Kraljevina Aragonija: razlika između inačica
predložak |
m Kraljevina Aragon premješteno na Kraljevina Aragonija: Aragonija je hrvatski naziv za Aragon |
(Nema razlike inačica)
|
Inačica od 5. srpnja 2007. u 23:40
Kraljevina Aragon je nastala 1035. godine, ujedinjenjem grofovija Aragon, Sobrarbe i Ribagorza pod Ramirom I., a traje sve do 1516. godine, kada umire Fernando II. Aragonski poznat i kao Fernando Katolički. Brakom između Fernanda Katoličkog i Izabele od Kastilje, ova dva kraljevstva su ujedinjena.
Grofovija Aragon
Grofovija Aragon je stvorena krajem 8. i početkom 9. stoljeća u planinskom pojasu središnjih Pirineja radi obrane karolinške Franačke države protiv mogućih mavarskih upada. Iako je u početku bio pod tutorstvom Franaka, kširenjem se sve više oslobađala franačkog utjecaja. Njen prvi samostalni vladar je bio Aznar I. Galindez.
Brakom između Andregote, kćeri grofa Galinda I. od Aragona, i kralja Navare, Garcije Sančeza, došlo je do ujedinjenja kraljevine Navare sa grofovijom Aragon, koja je zadržala određenu samostalnost.
Godine 1035. Ramiro I., sin Sanča III. od Navare ujedinjuje grofovije Aragon, Sobrarbe i Ribagorza i osniva Kraljevinu Aragon, pretvorivši se u prvog kralja Aragona. Legitimitet nove dinastije uspjevaju postići Sančo Ramirez i Pedro I., stavivši kraljevinu pod zaštitu Svete stolice. Tako je kraljevina Aragon postala jedna od zapadnoevropskih kraljevina.
Kraljevina Aragon
Kad je kralja Navare, Sanča Garsesa je ubio rođeni brat 1076., stanovnici Navare, ne želeći njega za kralja izabrali su Sanča Ramireza od Aragona za kralja, koji je tada pripojio krunu Pamplone kruni Aragona. Sančo Ramirez i Pedro I. vodili su uspješan rat protiv Mavara. Godine 1095., Pedro je osvojio Huescu, 1101. osvojio je Barbastro i Sarinenu, a 1104. mjesto Tamarite de Litera.
Pod vodstvom Alfonso I., i uz suradnju francuskog plemstva osvojeni su bili gradovi Tudela, Tarazona, Calatayud, Daroca i Zaragoza. Osvajanje Zaragoze 1118. godine značilo je pad mavarskog kraljevstva što je radikalno promijenilo socijalne strukture i duhovne horizonte malog kraljevstva gorštaka koje je do tada bio Aragon.
Pošto nije imao nasljednika, Alfonso I. je oporukom zemlju ostavio viteškim redovima, ali to u Aragonu nije bilo prihvaćeno. Njegov brat, Ramiro II., monah, koji je u to vrijeme bio biskup Roda-Barbastre, proglašen je za kralja. U Navari, za kralja je bio izabran Garcia Ramirez, čime je došlo do odvajanja kraljevstava Aragona i Navare.
Ujedinjenje Katalonije i Aragona
Ramiro II. je oženio Ines Pitu, francusku udovicu plemićkog podrijetla, s kojom je 11. kolovoza 1136. dobio kćer Petronilu. Godine 1137. Ramiro II. je osigurao nasljednika prijestolja zaručivši Petronilu sa grofom Ramonom Berengerom IV. od Barcelone. Brak je bio zaključen 1150. godine, kada je Petronila imala 14 godina. Nešto kasnije Petronila je postala kraljica, a Ramon Berenger IV. grof Barcelone postao je princ Aragona, što je ubrzalo ujedinjenje Aragona sa Katalonijom. Njihov sin, Alfonso II., bio je prvi koji je naslijedio titule kralj od Aragona i grof od Barcelone.