Antikonvulzivi

Antikonvulzivi, ponekad zvani i antiepilepticima, pripadaju raznolikoj skupini lijekova korištenih u sprječavanju epileptičkih napadaja. U zadnje vrijeme, antikonvulzanti pronalaze svoje mjesto u liječenju bipolarnog poremećaja, jer mogu djelovati kao stabilizatori raspoloženja. Cilj antikonvulziva jest suzbijanje brzog i pretjeranog paljenja neurona koji uzrokuju napadaje. Dobar antikonvulziv spriječiti će time i napadaj kroz čitav mozak, pružajući zaštitu od mogućih egzitotoksičnih djelovanja koji mogu dovesti do oštećenja mozga.

• Barbiturati (fenobarbiton i metilfenobarbiton)
• Hidantoini (fenitoin)
• Karbamazepin
• Sukcinimidi (etosuksimid)
• Valproati (valpromid i natrijev valproat)
• Benzodiazepini (klonazepam)
• Noviji antiepileptici (lamotrigin, topiramat, gabapentin)

 

Ovaj tekst ili jedan njegov dio preuzet je s mrežnih stranica uglasog portala farmakologija.com (http://farmakologija.com). Vidi dopusnicu za Wikipediju na hrvatskome jeziku: Farmakologija.com.

Sav sadržaj pod ovom dopusnicom popisan je ovdje.