Getit: razlika između inačica

Izvor: Wikipedija
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja
Redak 63: Redak 63:
== Sinteza ==
== Sinteza ==
=== Industrijska sinteza ===
=== Industrijska sinteza ===
Polazni materijal za sintezu su gotovo uvijek željezove(II) soli koje su jeftinije od željezovih(III) soli. Postupak se temelji na taloženju topljive željezove(II) soli s lužinom nakon čega slijedi oksidacija.
Često korišten proces je tzv. Pennimanov proces u kojem se koriste željezov(II) sulfat, metalno željezo i natrijev hidroksid. Prvi korak u postupku je nastajanje klica u posebnom reaktoru pri temperaturi od 20 do 50 °C:
4FeSO4 + 8NaOH + O2 → 4α-FeOOH + 4Na2SO4 +H2O


== Karakterizacija ==
== Karakterizacija ==

Inačica od 11. rujna 2007. u 10:24


Getit

Getit iz brazilske pokrajine Minas Gerais
Općenito
KategorijaMineral
Kemijska formulaα-FeOOH
Identifikacija
Molekularna masa88.86 g/mol
BojaŽuta do tamno smeđa ili crna
Kristalni habitusizdužen
Kristalni sustavRompski, Pbnm
Kalavost[010]
Mohsova tvrdoća5-5,5
Ogrebsmeđ do žut
Gustoća4,26 g/cm3

Getit, željezov oksihidroksidni mineral, kemijska formula α-FeOOH, nazvan po velikom njemačkom književniku Johannu Wolfgangu von Goetheu. Stabilan je pri umjerenim temperaturama i zbog toga vrlo rasprostranjen u prirodi. Najstabilniji je i najrasprostranjeniji željezov oksihidroksid.

Ljudi su upotrebljavali getit još u prethistorijsko doba o čemu svjedoče nalazi boje sa zidnih crteža u spiljama Lascaux u Francuskoj. Prvi je put opisan godine 1806. na temelju uzoraka iz rudnog područja Mesabi u Minnesoti, Sjedinjene Države.

Getit obično nastaje starenjem drugih željezom bogatih minerala i zbog toga je uobičajen sastavni dio tla. Također može nastati taloženjem u podzemnim vodama ili u drugim sedimentarnim uvjetima, a može nastati i kao primarni mineral u hidrotermalnim nanosima.

Fizička svojstva

Tvrdoća getita kreće se od 5 do 5,5 na Mohsovoj skali, a specifična težina varira od 3,3 do 4,3, ovisno o uzorku. Getit obično tvori prizmatske igličaste kristale koji su obično grupirani u masivne agregate. Magnetsko uređenje getita dobre kristalnosti na sobnoj temperaturi je antiferomagnetsko s Néeelovom temperaturom od 400 K.[1].

Kristalna struktura getita s označenom jediničnom ćelijom


Kristalna struktura

Struktura getita temelji se na heksagonskoj gustoj slagalini kisikovih aniona (O2-) između kojih su u oktaedrijske šupljine smješteni kationi željeza (Fe3+). Kationi željeza okruženi su sa po 6 kisikovih aniona od kojih 3 imaju vezan vodikov atom (hidroksilni anioni, OH-). Kristalna struktura getita pripada rompskom kristalografskom sustavu i prostornoj grupi Pbnm s parametrima jedinične ćelije a = 4.587 Å, b = 9.937 Å i c = 3.015 Å .[2] Jediničana ćelija sadrži 4 formulske jedinke.

Datoteka:Praškasti sintetički getit.jpg
Praškasti sintetički getit

Boja

Ovisna je o veličini kristalnih zrna. U masivnim kristalnim agregatima, getit je tamno smeđ ili crn, dok je u praškastom obliku svijetlo smeđ ili žut. Zbog velike moći bojanja, kemijske stabilnosti i neotrovnosti vrlo je velika uporaba getita kao pigmenta.

Sinteza

Industrijska sinteza

Polazni materijal za sintezu su gotovo uvijek željezove(II) soli koje su jeftinije od željezovih(III) soli. Postupak se temelji na taloženju topljive željezove(II) soli s lužinom nakon čega slijedi oksidacija. Često korišten proces je tzv. Pennimanov proces u kojem se koriste željezov(II) sulfat, metalno željezo i natrijev hidroksid. Prvi korak u postupku je nastajanje klica u posebnom reaktoru pri temperaturi od 20 do 50 °C: 4FeSO4 + 8NaOH + O2 → 4α-FeOOH + 4Na2SO4 +H2O

Karakterizacija

Literatura

1. R. M. Cornell, U. Schwertmann, The Iron Oxides, Structure, Properties, Reactions, Occurrence and Uses, VCH Publ. Corp., D-69451 Weinheim, Njemačka, 1996.

2. C.F. Sampson, The Lattice Parameters of Natural Single Crystal and Synthetically Produced Goethite (α-FeOOH), Acta Cryst. B25 (1969) 1683.

  1. R. M. Cornell, U. Schwertmann, The Iron Oxides, Structure, Properties, Reactions, Occurrence and Uses, VCH Publ. Corp., D-69451 Weinheim, Njemačka, 1996.
  2. C.F. Sampson, The Lattice Parameters of Natural Single Crystal and Synthetically Produced Goethite (α-FeOOH), Acta Cryst. B25 (1969) 1683.