Zvonko Car: razlika između inačica
promjene forme |
Pročišćavanje |
||
Redak 6: | Redak 6: | ||
== UMJETNIKOVI POČETCI == |
|||
...Sve je započelo jednostavnom dječjom igrom. Kroz igru |
...Sve je započelo jednostavnom dječjom igrom. Kroz igru |
||
se razvilo taktilno zadovoljstvo |
se razvilo taktilno zadovoljstvo |
||
modeliranja gline, koju se u okolici grada [[Crikvenica|Crikvenice]] tada moglo naći na svakom koraku. |
modeliranja [[Glina (tlo)|gline]], koju se u okolici grada [[Crikvenica|Crikvenice]] tada moglo naći na svakom koraku. |
||
Vrlo brzo dječja je igra prerasla u životnu potrebu i htijenje, |
Vrlo brzo dječja je igra prerasla u životnu potrebu i htijenje, |
||
u stvaralačku nužnost. Povratak u realni, pragmatični |
u stvaralačku nužnost. Povratak u realni, pragmatični |
||
Redak 16: | Redak 18: | ||
Kao što svaki umjetnik u svom životu doživi neki odlučujući trenutak, upozna neku ključnu osobu, sudbonosna osoba za Zvonka Cara bio je [[Vladimir Nazor]] |
Kao što svaki umjetnik u svom životu doživi neki odlučujući trenutak, upozna neku ključnu osobu, sudbonosna osoba za Zvonka Cara bio je [[Vladimir Nazor]] |
||
, tadašnji upravitelj Dječjega doma |
, tadašnji upravitelj Dječjega doma |
||
u Crikvenici.Nazor |
u [[Crikvenica|Crikvenici]].Nazor |
||
je odmah prepoznao kiparsku |
je odmah prepoznao kiparsku |
||
nadarenost |
nadarenost |
||
Redak 24: | Redak 26: | ||
navršenih šesnaest godina primljen je |
navršenih šesnaest godina primljen je |
||
na [[Akademija likovnih umjetnosti u Zagrebu|Likovnu akademiju u Zagrebu]]. Brigu za razvoj talenta tada preuzimaju |
na [[Akademija likovnih umjetnosti u Zagrebu|Likovnu akademiju u Zagrebu]]. Brigu za razvoj talenta tada preuzimaju |
||
[[Ivan Meštrović]], [[Robert Frangeš-Mihanović]] i Fran Kršinić, profesori na |
[[Ivan Meštrović]], [[Robert Frangeš-Mihanović]] i Fran Kršinić, profesori na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Diplomirao je 1933. Ovladavši [[Kiparstvo|kiparskim]] |
||
tehnikama, |
tehnikama, |
||
svoju |
svoju |
||
stručnu naobrazbu produbio je tijekom putovanju po [[Italija|Italiji]]. Cijelo je to vrijeme ostao |
stručnu naobrazbu produbio je tijekom putovanju po [[Italija|Italiji]]. Cijelo je to vrijeme ostao |
||
u vezi s Vladimirom Nazorom koji mu je snažio duh, ali i |
u vezi s [[Vladimir Nazor|Vladimirom Nazorom]] koji mu je snažio duh, ali i |
||
financijski pomagao |
financijski pomagao |
||
njegovo školovanje. Prijateljstvo je |
njegovo školovanje. Prijateljstvo je |
||
Redak 41: | Redak 43: | ||
nastali |
nastali |
||
mnogobrojni radovi, od javnih spomenika do kiparskih |
mnogobrojni radovi, od javnih spomenika do kiparskih |
||
djela manjeg formata pa i slika, koji se danas |
djela manjeg formata pa i [[Slikarstvo|slika]], koji se danas |
||
nalaze ne samo u mjestima naše Županije, nego |
nalaze ne samo u mjestima naše Županije, nego |
||
i diljem |
i diljem |
||
svijeta. U ateljeu je umjetnik provodio veći dio svojega |
svijeta. U ateljeu je umjetnik provodio veći dio svojega |
||
vremena, radio |
vremena, radio |
||
skice i studije skulptura u crtežu i glini, |
skice i studije skulptura u crtežu i [[Glina (tlo)|glini]], |
||
lijevao ih u sadri i pripremao |
lijevao ih u sadri i pripremao |
||
za lijevanje u bronci. tu je |
za lijevanje u [[Bronca|bronci]]. tu je |
||
primao posjetitelje, prijatelje i kupce, znance |
primao posjetitelje, prijatelje i kupce, znance |
||
i slučajne |
i slučajne |
||
namjernike, a mnoge je privlačila upravo vedra i pristupačna umjetnikova narav. |
namjernike, a mnoge je privlačila upravo vedra i pristupačna umjetnikova narav. |
||
== NADAHNUĆE I DJELA== |
|||
Nadahnuće sakralnim temama |
Nadahnuće sakralnim temama |
||
U početku, u tridesetim godinama prošloga stoljeća, Carevim |
U početku, u tridesetim godinama prošloga stoljeća, Carevim |
||
Redak 67: | Redak 73: | ||
ateljea. Zvonko Car sudjeluje i u pripremama |
ateljea. Zvonko Car sudjeluje i u pripremama |
||
za gradnju nove crkve sv. Antona u Crikvenici, za koju izrađuje niz idejnih skica i crteža prema kojima su izrađeni |
za gradnju nove crkve sv. Antona u Crikvenici, za koju izrađuje niz idejnih skica i crteža prema kojima su izrađeni |
||
statički proračuni i projekt izvedbe. U ideji je slijedio |
[[Statika|statički]] proračuni i projekt izvedbe. U ideji je slijedio |
||
neoromanički koncept, ostvarivši skladno raščlanjeno |
neoromanički koncept, ostvarivši skladno raščlanjeno |
||
pročelje s nizom polukružnih lukova i jednobrodnu unutrašnjost |
pročelje s nizom polukružnih lukova i jednobrodnu unutrašnjost |
||
crkve, koja osim estetskih, sadrži i izvanredne |
crkve, koja osim estetskih, sadrži i izvanredne |
||
akustičke vrijednosti. Car je izradio i kip sv. Antona |
[[Akustika|akustičke]] vrijednosti. Car je izradio i kip sv. Antona |
||
u sklopu bočnog oltara od crnog mramora. U |
u sklopu bočnog oltara od crnog mramora. U |
||
ovoj je građevini nastojao spojiti kiparske |
ovoj je građevini nastojao spojiti kiparske |
||
Redak 91: | Redak 97: | ||
Do |
Do |
||
konca |
konca [[Rat|drugog svijetskog rata]], nastali su brojni portreti u |
||
bronci, od članova obitelji (grobni spomenici majke i prve |
[[Bronca|bronci]], od članova [[Obitelj|obitelji]] (grobni spomenici majke i prve |
||
supruge Anke na crikveničkom groblju) istaknutih ličnosti |
supruge Anke na crikveničkom groblju) istaknutih ličnosti |
||
umjetničkog i društvenog života (biste |
umjetničkog i društvenog života (biste |
||
Redak 108: | Redak 114: | ||
odrekao honorara. Spomenike ove tematike |
odrekao honorara. Spomenike ove tematike |
||
izradio je i |
izradio je i |
||
za Kraljevicu |
za [[Kraljevica|Kraljevicu]] |
||
(1951.–52.), Selce (1950.–51.), Bribir, Dramalj, |
([[1951]].–52.), [[Selca|Selce]] ([[1950]].–51.), [[Bribir]], [[Dramalj]], |
||
Vinjerac i Vrginmost – danas Gvozd (1946.). |
Vinjerac i [[Gvozd|Vrginmost]] – danas [[Gvozd]] ([[1946]].). |
||
Osim monumentalnih kompozicija u bronci, ostvario je i |
Osim monumentalnih kompozicija u bronci, ostvario je i |
||
biste partizanskih boraca |
biste [[Partizan (gerilac)|partizanskih]] boraca |
||
i istaknutih osoba: [[Matko Laginja]] |
i istaknutih osoba: [[Matko Laginja]] |
||
(1952.), [[Ivana Brlić-Mažuranić]] (1974.), Tomo Strizić, dr. Ivan Sobol (1973.) koja nije izlivena, Franjo |
(1952.), [[Ivana Brlić-Mažuranić]] (1974.), [[Tomo Strizić]], dr. [[Ivan Sobol]] (1973.) koja nije izlivena, [[Franjo Car]] (1973.), [[Josip Broz Tito]] (1972.,1975.), [[Anka Pađen]] (1976.), [[Nikola Car "Črni"]] (1976.), [[Slaviša Vajner "Čiča"]] ([[1976]].), |
||
⚫ | |||
Car (1973.), [[Josip Broz Tito]] (1972.,1975.), Anka Pađen (1976.), Nikola |
|||
Car Črni (1976.), Slaviša Vajner Čiča (1976.), |
|||
⚫ | |||
srednje |
srednje |
||
škole te [[Vladimir Nazor]] (1970., 1976.) koja se |
[[Škola|škole]] te [[Vladimir Nazor]] ([[1970]]., [[1976]].) koja se |
||
nalazi ispred istoimene osnovne |
nalazi ispred istoimene osnovne |
||
škole u Crikvenici. Posebno |
škole u [[Crikvenica|Crikvenici]]. Posebno |
||
mjesto |
mjesto |
||
među likovima koje je portretirao Zvonko Car |
među likovima koje je portretirao Zvonko Car |
||
Redak 127: | Redak 131: | ||
naš istaknuti umjetnik, minijaturist svjetskoga |
naš istaknuti umjetnik, minijaturist svjetskoga |
||
glasa, Juraj [[Julije Klović]]. Njegova nadahnuto izvedena figura |
glasa, Juraj [[Julije Klović]]. Njegova nadahnuto izvedena figura |
||
s otvorenom knjigom u ruci (1969.) nalazi se u mjestu [[Drivenik]], |
s otvorenom [[Knjiga|knjigom]] u ruci ([[1969]].) nalazi se u mjestu [[Drivenik]], |
||
ispred stare osnovne škole. |
ispred stare osnovne škole. |
||
Cjelokupni rad Zvonka Cara temelji se na realističkoj modelaciji, |
Cjelokupni rad Zvonka Cara temelji se na [[Realizam|realističkoj]] modelaciji, |
||
a u mnogim radovima |
a u mnogim radovima |
||
nastoji posti}i jaku ekspresivnost |
nastoji posti}i jaku [[Ekspresionizam|ekspresivnost]] |
||
i dramatsku napetost trenutka sažetog u monumentalnim kompozicijama. čini se da su u poslijeratnoj fazi na Zvonka Cara vrlo snažan dojam ostavile |
i [[Drama|dramatsku]] napetost trenutka sažetog u monumentalnim [[Kompozicija|kompozicijama]]. čini se da su u poslijeratnoj fazi na Zvonka Cara vrlo snažan dojam ostavile |
||
skulpture koje izrađuje poznati hrvatski kipar |
[[Skulptura|skulpture]] koje izrađuje poznati [[Hrvatska|hrvatski]] [[Kiparstvo|kipar]] |
||
[[Antun Augustinčić]]. U mnogim Carevim radovima očita je fascinacija |
[[Antun Augustinčić]]. U mnogim Carevim radovima očita je fascinacija |
||
izražajnošću i sjajnom dinamikom Augustinčićevih skulptura. |
izražajnošću i sjajnom [[Dinamika|dinamikom]] [[Antun Augustinčić|Augustinčićevih]] skulptura. |
||
Ta saznanja Car nastoji primijeniti u naturalističkim |
Ta saznanja Car nastoji primijeniti u [[Naturalizam|naturalističkim]] |
||
prikazima partizanskih boraca i ranjenika, kako bi izrazio |
prikazima partizanskih boraca i ranjenika, kako bi izrazio |
||
trenutke tjelesne boli, očaja, prkosa i upornosti, ali u |
trenutke tjelesne boli, očaja, prkosa i upornosti, ali u |
||
Redak 148: | Redak 152: | ||
ruku, nogu i tijela uhvaćenih u različitim pokretima. |
ruku, nogu i tijela uhvaćenih u različitim pokretima. |
||
Skulpture stvarane s osobitom ljubavlju |
Skulpture stvarane s osobitom ljubavlju |
||
Careva medijski najpoznatija skulptura je Djevojka s galebom |
Careva medijski najpoznatija skulptura je Djevojka s [[Galebi|galebom]](Opatijka) |
||
(1953.),postavljena |
([[1953]].),postavljena |
||
u gradu [[Opatija]] na morskoj hridi, |
u gradu [[Opatija]] na [[More|morskoj]] hridi, |
||
blizu hotela Kvarner. Ova je skulptura postala svojevrsnim |
blizu hotela Kvarner. Ova je skulptura postala svojevrsnim |
||
simbolom Opatije, a slično se dogodilo i s još nekim |
[[Simbol|simbolom]] [[Opatija|Opatije]], a slično se dogodilo i s još nekim |
||
Carevim skulpturama. |
Carevim skulpturama. |
||
Ribar (1982.) u crikveničkoj luci |
Ribar (1982.) u crikveničkoj luci |
||
postao |
postao |
||
je jednim od simbola Crikvenice, |
je jednim od simbola [[Crikvenica|Crikvenice]], |
||
J. |
[[Julije Klović|J.J. Klović]] ([[1969]].) |
||
simbolom Drivenika, a Žena s brentom (1981.–82.) Grižana. |
simbolom [[Drivenik|Drivenika]], a Žena s brentom ([[1981]].–82.) [[Grižane|Grižana]]. |
||
Zvonko Car se cijeloga života borio s teškom bolešću, plućnom |
Zvonko Car se cijeloga života borio s teškom bolešću, [[Pluća|plućnom]] |
||
tuberkulozom, od koje je umrla i njegova prva supruga. |
[[Tuberkuloza|tuberkulozom]], od koje je umrla i njegova prva supruga. |
||
često je boravio u raznim lječilištima. Duže |
često je boravio u raznim lječilištima. Duže |
||
vrijeme je proveo |
[[vrijeme]] je proveo |
||
na liječenju u Riječkoj bolnici, kojoj je kasnije poklonio |
na liječenju u [[Rijeka|Riječkoj]] bolnici, kojoj je kasnije poklonio |
||
svoju |
svoju |
||
skulpturu Hygia (1955.–56.) u znak zahvalnosti dr. |
skulpturu Hygia (1955.–56.) u znak zahvalnosti dr. |
||
Kučiću za uspješno liječenje. |
Kučiću za uspješno liječenje. |
||
O slikarskoj dimenziji autorova rada na žalost za sada ne |
O [[Slikarstvo|slikarskoj]] dimenziji autorova rada na žalost za sada ne |
||
možemo suditi, jer nam nijedna slika nije dostupna. Stoga |
možemo suditi, jer nam nijedna slika nije dostupna. Stoga |
||
ćemo prosudbu tog segmenta prepustiti |
ćemo prosudbu tog segmenta prepustiti |
||
Redak 173: | Redak 177: | ||
istraživanjima. |
istraživanjima. |
||
⚫ | |||
== DRUŠTVENI DOPRINOS == |
|||
⚫ | |||
podružnica [[Rijeka]], gotovo |
podružnica [[Rijeka]], gotovo |
||
od samih početaka rada ove |
od samih početaka rada ove |
||
podružnice. |
podružnice. Godine [[1951]]. nalazi se među prvih |
||
jedanaest |
jedanaest |
||
članova, uz Boženu Vilhar, Sergeja Kučinskog, Romola Venuccia, |
članova, uz Boženu Vilhar, Sergeja Kučinskog, Romola Venuccia, |
||
Redak 202: | Redak 209: | ||
== IZBOR IZ DJELA == |
|||
Inačica od 1. listopada 2007. u 17:23
Car Zvonko, 1913 -1982, Profesor, Akademski kipar i slikar
UMJETNIKOVI POČETCI
...Sve je započelo jednostavnom dječjom igrom. Kroz igru se razvilo taktilno zadovoljstvo modeliranja gline, koju se u okolici grada Crikvenice tada moglo naći na svakom koraku. Vrlo brzo dječja je igra prerasla u životnu potrebu i htijenje, u stvaralačku nužnost. Povratak u realni, pragmatični svijet više nije bio moguć.
Kao što svaki umjetnik u svom životu doživi neki odlučujući trenutak, upozna neku ključnu osobu, sudbonosna osoba za Zvonka Cara bio je Vladimir Nazor , tadašnji upravitelj Dječjega doma u Crikvenici.Nazor je odmah prepoznao kiparsku nadarenost malenoga dječaka, kojem je taj susret omogućio ostvarenje sna, kojega se dotad nije niti usudio sanjati. S jedva navršenih šesnaest godina primljen je na Likovnu akademiju u Zagrebu. Brigu za razvoj talenta tada preuzimaju Ivan Meštrović, Robert Frangeš-Mihanović i Fran Kršinić, profesori na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Diplomirao je 1933. Ovladavši kiparskim tehnikama, svoju stručnu naobrazbu produbio je tijekom putovanju po Italiji. Cijelo je to vrijeme ostao u vezi s Vladimirom Nazorom koji mu je snažio duh, ali i financijski pomagao njegovo školovanje. Prijateljstvo je potrajalo sve do pjesnikove smrti 1949. godine.
Općina Crikvenica je godine 1955. na inicijativu tadašnjeg predsjednika općine, Dušana Cvetića, u parku između hotelskih zdanja Miramare i Esplanade, Zvonku Caru sagradila kiparski atelje. Posebno je značajna činjenica da je to jedna od rijetkih građevina, ako ne i jedina u Primorsko-goranskoj županiji a koja je namjenski građena u svrhu umjetničkog ateljea. Tu su nastali mnogobrojni radovi, od javnih spomenika do kiparskih djela manjeg formata pa i slika, koji se danas nalaze ne samo u mjestima naše Županije, nego i diljem svijeta. U ateljeu je umjetnik provodio veći dio svojega vremena, radio skice i studije skulptura u crtežu i glini, lijevao ih u sadri i pripremao za lijevanje u bronci. tu je primao posjetitelje, prijatelje i kupce, znance i slučajne namjernike, a mnoge je privlačila upravo vedra i pristupačna umjetnikova narav.
NADAHNUĆE I DJELA
Nadahnuće sakralnim temama U početku, u tridesetim godinama prošloga stoljeća, Carevim skulptorskim radom prevladavaju sakralni sadržaji. 1933. dovršava skulpturu Madone, jedan od rijetkih radova kojeg je izveo u kamenu, očito još uvijek pod snažnim utjecajem svojih profesora na Likovnoj akademiji. Ova skulptura se danas nalazi ispred crikveničke župne crkve, a nadahnuće i model autor je našao u liku svoje prve supruge. Godine 1940. nastaje glava Krista, čiji se sadreni model nalazi u stalnom postavu ovog Memorijalnog ateljea. Zvonko Car sudjeluje i u pripremama za gradnju nove crkve sv. Antona u Crikvenici, za koju izrađuje niz idejnih skica i crteža prema kojima su izrađeni statički proračuni i projekt izvedbe. U ideji je slijedio neoromanički koncept, ostvarivši skladno raščlanjeno pročelje s nizom polukružnih lukova i jednobrodnu unutrašnjost crkve, koja osim estetskih, sadrži i izvanredne akustičke vrijednosti. Car je izradio i kip sv. Antona u sklopu bočnog oltara od crnog mramora. U ovoj je građevini nastojao spojiti kiparske i arhitektonske elemente, slijedeći tako trag svoga glasovitoga učitelja i uzora Ivana Meštrovića. U ovom razdoblju, Zvonko Car se sve više okreće bronci kao kiparskom materijalu koji najviše odgovara njegovom senzibilitetu i načinu rada. To mu omogućuje da se prepusti zadovoljstvu modeliranja gline, dodavanja i građenja sve do ostvarenja željene forme. Glina mu omogućuje tih i studiozan rad i na umjetnika djeluje manje agresivno, za razliku od obrade kamenog bloka.
Do konca drugog svijetskog rata, nastali su brojni portreti u bronci, od članova obitelji (grobni spomenici majke i prve supruge Anke na crikveničkom groblju) istaknutih ličnosti umjetničkog i društvenog života (biste Josipa Pančića (Bribir) i Stjepana Radića u istoimenom parku u Crikvenici) do poznatih Crikveničana (bista Leopolda Ivančića u parku crkve sv. Antona, profesorica Dora, Ana Baričević-Car). Novo razdoblje u stvaralaštvu u kasnijem razdoblju, po završetku Drugog svjetskog rata pretežno radi javne spomenike s temama antifašističke borbe. Sam je umjetnik među svojim radovima posebno izdvajao crikvenički spomenik palim borcima ispred hotela International (1949.), za čiju se izvedbu odrekao honorara. Spomenike ove tematike izradio je i za Kraljevicu (1951.–52.), Selce (1950.–51.), Bribir, Dramalj, Vinjerac i Vrginmost – danas Gvozd (1946.). Osim monumentalnih kompozicija u bronci, ostvario je i biste partizanskih boraca i istaknutih osoba: Matko Laginja (1952.), Ivana Brlić-Mažuranić (1974.), Tomo Strizić, dr. Ivan Sobol (1973.) koja nije izlivena, Franjo Car (1973.), Josip Broz Tito (1972.,1975.), Anka Pađen (1976.), Nikola Car "Črni" (1976.), Slaviša Vajner "Čiča" (1976.), Antun Barac (1949.) koja se nalazi u zgradi istoimene srednje škole te Vladimir Nazor (1970., 1976.) koja se nalazi ispred istoimene osnovne škole u Crikvenici. Posebno mjesto među likovima koje je portretirao Zvonko Car zauzima naš istaknuti umjetnik, minijaturist svjetskoga glasa, Juraj Julije Klović. Njegova nadahnuto izvedena figura s otvorenom knjigom u ruci (1969.) nalazi se u mjestu Drivenik, ispred stare osnovne škole.
Cjelokupni rad Zvonka Cara temelji se na realističkoj modelaciji, a u mnogim radovima nastoji posti}i jaku ekspresivnost i dramatsku napetost trenutka sažetog u monumentalnim kompozicijama. čini se da su u poslijeratnoj fazi na Zvonka Cara vrlo snažan dojam ostavile skulpture koje izrađuje poznati hrvatski kipar Antun Augustinčić. U mnogim Carevim radovima očita je fascinacija izražajnošću i sjajnom dinamikom Augustinčićevih skulptura. Ta saznanja Car nastoji primijeniti u naturalističkim prikazima partizanskih boraca i ranjenika, kako bi izrazio trenutke tjelesne boli, očaja, prkosa i upornosti, ali u mnogim radovima ne izlazi iz repertoara tradicionalnog akademizma. Car modelira tijela žilavih ruku i čvrstih nogu, tijela napetih mišića koji se naglašeno ocrtavaju ispod odjeće. Zaokupljenost ljudskim likom i njegovom izražajnošću očita je i u mnogobrojnim sadrenim studijama ruku, nogu i tijela uhvaćenih u različitim pokretima. Skulpture stvarane s osobitom ljubavlju Careva medijski najpoznatija skulptura je Djevojka s galebom(Opatijka) (1953.),postavljena u gradu Opatija na morskoj hridi, blizu hotela Kvarner. Ova je skulptura postala svojevrsnim simbolom Opatije, a slično se dogodilo i s još nekim Carevim skulpturama. Ribar (1982.) u crikveničkoj luci postao je jednim od simbola Crikvenice, J.J. Klović (1969.) simbolom Drivenika, a Žena s brentom (1981.–82.) Grižana. Zvonko Car se cijeloga života borio s teškom bolešću, plućnom tuberkulozom, od koje je umrla i njegova prva supruga. često je boravio u raznim lječilištima. Duže vrijeme je proveo na liječenju u Riječkoj bolnici, kojoj je kasnije poklonio svoju skulpturu Hygia (1955.–56.) u znak zahvalnosti dr. Kučiću za uspješno liječenje. O slikarskoj dimenziji autorova rada na žalost za sada ne možemo suditi, jer nam nijedna slika nije dostupna. Stoga ćemo prosudbu tog segmenta prepustiti budućim istraživanjima.
DRUŠTVENI DOPRINOS
Car je bio član Udruženja likovnih umjetnika Hrvatske, podružnica Rijeka, gotovo od samih početaka rada ove podružnice. Godine 1951. nalazi se među prvih jedanaest članova, uz Boženu Vilhar, Sergeja Kučinskog, Romola Venuccia, Antuna Žunića, Jakova Smokvinu, Mirka Uzorinca, Zdenka Venturinia, Petra Kosa, Vinka Matkovića i Milku Bastaji}-Rado. U svibnju 1951., u prostoru Malog salona u Rijeci sudjeluje na prvoj revijalnoj izložbi Podružnice.
U spomen na Zvonka Cara i njegov obiman i plodan rad Grad Crikvenica je uredio zgradu Carevog kiparskog ateljea i pretvorio u Memorijalni atelje Zvonka Cara. Ovaj izložbeni prostor otvara se povodom Dana Grada Crikvenice, 14. kolovoza 2007. godine. Središnje mjesto u Ateljeu zauzima stalni izložbeni postav s radovima koji se čuvaju u samome Ateljeu, te s izborom osobnih predmeta i umjetničkog materijala koji dočaravaju radnu atmosferu umjetnikova ateljea. Stalni postav prati prigodna izložba koja prezentira dio Carevih skulptura snimljenih u javnim prostorima.
IZBOR IZ DJELA
-
Ribar
-
Spomenik palim borcima Drugog svjetskog rata
-
Madona
-
Julije Klović
-
Žena s brentom
-
Crkva Svetog Antuna
-
Sveti Antun
-
Memorijaln atelje Zvonka Cara