Apeiron: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja |
Nema sažetka uređivanja |
||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
'''Apeiron''' (το απειρον), ono bezgranično, neograničeno, beskrajno, beskonačno, neizmjerno,neuređeno, neoblikovano. Po miletskom filozofu [[Anaksimandar|Anaksimandru]], apeiron je prapočelo (η αρχη), prauzrok svega postojećega, svjetska substancija. Iz njega sve izvire i u nj se sve vraća. Kod [[Platon]]a (v. navlastito Fileb, 23 C i dalje!), apeiron je, kao ono neograničeno, ujedno i manjevrijedno, lošije u odnosu na granicu (το περας). Neki kasniji interpreti Anaksimandrovu kategoriju apeirona tumače idealistički ([[Schleiermacher]]), neki materijalistički ([[Zeller]]), no budući da joj je bit u neodređenosti, najbolje ju je misliti kao neku vrstu iskonskog panteističkog Apsoluta, iz kojega emaniraju svjetske stvari da bi se |
'''Apeiron''' (το απειρον), ono bezgranično, neograničeno, beskrajno, beskonačno, neizmjerno,neuređeno, neoblikovano. Po miletskom filozofu [[Anaksimandar|Anaksimandru]], apeiron je prapočelo (η αρχη), prauzrok svega postojećega, svjetska substancija. Iz njega sve izvire i u nj se sve vraća. Kod [[Platon]]a (v. navlastito Fileb, 23 C i dalje!), apeiron je, kao ono neograničeno, ujedno i manjevrijedno, lošije u odnosu na granicu (το περας). Neki kasniji interpreti Anaksimandrovu kategoriju apeirona tumače idealistički ([[Schleiermacher]]), neki materijalistički ([[Zeller]]), no budući da joj je bit u neodređenosti, najbolje ju je misliti kao neku vrstu iskonskog panteističkog Apsoluta, iz kojega emaniraju svjetske stvari da bi se napokon opet utopile i smirile u njemu. |
||
[[Kategorija:Filozofija]] |
[[Kategorija:Filozofija]] |
||
Inačica od 29. rujna 2005. u 21:24
Apeiron (το απειρον), ono bezgranično, neograničeno, beskrajno, beskonačno, neizmjerno,neuređeno, neoblikovano. Po miletskom filozofu Anaksimandru, apeiron je prapočelo (η αρχη), prauzrok svega postojećega, svjetska substancija. Iz njega sve izvire i u nj se sve vraća. Kod Platona (v. navlastito Fileb, 23 C i dalje!), apeiron je, kao ono neograničeno, ujedno i manjevrijedno, lošije u odnosu na granicu (το περας). Neki kasniji interpreti Anaksimandrovu kategoriju apeirona tumače idealistički (Schleiermacher), neki materijalistički (Zeller), no budući da joj je bit u neodređenosti, najbolje ju je misliti kao neku vrstu iskonskog panteističkog Apsoluta, iz kojega emaniraju svjetske stvari da bi se napokon opet utopile i smirile u njemu.