Empedoklo: razlika između inačica
m Grčki. |
m robot Mijenja: eu:Enpedokles |
||
Redak 41: | Redak 41: | ||
[[es:Empédocles]] |
[[es:Empédocles]] |
||
[[et:Empedokles]] |
[[et:Empedokles]] |
||
[[eu: |
[[eu:Enpedokles]] |
||
[[fa:امپدوکل]] |
[[fa:امپدوکل]] |
||
[[fi:Empedokles]] |
[[fi:Empedokles]] |
Inačica od 16. rujna 2007. u 01:01
Empedoklo (oko 490-430. p.n.e.) je bio grčki, predsokratovski, filozof i živio je na Siciliji-grčkoj koloniji. Pripadao je posrednicima, (sa Anaksagorom) odnosno njegovo učenje je bilo između Heraklitovog i elejskog.
On je prvi uveo teoriju elemenata u filozofiju. Tvrdio je da je svijet građen od četiri elementa (koje je zvao korijeni): vode, zemlje, zraka i vatre. Pored ovih, pretpostavio je i postojanje Ljubavi (philia) da bi objasnio privlačenje različitih materija, i nećega zvanog Sukob (neikos) da bi objasnio njihovo razdvajanje. Ovu teoriju je prihvatio i razvio Aristotel i ona je ostala na snazi do renesanse.
Iako je imao mnogo sličnosti sa Heraklitovom ontologijom, Empedokle se smatra mnogo tolerantnijim i blažim u svojim gledištima. Radi toga ga je Platon spomenuo u svom poznatom dijalogu "Sofist" kao "nježnu muzu": "A onda imamo i jonce, i u novije vrijeme Sicilijanske muze, koje su došle do zaključka da je sigurnije ujediniti dva principa, i reći da je biće jedno i mnogo, i da se ovi drže zajedno pomoću mržnje i prijateljstva, uvijek rastavljeni, uvijek sastavljeni..." (Platom, Sofist)
Takođe, Empedoklo je bio i mistik i pjesnik, a neki ga smatraju i izumiteljem retorike. Gorgija je bio njegov učenik, i vjerovatno je pod utjecajem Empedokla Gorgija razvio misao da je retorika magija.
Kao osoba bio je arogantan, oblačio se u ljubičasto i tvrdio je da ga je vrlina znanja ,kojeg je posjedovao, preobrazila u božanstveno biće i da može činiti čuda. Ipak, njegove radnje pokazuju da nije bio za neravnopravnost, borio se za očuvanje grčke demokracije i dopustio je da njegova učenja mogu i druge preobraziti u božanstvene. Čak je išao tako daleko da je govorio da su sva živa bića na istom duhovnom nivou, i da ga je inspirisala pitagorejska duhovnost. U isto vrijeme, on nije samo tvrdio da je bio bog, nego priča govori da se, da bi dokazao svoju besmrtnost, bacio u aktivni vulkan (Etna na Siciliji), gdje je i umro. (Iako, neki dokazi govore da je umro u Grčkoj).
Empedoklo se smatra posljednjim grčkim filozofom koji je pisao u stihu a preostali fragmenti njegovog učenja su iz njegovih pjesama, Pročišćenje i O prirodi.
Empedokle se pojavljuje i u djelu Fridriha Holderlina Tod des Empedokles (Empedoklova smrt), čije su dvije verzije napisane između 1798. i 1800. godine. treća verzija je prikazana javno 1826. godine.