Bajt

Bajt (još i oktet, slovnjak, bitnjak, fonetizirano od engl. byte), jedinica je mjerenja količine podataka u računarstvu. Jedan bajt iznosi 8 bitova, stoga se u dijelu informatičke literature na hrvatskom jeziku naziva i oktet.

Jedan bit je oznaka za jednu znamenku u binarnom sustavu (binarni sustav je napravljen od samo nula i jedinica). Dakle jednim bitom možemo napisati dva broja, s dva bita 4 broja, s 3 bita 8 brojeva i tako dalje. Općenito s n bitova možemo napisati 2ⁿ brojeva, dakle s jednim bajtom možemo napisati 2⁸ = 256 brojeva.

Za razliku od jedinica u Međunarodnom sustavu, gdje se višekratnici jedinica označavaju s decimalnim predmecima kao što je "kilo" (za tisuću), na primjer jedan kilometar = 1000 metara, u računarstvu se koriste tzv. binarni predmeci definirani IEC-ovim 60027-2 standardom, koji se odnose na potencije broja 2, umjesto broja 10.

Jedinice veće od bajta su:

• kibibajt (KiB, engleski Kibibyte) = 2¹⁰ bajtova = 1024 bajta ≈ 10³ bajtova = 1 kilobajt (kB)
• mebibajt (MiB, engleski Mebibyte) = 2²⁰ bajtova = 1 048 576 bajtova ≈ 10⁶ bajtova = 1 megabajt (MB)
• gibibajt (GiB, engleski Gibibyte) = 2³⁰ bajtova = 1 073 741 824 bajta ≈ 10⁹ bajtova = 1 gigabajt (GB)
• tebibajt (TiB, engleski Tebibyte) = 2⁴⁰ bajtova = 1 099 511 627 776 bajtova ≈ 10¹² bajtova = 1 terabajt (TB)

itd.

Općenito se binarni predmeci tvore tako da se uzme prvi slog standardnog decimalnog predmetka kojem se naknadno dodaje "bi", kako bi se naznačilo da je riječ o binarnom predmetku. U velikoj većini operacijskih sustava ovi predmeci još nisu u upotrebi kod izražavanja kapaciteta raznih uređaja za pohranu podataka (iako su jedinice vezane uz potencije broja 2), već se pomalo neprecizno označavaju odgovarajućim decimalnim predmecima, pri čemu nastaje manja ili veća pogreška, ovisno o redu veličine. Ova nepreciznost proistekla iz informatičkog naslijeđa s vremenom postaje anakronizam. Kako ta pogreška pri terabajtnim vrijednostima iznosi gotovo 10%, a s povećanjem kapaciteta bit će sve veća, razna državna i međunarodna mjeriteljska društva trude se promovirati IEC-ov standard koji jasno definira predmetke za računalne veličine koje su često potencije broja 2, umjesto broja 10.

Poseban slučaj je znak KB koji se u praksi često koristi za "binarni kilobajt" (kibibajt), ali može biti i pogrešno napisani znak za "decimalni kilobajt" (kB).

Prefiksi centi, mili, mikro i slični, koji označavaju dijelove jedinice nisu u uporabi zato što je jedan bajt=8 bitova pa bi, primjerice, jedna stotina bajta bila 2/25 bita, a tako nešto uglavnom nema smisla (probajte zapisati neki broj zapisan od dvije dvadesetpetine znamenke, ili ga barem zamisliti). Ovakvi prefiksi bi teoretski mogli biti upotrebljavani tek za izražavanje brzine prijenosa podataka u nekom hipotetskom i za današnje pojmove vrlo sporom sustavu. Primjerice, neki sustav koji bi bio sposoban prenijeti 100 B podataka u sat vremena imao bi brzinu od cca 27 mB/s.

Ovdje je riječ isključivo o brojevima, no to ne znači da računalo može samo brojeve pamtiti. Računalo sve samo zapamti u obliku brojeva (nizovi nula i jedinica), a kasnije to interpretira na način na koji već treba.

Za više informacija o pohranjivanju podataka u računalu, pogledajte:

• pohrana broja u računalu
• pohrana znakova u računalu
• pohrana grafike u računalu