Analitička kemija

Izvor: Wikipedija
Analitička kemija
Analitička kemija
Kvalitativna analiza prisutnosti bakra.
Znanstveno polje Kemija
Znanstveno područje Prirodne znanosti
Klasifikacija znanosti u Hrvatskoj
Uređaj za kolonsku kromatografiju
Laboratorij za plinsku kromatografiju

Analitička kemija je grana kemije koja se bavi istraživanjem kvalitativnog i kvantitativnog sastava tvari metodama kemijske analize. Ako se istražuje od čega se neka tvar sastoji, radi se o kvalitativnoj analizi, a ako se traže omjeri pojedinih sastavnih dijelova tvari, govori se o kvantitativnoj analizi. [1]

Analitička kemija je kemijska disciplina koja proučava i razvija metode odjeljivanja, dokazivanja i određivanja analita u složenim uzorcima.[2]

Što sve uključuje analitička kemija?[uredi | uredi kôd]

Analitička kemija uključuje odjeljivanje, dokazivanje i određivanje pojedinih sastojaka (analita) u uzorku tvari. Sastojak uzorka koji se određuje naziva se analit. Kvalitativnom analizom pribavljaju se saznanja o kemijskom identitetu analita u uzorku a kvantitativna analiza daje brojčane podatke o relativnim količinama jednog ili više analita. Prije izvođenja kvantitativne analize potrebni su kvalitativni podaci. Odjeljivanja su često dio i kvalitativne i kvantitativne analize.[3]

Uloga analitičke kemije u znanosti[uredi | uredi kôd]

Poznati kemičar Wilhelm Ostwald pisao je 1894. o analitičkoj kemiji kao „umjetnosti raspoznavanja različitih tvari i određivanja njihovih sastavnih dijelova” te zato zauzima istaknuto mjesto u primjeni znanosti. Danas je analitička kemija manje umjetnost a puno više znanost s vrlo širokom primjenom npr. u industriji automobila, medicini, metalurgiji, eksploataciji nafte i plina, agronomiji, arheologiji itd.[3]

Podjela kvantitativnih analitičkih metoda[uredi | uredi kôd]

Rezultati tipične kvantitativne analize dobivaju se iz dviju vrsta mjerenja:

  1. mjerenje mase ili volumena uzorka za analizu,
  2. mjerenje nekog svojstva koje je razmjerno količini analita u tom uzorku, čime najčešće analiza i završava.

Kemičari svrstavaju analitičke metode prema prirodi tog završnog mjerenja.

  • Gravimetrijskim metodama određuje se masa analita ili kemijskog spoja koji je u poznatom kemijskom odnosu s analitom.
  • Volumetrijskim metodama mjeri se volumen otopine reagensa potrebnog za potpunu reakciju a analitom.
  • Elektroanalitičkim metodama mjere se električna svojstva kao što su potencijal, jakost struje, otpor i količina elektriciteta.
  • Spektroskopske metode temelje se na mjerenju interakcije između elektromagnetskog zračenja i atoma ili molekula analita, ili na mjerenju zračenja koje analit emitira.

Preostaje skupina različitih metoda koje se temelje na mjerenjima svojstava kao što je odnos mase i naboja, brzina radioaktivnog raspada, toplina reakcije, termička vodljivost, optička aktivnost.[3]

Stupnjevi tipične kvantitativne analize[uredi | uredi kôd]

Tipična kvantitativna analiza sastoji se od niza faza:[3]

Faze kvantitativne analize

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. [1] Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Proleksis enciklopedija: Analitička kemija
  2. [2] Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, Strukovno nazivlje: Analitička kemija
  3. a b c d D. A. Skoog, D. M. West, F. J. Holler: Osnove analitičke kemije, Školska knjiga, Zagreb 1999., 1.izdanje, ISBN 953-0-30919-8

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]

Mrežna mjesta