Aleksa Kokić: razlika između inačica

Izvor: Wikipedija
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja
|Kokić, Aleksa
Redak 36: Redak 36:
*[http://www.maticahr-klasje.co.yu/1-2/81.htm Članak u "Klasju naših ravni"]
*[http://www.maticahr-klasje.co.yu/1-2/81.htm Članak u "Klasju naših ravni"]


[[Kategorija:Hrvatski katolički svećenici|Kokić, Aleksa]]
{{DEFAULTSORT|Kokić, Aleksa}}
[[Kategorija:Bačka|Kokić, Aleksa]]
[[Kategorija:Hrvatski katolički svećenici]]
[[Kategorija:Biografije, Bačka|Kokić, Aleksa]]
[[Kategorija:Hrvatski pjesnici|Kokić, Aleksa]]
[[Kategorija:Hrvatski pjesnici|Kokić, Aleksa]]
[[Kategorija:Hrvatski esejisti|Kokić, Aleksa]]
[[Kategorija:Hrvatski esejisti|Kokić, Aleksa]]
[[Kategorija:Vojvođanski Hrvati|Kokić, Aleksa]]

Inačica od 4. prosinca 2007. u 19:37

Aleksa Kokić (Subotica, 14. listopada 1913. - Cetinje 17. srpnja 1940.) je bio hrvatski književnik, pjesnik, prozaik, pisac kazališnih komada, esejist, člankopisac, prevoditelj sa češkog, slovačkog, mađarskog i njemačkog jezika.

Osnovno školovanje je imao u rodnoj Subotici.

Srednje škole je pohađao u Travniku. Ondje je išao u isusovačku gimnaziju.

Studirao je bogoslovlje u Zagrebu.

Za svećenika ga je zaredio biskup Lajčo Budanović. Iza toga je bio svećenik u rodnoj Subotici u župi sv. Roka.

Potom je opet bio studirao u Zagrebu, ovaj put slavistiku.

Smrt ga je iznenada snašla u njegovoj 27. godini, kada je bio na vojnoj vježbi, na odsluženju vojnog roka.

U njegovom književnom radu, posebice njegovom pjesništvu, nazočna je prožetost ljubavlju prema bačkom krajobrazu ("ravnici i zlatnim klasovima") i stanovnicima iz ravnice, a nazočni su u svemu tome i socijalni motivi, iako su mu te pjesme puno manje poznate. U istima je primjećivao i suosjećao sa društvenim nepravdama i gospodarskim poteškoćama (ponajviše zbog velike gospodarske krize koja je ozbiljno uzdrmala siromašne države) sa kojima su se suočili neki slojevi njegovog hrvatskog naroda, opisavši s ljubavlju i iskrenošću teški život pogođenih tim okolnostima, nerijetko prožeto s kršćanskom tematikom. Zbirka "Srebrno klasje" je u tom pravcu usmjerena. Pjesme koje valja istaknuti iz te zbirke su "Asiški svetac među siromasima", "Balada o prosjaku koji se vratio žitnim poljima", "Da se narodi smire", "Isuse, i sam si radnik bio", "Orači", "Tri susreta s malim beskućnikom", "Tuga našeg šora u ljetno veče", "Dani prije žetve".


Objavljena su mu ova djela:

  • Klasovi pjevaju, (1936.)
  • Zvona tihe radosti, (1938.)
  • Bunjevci i Šokci, (1939.) (surađujući s Markom Čovićem)
  • Slikovnica kršćanskog nauka (1939.)
  • Srebrno klasje, zbirka pjesama, (1962.)

Svojim djelima je ušao u antologiju proze bunjevačkih Hrvata iz 1971., sastavljača Geze Kikića, u izdanju Matice hrvatske.

Izvori

  • Geza Kikić: Antologija proze bunjevačkih Hrvata, Matica Hrvatska, Zagreb, 1971.

Vanjske poveznice