Getit: razlika između inačica

Izvor: Wikipedija
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja
Nema sažetka uređivanja
Redak 55: Redak 55:
== Kristalna struktura ==
== Kristalna struktura ==
Struktura getita temelji se na heksagonskoj gustoj slagalini [[kisik]]ovih [[anion]]a (O<sup>2-</sup>) između kojih su u oktaedrijske šupljine smješteni [[kation]]i željeza (Fe<sup>3+</sup>). Kationi željeza okruženi su sa po 6 kisikovih aniona od kojih 3 imaju vezan [[vodik]]ov atom (hidroksilni anioni, OH<sup>-</sup>).
Struktura getita temelji se na heksagonskoj gustoj slagalini [[kisik]]ovih [[anion]]a (O<sup>2-</sup>) između kojih su u oktaedrijske šupljine smješteni [[kation]]i željeza (Fe<sup>3+</sup>). Kationi željeza okruženi su sa po 6 kisikovih aniona od kojih 3 imaju vezan [[vodik]]ov atom (hidroksilni anioni, OH<sup>-</sup>).
Kristalna struktura getita pripada rompskom [[kristalografski sustav|kristalografskom sustavu]] i prostornoj grupi ''Pbnm'' s parametrima jedinične ćelije ''a'' = 4.587 Å, ''b'' = 9.937 Å i ''c'' = 3.015 Å .<ref> C.F. Sampson, The Lattice Parameters of Natural Single Crystal and Synthetically Produced Goethite (α-FeOOH), Acta Cryst. B25 (1969) 1683.</ref>.
Kristalna struktura getita pripada rompskom [[kristalografski sustav|kristalografskom sustavu]] i prostornoj grupi ''Pbnm'' s parametrima jedinične ćelije ''a'' = 4.587 Å, ''b'' = 9.937 Å i ''c'' = 3.015 Å .<ref> C.F. Sampson, The Lattice Parameters of Natural Single Crystal and Synthetically Produced Goethite (α-FeOOH), Acta Cryst. B25 (1969) 1683.</ref>. Jediničana ćelija sadrži 4 formulske jedinke.


[[Slika:Praškasti sintetički getit.jpg|thumb|200px|right|Praškasti sintetički getit]]
[[Slika:Praškasti sintetički getit.jpg|thumb|200px|right|Praškasti sintetički getit]]

Inačica od 7. rujna 2007. u 15:34


Getit

Getit iz brazilske pokrajine Minas Gerais
Općenito
KategorijaMineral
Kemijska formulaα-FeOOH
Identifikacija
BojaŽuta do tamno smeđa ili crna
Kristalni sustavRompski, Pbnm
Kalavost[010]
Mohsova tvrdoća5-5,5
Gustoća4,26 g/cm3

Getit, željezov oksihidroksidni mineral, kemijska formula α-FeOOH, nazvan po velikom njemačkom književniku Johannu Wolfgangu von Goetheu. Stabilan je pri umjerenim temperaturama i zbog toga vrlo rasprostranjen u prirodi. Najstabilniji je i najrasprostranjeniji željezov oksihidroksid.

Ljudi su upotrebljavali getit još u prethistorijsko doba o čemu svjedoče nalazi boje sa zidnih crteža u spiljama Lascaux u Francuskoj. Prvi je put opisan godine 1806. na temelju uzoraka iz rudnog područja Mesabi u Minnesoti, Sjedinjene Države.

Getit obično nastaje starenjem drugih željezom bogatih minerala i zbog toga je uobičajen sastavni dio tla. Također može nastati taloženjem u podzemnim vodama ili u drugim sedimentarnim uvjetima, a može nastati i kao primarni mineral u hidrotermalnim nanosima.

Fizička svojstva

Tvrdoća getita kreće se od 5 do 5,5 na Mohsovoj skali, a specifična težina varira od 3,3 do 4,3, ovisno o uzorku. Getit obično tvori prizmatske igličaste kristale koji su obično grupirani u masivne agregate. Magnetsko uređenje getita dobre kristalnosti na sobnoj temperaturi je antiferomagnetsko s Néeelovom temperaturom od 400 K.[1].

Kristalna struktura getita s označenom jediničnom ćelijom


Kristalna struktura

Struktura getita temelji se na heksagonskoj gustoj slagalini kisikovih aniona (O2-) između kojih su u oktaedrijske šupljine smješteni kationi željeza (Fe3+). Kationi željeza okruženi su sa po 6 kisikovih aniona od kojih 3 imaju vezan vodikov atom (hidroksilni anioni, OH-). Kristalna struktura getita pripada rompskom kristalografskom sustavu i prostornoj grupi Pbnm s parametrima jedinične ćelije a = 4.587 Å, b = 9.937 Å i c = 3.015 Å .[2]. Jediničana ćelija sadrži 4 formulske jedinke.

Datoteka:Praškasti sintetički getit.jpg
Praškasti sintetički getit

Boja

Ovisna je o veličini kristalnih zrna. U masivnim kristalnim agregatima, getit je tamno smeđ ili crn, dok je u praškastom obliku svijetlo smeđ ili žut. Zbog velike moći bojanja, kemijske stabilnosti i neotrovnosti vrlo je velika uporaba getita kao pigmenta.


Literatura

1. R. M. Cornell, U. Schwertmann, The Iron Oxides, Structure, Properties, Reactions, Occurrence and Uses, VCH Publ. Corp., D-69451 Weinheim, Njemačka, 1996.

2. C.F. Sampson, The Lattice Parameters of Natural Single Crystal and Synthetically Produced Goethite (α-FeOOH), Acta Cryst. B25 (1969) 1683.

  1. R. M. Cornell, U. Schwertmann, The Iron Oxides, Structure, Properties, Reactions, Occurrence and Uses, VCH Publ. Corp., D-69451 Weinheim, Njemačka, 1996.
  2. C.F. Sampson, The Lattice Parameters of Natural Single Crystal and Synthetically Produced Goethite (α-FeOOH), Acta Cryst. B25 (1969) 1683.