Aleksandar II. Škotski

Aleksandar II. Škotski
Aleksandar II. Škotski
	kralj Škota
Vladavina	1214. – 1249.
Krunidba	Scone, 6. prosinca 1214.
Prethodnik	Vilim I. Lav
Nasljednik	Aleksandar III.
Supruge	Ivana Engleska; Marija od Coucyja
Djeca	Aleksandar III. Škotski; Marjorie (nezakonita)
Puno ime	Alasdair mac Uilleim
Dinastija	Dunkeldi
Otac	Vilim I. Lav
Majka	Ermengarda de Beaumont
Rođenje	24. kolovoza 1198., Haddington
Smrt	8. srpnja 1249., otok Kerrera
Vjera	rimokatolik

Aleksandar II. (škot. Alasdair mac Uilleim) (Haddington, 24. kolovoza 1198. – otok Kerrera, 8. srpnja 1249.), škotski kralj od 1214. do 1249. godine, iz dinastije Dunkelda. Očuvao je mir s Engleskom i osnažio škotsku monarhiju.

Životopis[uredi | uredi kôd]

Rodio se kako jedini sin i nasljednik škotskog kralja Vilima I. Lava (1165. – 1214.) i kraljice Ermengarde de Beaumont. Po dolasku na prijestolje pridružio se 1215. godine, pobuni engleskih baruna protiv engleskog kralja Ivana Bez Zemlje (1199. – 1216.), nadajući se da će se na taj način domoći teritorija kojeg je svojatao u sjevernoj Engleskoj. Nakon što je pobuna skršena 1217. godine, odao je počast engleskom kralju Henriku III. (1216. – 1272.) i 1221. godine oženio njegovu sestru Ivanu († 1238.). Na domaćem terenu, Aleksandar II. skršio je 1215. godine pobunu klanova MacWilliam i MacHeth u Morayju i Angusu. Godine 1216. uspostavio je po prvi put vlast škotske krune nad Argyllom, koju je učvrstio 1222. godine, a 1235. godine ugušio je ustanak u Gallowayu.^[1]

Godine 1237. Aleksandar II. i Henrik III. sklopili su mirovni sporazum prema kojem se Aleksandar II. odrekao svojatanja engleskih teritorija (Northumbria i Cumbria), a zauzvrat je dobio imanja u Engleskoj. Tim ugovorom određena je granica između Škotske i Engleske kakva je najvećim dijelom ostala do danas.^[2]

Godine 1239. oženio se s Marijom od Coucyja s kojom je 1241. godine, dobio sina i nasljednika Aleksandra. Umro je 1249. godine, u trenutku kada je pripremao napad protiv Norvežana, koji su zauzeli Hebride na zapadu zemlje.