam za upravljanje koristi se za upravljanje zrakoplovom kada on nije u [[zrak]]u. Zrakoplovom koji ima repni kotač najčešće se upravlja kočenjem samo lijevog ili samo desnog kotača glavnog stajnog trapa. Zrakoplovi koji umjesto kotača imaju plovke ili skije upravlja se pomoću [[Repne površine zrakoplova|kormila pravca]]. Da bi taj način upravljanja bio izvediv oko kormila pravca mora postojati strujanje zraka, što se postiže ili kretanjem zrakoplova ili se na kormilo usmjerava strujanje zraka iza [[Elisa|elise]].
+Na zrakoplovima s nosnom nogom upravlja se pomoću hidrauličnog sustava koji zakreću dio noge na kojem se nalaze kotači. Pilot upravlja zrakoplovom koristeći nožne pedale iako su na nekim zrakoplovima [[Komande leta|komande]] upravljanja vezane za upravljačku palicu.
-„Stajni trap“ nije hrvatska riječ no nalazi se u gotovo sveukupnoj (malobrojnoj) zrakoplovnoj literaturi.
 [[Kategorija:Dijelovi zrakoplova]]