Franjo Fancev: razlika između inačica

Izvor: Wikipedija
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja
 
mNema sažetka uređivanja
Redak 3: Redak 3:
[[Slika:Franjo_Fancev.jpg|thumb|Franjo Fancev]]
[[Slika:Franjo_Fancev.jpg|thumb|Franjo Fancev]]


Studirao je slavensku i romansku [[filologija|filologiju]] u [[Zagreb]]u i [[Beč]]u. Radio je kao profesor u [[Bjelovar]]u te knjižničar i ravnatelj Sveučilišne knjižnice u [[Zagrebu]]. Od [[1922]]. do smrti bio je profesor starije hrvatske književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Urednik je "''Građe za povijest književnosti hrvatske''". Proučavao je kajkavski dijalekt, jezik protestantskih hrvatskih pisaca te latiničke spomenike crkvene književnosti 14. i 15. stoljeća, što ga je dovelo do spoznaje o jedinstvenosti hrvatske književnosti bez obzira na tri pisma i na crkvenu i političku rasjepkanost hrvatskog prostora.
Studirao je slavensku i romansku [[filologija|filologiju]] u [[Zagreb]]u i [[Beč]]u. Radio je kao profesor u [[Bjelovar]]u te knjižničar i ravnatelj Sveučilišne knjižnice u Zagrebu. Od [[1922]]. do smrti bio je profesor starije hrvatske književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Urednik je "''Građe za povijest književnosti hrvatske''". Proučavao je kajkavski dijalekt, jezik protestantskih hrvatskih pisaca te latiničke spomenike crkvene književnosti 14. i 15. stoljeća, što ga je dovelo do spoznaje o jedinstvenosti hrvatske književnosti bez obzira na tri pisma i na crkvenu i političku rasjepkanost hrvatskog prostora.


[[Kategorija:hrvatski književnici|Fancev, Franjo]]
[[Kategorija:hrvatski književnici|Fancev, Franjo]]

Inačica od 30. rujna 2005. u 19:28

Franjo Fancev (Virje, 24. rujna 1882. - Zagreb, 31. ožujka 1943.), hrvatski književnik i povjesničar

Franjo Fancev

Studirao je slavensku i romansku filologiju u Zagrebu i Beču. Radio je kao profesor u Bjelovaru te knjižničar i ravnatelj Sveučilišne knjižnice u Zagrebu. Od 1922. do smrti bio je profesor starije hrvatske književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Urednik je "Građe za povijest književnosti hrvatske". Proučavao je kajkavski dijalekt, jezik protestantskih hrvatskih pisaca te latiničke spomenike crkvene književnosti 14. i 15. stoljeća, što ga je dovelo do spoznaje o jedinstvenosti hrvatske književnosti bez obzira na tri pisma i na crkvenu i političku rasjepkanost hrvatskog prostora.