Toma Kempenac: razlika između inačica

Izvor: Wikipedija
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
mNema sažetka uređivanja
Ygraine (razgovor | doprinosi)
Redak 33: Redak 33:
* ''Hospitale pauperum''
* ''Hospitale pauperum''
* ''Libellus spiritualis exercitii''
* ''Libellus spiritualis exercitii''

== Zanimljivosti ==
Tomi Kempencu pripisuje se sentencija ''In omnibus requiem quaesivi, et nusquam inveni nisi in angulo cum libro'' ("U svemu sam tražio mir, ali ga ne nađoh nigdje osim u kutu uz knjigu"), što je [[Umberto Eco]] citira na prvim stranicama svojeg [[roman]]a ''[[Ime ruže]]''.<ref>Umberto Eco, ''Il nome della rosa'', Bompiani, Milano, 1989., str. 15.</ref>


== Izvori ==
== Izvori ==

Inačica od 9. kolovoza 2007. u 02:35

Datoteka:Thomas à Kempis.jpg
Toma Kempenac

Toma Kempenac – također i Toma Kempis; lat. Thomas a Kempis, pravim imenom Thomas Hemerken ili Thomas Hämerken; * 1380., Kempen (Njemačka) - † 1471., Zwolle (Nizozemska) – bio je srednjovjekovni katolički redovnik augustinijanac i mistik. Proslavio ga je spis Nasljeduj Krista (De imitatione Christi), jedno od najpoznatijih djela u tradiciji kršćanske pobožnosti.

Nasljeduj Krista (De imitatione Christi)

Ovo se djelo smatra jednim od najvećih priručnika o kršćanskoj pobožnosti. Svojedobno osporavano, autorstvo Tome Kempenca danas je općeprihvaćeno.

Knjiga Nasljeduj Krista prvi put je objavljena na latinskom, anonimno, oko 1418. Uslijedili su prijevodi na francuski (1447.), njemački (1434.), talijanski (1488.), a u 16. st. i niz drugih jezika. Izašlo je preko 2.000 izdanja. Tisuću različitih izdanja čuva se u londonskom British Museumu. Četiri dijela od kojih se knjiga sastoji – «O nasljedovanju Krista i preziranju svih taština»; «Opomene koje potiču na unutarnjost»; «O unutarnjoj utjehi»; «O presvetom oltarskom sakramentu» – ne nalaze se u svim rukopisima, a ni njihov redoslijed nije uvijek jednak.

Sentenciozno pisano, izvorno namijenjeno redovnicima i asketima, djelo iznosi «opomene korisne za duhovni život», razmišljanja kako se kroz strpljivost, poniznost, skrušenost, samoodricanje i sakramente približili svetosti i Bogu.

Knjiga svjetuje čitanje svetih spisa, donosi razmatranja o ljudskoj bijedi, preporuča poslušnost i podložnost poglavarima, upozorava na opasnosti raznih kušnji i govori o načinima njihova savladavanja, iznosi razmišljanja o prolaznosti i ispraznosti života i ulijeva nadu u vedru smrt.

Antiintelektualizam

»Kada dođe dan suda, zacijelo nas neće pitati što smo čitali, nego što smo radili; niti jesmo li mudro govorili, nego jesmo li pobožno živjeli.[1]«
Relikvijar s ostacima Tome Kempenca
(Basiliek van Onze Lieve Vrouwe Tenhemelopneming te Zwolle)

Kristov je život u spisima Tome Kempenca predstavljen kao najviši nauk moguć smrtniku: Isusovo učenje nadaleko premašuje sva isprazna učenja svetaca i filozofa, a kraljevstvo Božje neće se naći u izrekama dubokoumnih ljudi, nego u «nebeskoj mudrosti», do koje se dolazi ne učenošću i znatiželjom, nego krepošću, poniznošću i molitvom. Posvemašnje preziranje svijeta, nastojanje oko pokore, spremnost na poslušnost, podnošenje nevolja – po primjeru Krista, i iz ljubavi prema njemu – daju utjehu i ulijevaju nadu u milost Božju, «sretnu smrt» i život vječni.

Toma Kempenac kaže:

»Tko se prilijepi uz stvorenje, propast će s njime; tko se prihvati za Isusa, stajat će do vijeka.[2]«

Ovakav se antiintelektualizam i prezir spram svijeta – nipošto rijedak u srednjem vijeku – nadahnjivao mudrošću kralja Salomona, čiji je leitmotiv «ispraznost nad ispraznošću»,[3] i prema kojoj «[s]trah je Gospodnji početak spoznaje».[4]

Izbor iz djela

De imitatione Christi, rukopis
(Koninklijke Bibliotheek, Bruxelles)
  • De imitatione Christi
  • Vera sapientia
  • Dialogus noviciorum
  • Hortulus rosarum
  • Vallis liliorum
  • Orationes et meditationes de vita Christi
  • Soliloquium animae
  • De disciplina claustralium
  • Hospitale pauperum
  • Libellus spiritualis exercitii

Zanimljivosti

Tomi Kempencu pripisuje se sentencija In omnibus requiem quaesivi, et nusquam inveni nisi in angulo cum libro ("U svemu sam tražio mir, ali ga ne nađoh nigdje osim u kutu uz knjigu"), što je Umberto Eco citira na prvim stranicama svojeg romana Ime ruže.[5]

Izvori

  1. Toma Kempenac, Nasljeduj Krista, I, 3, 3.[1]
  2. Toma Kempenac, nav. djelo, II, 7, 1.[2]
  3. Propovjednik, I, 2.[3]
  4. Mudre izreke, I, 7.[4]
  5. Umberto Eco, Il nome della rosa, Bompiani, Milano, 1989., str. 15.

Vanjske poveznice